Zagrebački ljetni likovni salon 2018. – Dodir prirode u Kulturnom centru Dubrava
U ponedjeljak, 2. srpnja u 18,00 sati u Kulturnom centru Dubrava, otvorit će se skupna izložba slika članova HDLU Zagreb, pod nazivom ‘’Zagrebački ljetni likovni salon 2018. – Dodir prirode’’. Izložba će se moći pogledati do 26. srpnja. Na ovoj izložbi svoja će djela izložiti; Anđelko Brkić, Ana Cerovski, Antonija Cesarec, Tihomir Cirkvenčić, Andreja Dujnić Žmirić, Krešimira Gojanović, Aida Hebib Raguž, Zlatko Isaković – Lula, Denis Kaplan, Ivana Kolić, Branka Kopeti, Miroslava Kos, Luka Koščak, Tatjana Kreštan, Rada Marković, Jelena Martinović, Danko Merin, Stjepan Perković, Zvonko Petanović, Krešimir Radas, Laura Šarabok i Mladen Žunjić.
Zagrebački ljetni likovni salon 2018 u organizaciji HDLU Zagreb ove godine se predstavlja sa koncepcijom ”Dodir prirode” i djelima 22 umjetnika, koji su u svojim slikarskim istraživanjima zabilježili osobne impresije iz prirode, njezine ritmove i mijene, godišnja doba i elemente, kao i bića koja prirodu nastanjuju uz nas.
Doživljaj prirode kao duhovna kategorija, temeljen na neposrednom opažanju različitih fizičkih pojava dovodi do svijesti o univerzalnoj povezanosti i među-utjecajima svega što nas okružuje, pri čemu mnoge tajne prirode čovjek još uvijek nije otkrio, ili je naprosto zaboravio stara znanja svojih predaka, koji su u suživotu prirode i čovjeka pronalazili smisao svoga postojanja, a različitim pojavama u prirodi pridavali su simbolička, mitska i božanska obilježja, prateći smjenu ciklusa rasta i opadanja, življenja i umiranja kroz godinu.
U različitim kulturama postojali su iscjelitelji – šamani i mudre žene, koji su shvaćali da je čitava priroda oko njih riznica velikog blaga, poznavali su iscjeliteljske osobine drveća i biljaka, živeći usklađeni u svojim aktivnostima sa svim prirodnim pojavama i ta duhovna uronjenost i pažnja spram okoliša koji ih je okruživao, pomagala je ljudima u lakšem preživljavanju, kao i razumijevanju mnogih procesa preobrazbe živog svijeta na duhovnoj i fizičkoj razini. Drevna božanstva nisu bila odvojena od svijeta svojih tvorevina, nego su bila stopljena sa tim svijetom, poput različitih mitskih figura Velike majke i Božica zemlje, koje su bile poistovjećene sa cjelokupnom prirodom kao hraniteljice i čuvarice živih bića i središnje figure misterijskih kulteva sjemena i biljaka, koji su simbolizirali vječno kruženje životne sile na Zemlji. Te zaboravljene duhovne misterije ostale su zapisane u riznicama kolektivno nesvjesnog, ali i u mašti umjetnika, koji su u svim epohama tražili nadahnuće u prirodi i stvarali su svoja djela, inspirirani njezinim mnogostrukim transformacijama.
