Zagreb plaća skupi zakup za ured za obrazovanje, dok gradske kvadrate preusmjerava u kulturu

Odluka o zakupu gotovo 3.700 četvornih metara u centru Zagreba otvorila je politički sukob koji ide daleko izvan same cijene najma. Dok gradska uprava tvrdi da konačno rješava problem raspršenih ureda, oporba upozorava na, kako tvrde, preplaćeni prostor i pogrešno postavljene prioritete – u trenutku kada Grad istodobno ulaže desetke milijuna eura u nove kulturne sadržaje.

Grad Zagreb odlučio je u zakup uzeti gotovo 3.700 četvornih metara poslovnog prostora u Banjavčićevoj ulici za potrebe Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade, koji već godinama djeluje na više lokacija. Odluka je donesena nakon burne rasprave u Gradskoj skupštini, a iako je formalno izglasana, političke posljedice tek se otvaraju.

Iz gradske uprave poručuju kako je riječ o nužnom potezu kojim se želi objediniti rad ureda koji pokriva velik broj ustanova i korisnika. Pročelnik Luka Juroš istaknuo je da trenutni model rada na više lokacija nije održiv ni za zaposlenike ni za građane te da je cilj osigurati funkcionalan i centraliziran sustav.

– Već sedam godina djelujemo na više lokacija. To nije održivo ni za zaposlenike ni za građane. Ured koji pokriva stotine ustanova i korisnika mora biti na jednoj adresi – poručio je Juroš, dodajući kako je prije odabira provedena analiza tržišta te da je odabrani prostor optimalan po lokaciji i funkcionalnosti.

Oporba: Grad plaća više nego što treba

Upravo tu tvrdnju najžešće osporava oporba, prije svega HDZ-ov zastupnik Mislav Herman, koji je u raspravi iznio konkretne brojke i optužio gradsku vlast za lošu financijsku odluku.

– Naizgled ovdje ništa nije sporno. Nije sporno da Grad treba prostor i da je dobro da je sve na jednoj lokaciji. Ali sporno je što tvrdite da je cijena prihvatljiva. Tu ste uletjeli u offside – rekao je Herman.

Podsjetio je da je isti prostor ranije bio u postupku koji je vodila država, i to po nižoj cijeni.

– Govorimo o identičnom prostoru. U tom postupku bile su ponude od 14,94 i 14,99 eura po kvadratu. Grad ga sada uzima za 16,36 eura. To nije “nešto”, to je konkretna razlika – poručio je.

Prema njegovoj računici, razlika od oko 1,3 eura po kvadratu znači približno 5.000 eura više mjesečno, odnosno oko 60.000 eura godišnje i približno 300.000 eura u razdoblju od pet godina.

– Dame i gospodo, to nije simbolična razlika. To je veliki novac – naglasio je.

Herman je otvorio i pitanje same procedure, tvrdeći da se Grad odlučio za direktnu pogodbu umjesto javnog natječaja, što je, kako smatra, dodatno utjecalo na cijenu.

– Jednostavnije je direktno dogovoriti zakup nego raspisivati natječaj i birati najpovoljniju ponudu. Ali to onda ima svoju cijenu – upozorio je.

Milijuni za kulturu, zakup pod povećalom

Cijela rasprava dodatno dobiva na težini u širem kontekstu gradskih ulaganja. Naime, Grad Zagreb nedavno je predstavio pet novih kapitalnih projekata u kulturi koje planira realizirati do 2030. godine, ukupne vrijednosti 23 milijuna eura bez PDV-a.

Riječ je o obnovi nekadašnje tvornice Pluto, transformaciji Tesarne u Gredelju u glazbeni centar, prenamjeni tržnice Trnje u interkulturalni društveni centar, uređenju kulturnog centra u Jelkovcu te otvaranju galerije u Draškovićevoj ulici. Uz to, paralelno se provode ili pripremaju i brojni drugi projekti – od Paromlina i Kina Europe do Umjetničkog paviljona i Muzeja za umjetnost i obrt.

Gradonačelnik Tomislav Tomašević pritom je naglasio kako je cilj decentralizirati kulturu i razvijati nove sadržaje izvan same gradske jezgre, dok je pročelnica Emina Višnić detaljno predstavila projekte koji uključuju nove prostore za umjetnost, glazbu i društvene aktivnosti.

Najveći među njima, projekt obnove tvornice Pluto vrijedan 11,5 milijuna eura, zamišljen je kao inovativni centar za razvoj umjetnosti s velikom izložbenom dvoranom, ateljeima i ljetnom pozornicom, dok bi Gredelj trebao dobiti glazbeni centar fokusiran na urbanu i autorsku scenu.

Odluka o zakupu u Banjavčićevoj dolazi u trenutku kada Grad paralelno razvija projekte vrijedne desetke milijuna eura u kulturnoj infrastrukturi, što cijeloj temi daje širi kontekst upravljanja gradskim resursima.

Pitanje prioriteta

Rasprava o Banjavčićevoj tako se pretvara u šire političko pitanje prioriteta gradske uprave – između kapitalnih investicija i svakodnevnog funkcioniranja sustava.

Dok gradska vlast tvrdi da su ulaganja u kulturu strateška i dugoročna te da zakup ureda rješava konkretan operativni problem, oporba upozorava da se upravo na takvim odlukama vidi način upravljanja javnim novcem.

Sukob oko jednog zakupa time prerasta u širu raspravu o tome kako Grad raspoređuje resurse – i kome daje prednost.