NA DANAŠNJI DAN: Pravo glasa za žene, Vladimir Becić, Marilyn Monroe, Ivica Bednjanec, Yves Saint-Laurent, Emanuel Vidović, Beatlesi, Helen Keller, počeo emitirati CNN, Dan mlijeka

2021-06-01-dndd

Pravo glasa za žene – 1904.

Finska je prva zemlja na svijetu novim izbornim zakonom dala ženama pravo glasa i pravo da budu birane. Bilo je to 1. lipnja 1904. godine.

Žensko pravo glasa izraz je kojim se danas označava u svijetu uglavnom općeprihvaćeni koncept prema kojem muškarci i žene imaju jednako pravo glasa, odnosno da je opće pravo glasa, a s njime i moderni koncept demokracije nezamisliv ako ne uključuje ravnopravnost muškaraca i žena na biralištima.

U povijesnom kontekstu taj se izraz odnosi na feministički pokret “Žensko pravo glasa” koji se pojavio u zapadnim industrijskim državama u 19. stoljeću i proširio u 20. stoljeću. Od tih pokreta najpoznatije su bile sufražetkinje, a današnji feministički povjesničari smještaju ga u tzv. feminizam prvog vala.

Danas je žensko pravo glasa prihvaćeno u gotovo svim državama svijeta. Jedini izuzetak predstavljaju određene zemlje, gdje se ženama ne daje pravo glasa iz vjerskih razloga.

Žene u Hrvatskoj ostvarile su pravo glasa na lokalnim izborima 28. siječnja 1881. godine, međutim izmjenama zakona 1895. godine su ga izgubile. U okviru Jugoslavije, ostvarile su pravo glasa 11. kolovoza 1945. godine, a Ustavom 1990. godine zajamčena je ravnopravnost spolova i zabrana diskriminacije, odnosno jednaka prava za žene i muškarce.

Vladimir Becić, hrvatski slikar – 1886.

Vladimir Becić

Vladimir Becić (Brod na Savi, 1. lipnja 1886. – Zagreb, 24. svibnja 1954.), hrvatski slikar. Počeo je slikati od najranije mladosti. Studirao je pravo u Zagrebu, a slikarstvo je učio u privatnoj slikarskoj školi Mencija Klementa Crnčića i Bele Čikoša u Zagrebu (1904.), te Heinricha Knirra u Münchenu (1905.). Tih prvih godina ovog stoljeća nastaju poznati Becićev Portret Miroslava Kraljevića, Autoportret s polucilindrom, Akt pred ogledalom i brojna druga djela. Od 1919. do 1923. boravio je Becić u Blažaju kraj Sarajeva, a zatim odlazi u Zagreb. Samostalno je u Zagrebu izlagao (prvi put 1910.), sudjelovao na izložbama Proljetnog salona i na međunarodnim izložbama u Rimu (1911.), Ženevi (1921.) i Veneciji (1938.). U Zagrebu je predavao na Višoj školi za umjetnost i obrt (od 1924.) i na Akademiji likovnih umjetnosti (do 1947), a s Ljubom Babićem i Jerolimom Mišom osnovao je Grupu trojice (1930.). Vladimir Becić umro je u Zagrebu, 24. svibnja 1954. godine.

Marilyn Monroe, glumica – 1926.

Monroe, Marilyn (pravo ime Norma Jean Mortenson), američka filmska glumica (Los Angeles, 1. VI. 1926 – Hollywood, 4/5. VIII. 1962). Nezakonito dijete hollywoodske montažerke negativa i norveškog useljenika, djetinstvo je provela po sirotištima i kao štićenica više obitelji. Poznata je postala u 20. godini pozirajući gola za kalendar, potom je sklopila ugovor s filmskom kompanijom 20th Century Fox.

Marilyn Monroe

Nakon više nezamijećenih manjih uloga istaknula se u epizodnoj ulozi u filmu Džungla na asfaltu (The Asphalt Jungle, 1950) J. Hustona. U naglom usponu popularnosti publiku je osvojila upadljivom vanjštinom (tzv. pin-up zvijezda) i do tada u filmu neviđenim spojem naivnosti i spontane, ali izazovne erotičnosti (»seks simbol« 1950-ih); 1953., 1954. i 1956. nalazila se među deset najpopularnijih zvijezda u SAD-u. Postupno je sve više dokazivala i glumačku darovitost, osobito u komedijama (izvorne interpretacije neinteligentnih plavuša): Majmunska posla (Monkey Business, 1952) i Muškarci više vole plavuše (Gentlemen Prefer Blondes, 1953) H. Hawksa te Sedam godina vjernosti (The Seven Year Itch, 1955) i Neki to vole vruće (Some Like It Hot, 1959) B. Wildera.

Od polovice 1950. polazila je glasoviti Actors’ Studio i češće nastupala u dramskim ulogama. Nesređena privatnog života, mučena neskladom između svoje glamuroznosti i nesigurnosti u svoj talent, umrla je pod djelomice nerazjašnjenim okolnostima, što je dalo trajni poticaj mitu o njoj kao ženskom pandanu J. Deana i žrtvi naličja američkoga sna. Ostale značajnije uloge: Sve o Evi (All About Eve, 1950) J. L. Mankiewicza, Sudar u noći (Clash by Night, 1952) F. Langa, Niagara (1953) H. Hathawaya, Rijeka bez povratka (River of No Return, 1954) O. Premingera, Autobusna stanica (Bus Stop, 1956) Joshue Logana, Princ i plesačica (The Prince and the Showgirl, 1957) L. Oliviera, Volimo se (Let’s Make Love, 1960) G. Cukora, Neprilagođeni (Misfits, 1961) J. Hustona.

Ivica Bednjanec, strip crtač – 1934.

Ivica Bednjanec (Zagreb, 1. lipnja 1934. – Zagreb, 15. veljače 2011.), bio je hrvatski crtač stripa, pjesnik, humorist i scenarist. Bio je samostalni likovni umjetnik, nekada profesor na Grafičkoj školi u Zagrebu a više od 40 godina kontinuirano je objavljivao stripove, kojima je ujedno bio kompletni autor, kako scenarija tako i crteža. Riječ je o više od 2.000 tabli stripa, više od 1.000 scenarija, 3 knjige stripa. Stvorio je legendarni dječji strip – Duricu.

Ivica Bednjanec

Njegovi stripovi bili su naprosto – stripovi. Nisu imali onaj, ponekad potrebni, začin “intelektualnog” i “umjetničkog”. Uza sve to Bednjanjec se nije trudio kopirati inozemne uzore; bio je svoj, autentičan. Rad Ivice Bednjanca uvjetno se može podijelili na dva područja, takozvani realistički strip, te grotesku u najširem smislu. Neka druga podjela mogla bi glasiti: stripovi za omladinu i stripovi za odraslu publiku. Tijekom 1960-ih godina nastao je veći dio iz ciklusa povijesnih stripova, stripova s tematikom iz Meksičke revolucije i stripova o sportu, dok se tematici NOB-a Bednjanec povremeno vraćao. Od 1968. godine započinje njegova suradnja s “Modrom lastom” gdje puna tri desetljeća paralelno nastaju dva serijala: “Osmoškolci i Genije” i “Lastan”. Posebno je značajan Nježni, lik realiziran u dvije varijante: Nježni robijaš (1975. – 1976.) i Nježni sport (1976. – 1983.). Bednjanec je realizirao još nekoliko serijala: Iverku, Kika, Amicu, i najnoviji – Duricu. Među najkvalitetnije stripove njegovog opusa svakako se ubrajaju i dvije epizode započetog serijala Barun Trenk (1974).

Yves Saint-Laurent, francuski modni dizajner – 1936.

Francuski modni dizajner i kostimograf Yves Saint-Laurent rodio se 1. kolovoza 1936. godine u Oranu, u Alžiru. 1954. godine preselio se u Pariz. S 19 godina počeo je raditi za Christiana Diora, a nakon njegove smrti 1957., u svojoj 21. godini, Yves Saint-Laurent je preuzeo upravljanje tom modnom kućom.

Pet godina kasnije napustio je Dior i, uz podršku partnera Pierrea Bergéa, utemeljio modnu kuću pod svojim imenom (Yves Saint-Laurent, često se krati u YSL). Sredinom šezdesetih osmislio je luksuznu žensku prêt-à-porter liniju Saint-Laurent Rive gauche. Bila je to linija industrijski, masovno proizvedene dizajnerske odjeće, koja je bila dostupna u istoimenom lancu prodavaonica.

Yves Saint-Laurent

Popularizirajući na taj način prêt-à-porter, pridonio je demokratiziranju mode, koja je postajala dostupnija širem krugu potrošača. Na vrhuncu uspjeha, sedamdesetih, dizajnirao je i odjeću za djecu, modne dodatke te ženske i muške parfeme. Godine 1999. Gucci je otkupio brand YSL i, dok se Tom Ford bavio kolekcijom prêt-à-porter, Yves Saint-Laurent je dizajnirao liniju visoke mode. Modna kuća YSL službeno je zatvorena 2002.

Premda više ne djeluje, brand i dalje postoji pod okriljem Guccija. Nakon povlačenja Toma Forda, liniju prêt-à-porter potpisuje Stefano Pilati. Yves Saint-Laurent i Pierre Bergé otvorili su u Parizu Fundaciju Pierre Bergé – Yves Saint-Laurent (Fondation Pierre Bergé – Yves Saint-Laurent), pokroviteljsku i muzejsku ustanovu, koja pohranjuje 20.000 izložaka iz povijesti ove modne kuće. Yves Saint-Laurent je prvi živući modni dizajner koji je počašćen velikom retrospektivom svojih radova u njujorškom muzeju The Metropolitan Museum of Art. Za svoj rad odlikovan je i ordenom Legije časti. Slavni dizajner umro je u 71. godini, 1. srpnja 2008., u Parizu. 2014. godine film o njemu snimio je francuski redatelj Jalil Lespert. Saint-Laurenta je u filmu, koji opisuje dizajnerov život od 1958. godine, utjelovio mladi francuski glumac Pierre Niney.

Emanuel Vidović, hrvatski slikar – 1953.

Emanuel Vidović

Dana 1. lipnja 1953. godine u Splitu je umro hrvatski slikar Emanuel Vidović. Vidović je rođen u Splitu, 1870. godine. Sa sedamnaest godina upisuje Akademiju u Veneciji, ali ju napušta i slika vedute kanala, lagune i motive iz Chioggie. Djelovao je i u Milanu, a od 1898. je nastavnik u Splitu. Po povratku u domovinu slikao je motive Splita i Trogira kojima dominira tamni, sjetni ugođaj. Bogatim nijansama polutonova Vidović ostvaruje toplo ozračje starinskih prostora. Tako na platno prenosi i intimu svoje sobe i ateljea sa starinskim pokućstvom i knjigama, zatim polumračnu unutrašnjost splitskih i trogirskih crkvi i niz mrtvih priroda sa starim urama, lutkama i konjićima i smirenu harmoniju mrtvih priroda s voćem, cvijećem, ribama i rakovima. Godine 1984. ustanovljena je Velika nagrada Splitskog salona ‘Emanuel Vidović’.

Objavljen album Beatlesa “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band” – 1967.

Osmi po redu studijski album Beatlesa, Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band, objavljen je 1967. godine i odmah je izazvao opću senzaciju. Album, koji se matra ‘magnum opusom’ legendarne grupe, brojni glazbeni kritičari proglasili su jednim od najutjecajnijih u povijesti pop glazbe, a časopis ‘Rolling Stone’ dodijelio mu je titulu najboljeg albuma svih vremena. Iznimno zahtjevan, kako za izvođače tako i za slušatelje, Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band snimljen je kroz 129 dana nakon što su članovi grupe, potpuno izmoreni od ‘Beatlemanije’, odustali od turneje u drugoj polovici 1966. Pod utjecajem izmorenosti grupa je odlučila snimiti album koji će odraditi turneju bez njih i u tome u potpunosti uspjeli.

Beatlesi

Album je bio inovativan u svakom smislu, od glazbeno stilskih struktura preko revolucionarnih snimateljskih tehnika do kontorverznog omota čiji detalji još uvijek zaokupljuju obožavatelje, i nadasve umjetničkog dosega same glazbe.

Kristalno čist zvuk, fluidne melodijske linije, nadahnuti aranžmani, široka lepeza stilova koji zajedno čine čvrst koncept, Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band stavlja u rang klasične glazbe, ali ono što ovaj album čini toliko legendarnim je to što se slušanjem ne može ‘potrošiti’. Uz planetarni uspjeh grupa se našla i pod optužbama za poticanje na konzumaciju narkotika i to zbog pjesama A Day in the Life, a posebno Lucy in the Sky with Diamonds (obje su bile zabranjene na BBC-u), no Beatlesi su te optužbe odbacili, više ili manje spretno jer se znalo za njihovo ‘eksperimentiranje’ potaknuto Flower Power pokretom koji je u to vrijeme započeo širenje iz SAD-a.

No, bez obzira na sve ružne kritike i podmetanja većina kritičara zaključila je kako je sa Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Bandom rock postao umjetnost, a album koji 15 tjedana nije silazio s vrha britanske top liste bio je i ostao najprodavaniji uradak Beatlesa.

Helen Keller, književnica – 1968.

Helen Adams Keller (Tuscumbia, Alabama, SAD, 27. lipnja 1880. – Easton, Connecticut, 1. lipnja 1968.), američka književnica i aktivistica.

Helen Keller

Rodila se u časničkoj obitelji koja je bila u velikim vezama s vojskom Konfederacije tijekom američkog građanskog rata. Otac Arthur H. Keller je bio bivši časnik južnjačke vojske, a mati Kate Adams Keller je bila svojta slavnog južnjačkog generala Roberta Edwarda Leeja.

Helen Keller i Anne Sullivan 1888.

Od djetinjstva je bila slijepa i gluha. Nakon dugotrajnog procesa, uz pomoć učiteljice i kasnije životne pratiteljice Anne Sullivan,[1] uspjela je naučiti sporazumijevati se s okolinom te završiti školu. Naučila je nekoliko stranih jezika, a u učenju je iskazala izvanredan smisao za književni i znanstveni rad. Godine 1904. diplomirala je na Radcliffe Colledgeu.

Uz književni rad Keller je bila aktivna u Ame­ričkoj zakladi za slijepe (American Foundation for the Blind), gdje je ra­dila na prosvjećivanju i osvješćivanju javnosti za probleme slijepih i gluhonijemih osoba te poboljšanju dr­žavne skrbi za slijepe. Obišla je i održavala predavanja u četrdesetak zemalja svijeta.

Počeo emitirati CNN – 1980.

CNN, što je skraćenica za Cable News Network, međunarodni je 24-satni informativni kanal koji se emitira putem satelita i kabelske televizije. Osnovao ga je Ted Turner 1980. godine. Sjedište mreže je u Atlanti. Najveći CNN-ov poduhvat bio je način na koji je ta televizijska mreža pratila Zaljevski rat. Mnoge televizijske mreže, poput Sky Newsa, Euronewsa i Al Jazzere, kasnije su slijedile izvornu ideju CNN-a. U SAD-u je, zbog izrazito lijevog političkog usmjerenja, nazivaju “komunistički CNN”

Svjetski dan mlijeka

Dan mlijeka

Obilježavanje Svjetskog dana započelo je 2001. godine, kada je Organizacija za hranu i poljoprivredu UN-a naglasila važnost potrebe pristupa dovoljnoj količini visoko-kvalitetne hrane za uživanje u zdravom i aktivnom životu. Mlijeko je jedan od najcjelovitijih prehrambenih proizvoda: izvor je visokokvalitetnih bjelančevina, ugljikohidrata, mliječne masti, vitamina A, skupine B, C, D, E i K, te minerala (kalcij, fosfor, kalij i magnezij).

……

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija, https://hr.wikipedia.org

 

CNN televizija
crtač stripova
dogodilo se na današnji dan
Emanuel Vidović
feminizam
filmska glumica
Helen Keller
Ivica Bednjanec
Marilyn Monroe
modni dizajner
Pravo glasa za žene
slikar
sufražetkinje
Svjetski dan mlijeka
vremeplov
Yves Saint-Laurent