Zaboravite montažne objekte, prvo nam trebaju brane ako želimo izgraditi Zagreb na Savi
Projekt Zagreb na Savi, san modernističkih arhitekata i stanovnika naselja tik do Save. Novi prometni pravci, uređena šetnica s trkaćom stazom i ostalim sportskim sadržajima. Desetci tisuća novih stanova, tisuće lokala za poduzetnike i obrtnike te povratak Zagreba na Savu. Sve ovo i puno više obećavalo se u projektu teškom 1,4 milijarde eura. Skoro jedan i pol gradski proračun bio bi potrebn da Zagreb sam izgradi de facto jedna grad koji bi spojio Zagreb i Novi Zagreb.
Današnji Večernjak donosi tekst o ponovljenom natječaju za dozvole za postavljanje montažnih objekata duž Save. Krenimo redom. Grad Zagreb na prvom natječaju nije pronašao ni jednog potencijalnog investitora u ‘zonu’, tj. ledinu uz Savu gdje su pokosili travu, koji bi tamo ‘namontirao’ paviljone i uredio kupalište.
Nije potrebno naglašavati da se ovdje ne radi o ničemu sličnom projektu Zagreba na Savi, osim kroničnog nedostatka infrastrukture postoji i očiti problem koji nije adresiran, a zbog kojeg i projekt Zagreba na Savi stoji na mjestu.
Sava. Sava je problem. Odnosno njeno periodično izlijevanje iz korita. Svako proljeće ili za vrijeme veće kiše ili kada se topi snijeg. Ponovo, nema potrebe ovu činjenicu dalje argumentirati, svi koji žive u Zagrebu to znaju. No, to očito ne znaju u pojedinim službama u Gradu. Prije prvog natječaja naručili su i platili studiju kojom se ta lokacija proglasila potencijalnom za razvoj montažnih objekata. Studija je to utvrdila. Naprosto mi je ta činjenica fenomenalno nepojmljiva. Tehnički gledano ta lokacija poplavi sasvim jednako kao i prostor oko nje. Ili u Gradu misle da voda magično zaobilazi tu parcelu unutar savskog nasipa. Kada im je sasvim logično propao prvi natječaj, oni ne da nisu ozbiljno pristupili analizi problema, već su na temelju iste apsurdne studije odlučili raspisati drugi. Svi znamo kakvi ljudi ponavljaju postupak, a očekuju drukčiji rezultat.
No, to da Grad radi sve i svašta s mojim i vašim novcima nije ništa novo. Ono što bi ja volio da Grad napravi s mojim i vašima novcima je iduće. Ako želimo ikada izgraditi Zagreb na Savi onda moramo stvoriti preduvjete za to. Jedan od njih je rušenje nasipa, što ne možemo učiniti dok ne reguliramo tok Save. U više navrata je prezentirano rješenje s četiri polupropusne brane, dvije uzvodno i dvije nizvodno od Zagreba, s pomoću kojih bi se regulirao vodostaj Save prije ulaza u Zagreb. Točnije brane bi bile nizvodno od početka kanala Sava – Odra. Druge dvije, one nizvodno od Zagreba, imaju još važniju ulogu. Naime, od kada se u Sloveniji počeo regulirati tok Save s branama došlo je do opadanja razine sedimenta u rijeci. Opadanje sedimenta dovelo je do opadanja vodostaja Save te izazvalo je i opadanje vodostaja u podzemni izvorima iz kojih Zagreb crpi vodu. Kada bi se trend nastavio Zagreb bi se mogao naći u situaciji gdje bi mu bilo jeftinije dopremati vodu kroz sustav ogromnih vodovoda nego da ju sam crpi u svojoj neposrednoj blizini. Stoga, te dvije brane bi služile kao kontrola sedimenta Save za šire zagrebačko područje.
S druge strane, stalnim izmicanjem dijela topa Save u kanal Sava – Odra stvorili bi se uvjeti za razvijanje kontejnersko-pretovarnog doka izvan Zagreba koji bi spojio sve četiri vrste transporta (vodni, cestovni, željeznički i zračni).
Ovako se Zagreb ne bi odrekao svog potencijala kao riječno-trgovinskog čvorišta, a otvorio bi si mogućnost anuliranja izlijevanja Save. Mogli bi maknuti nasip, graditi niže i jeftinije mostove, u konačnici mogli bi staviti i one montažne objekte koje Grad silno želi. No, najviše od svega, napravili bi prvi korak prema izgradnji Zagreba na Savi.
Iskreno se nadam da će još netko početi razmišljati u ovom smjeru jer montažne objekte na ‘poplavnom’ području nitko neće graditi. Oni će jedino tamo doći ako ih sam Grad izgradi, a stajali bi do prve poplave ili do njihova preemotivnog uklanja zbog te iste poplave.
