Predizborni zaokret: Tomašević u 14 mjeseci od nula kuna do 100 milijuna eura za Maksimirski stadion

Nećemo koristiti javni novac za stadion u Maksimiru, govorio je tada Tomašević, naglašavajući važnost privatnih ulagača i dodatnih sadržaja koji bi financijski opravdali investiciju. Također je spominjao kako će se financiranje stadiona temeljiti na modelima koji uključuju komercijalne sadržaje i potencijalne privatne investitore.

No, najnovije odluke pokazuju suprotno. Nedavno predstavljeni projekt, koji su zajednički predstavili predstavnici Vlade RH, Grada Zagreba i GNK Dinama, jasno stavlja do znanja da će upravo građani platiti 100 milijuna eura za novi stadion. Ukupni trošak procijenjen je na 175 milijuna eura bez PDV-a, a radovi bi trebali započeti krajem 2026. godine.

Kašnjenja i upitni rokovi izgradnje

Osim financiranja, problem predstavlja i vremenski okvir izgradnje. Prije nego što se krene u rušenje Maksimira, mora se obnoviti stadion u Kranjčevićevoj, koji bi privremeno trebao služiti kao Dinamov dom. Radovi u Kranjčevićevoj još nisu ni započeli, a planirani rokovi već sada izgledaju upitno.

Svoju zabrinutost o cijelom procesu ranije je izrazio i arhitekt Otto Barić, koji je upozorio da za stadion Maksimir prvo mora biti izrađena potrebna dokumentacija. Prema njegovim riječima, ključni prvi korak bila je studija izvedivosti koja je navodno izrađena, no koju nitko nije vidio u Gradskoj skupštini.

– Ako takva studija postoji, vidio ju je samo Grad Zagreb i možda GNK Dinamo, iako Dinamo tu nije faktor jer je zemljište u vlasništvu Grada – istaknuo je Barić.

– Grad Zagreb mora pokazati tu studiju. Očito je da nešto znaju jer ne bi inače u izmjenama Generalnog urbanističkog plana predvidjeli da se određene parcele mogu izdvojiti i na njima zasebno ishoditi dozvole za popratne sadržaje poput hotela i shopping centara. Nejasno mi je da toliko ‘transparentna’ gradska vlast skriva takve informacije kao zmija noge. Vjerujem da se tu radi o površini od 35 tisuća kvadrata dodatnih sadržaja koji bi trebali omogućiti investitoru da taj posao napravi s većim profitom – izjavio je tada Barić.

Međunarodni natječaj i optimalan kapacitet stadiona

Barić je također naglasio da se mora raspisati međunarodni arhitektonski natječaj kako bi se pronašlo najbolje rješenje za stadion, ali i da troškovi mogu značajno rasti ovisno o kapacitetu stadiona. Smatra da je optimalan kapacitet 35 tisuća sjedećih mjesta jer se iznad te brojke troškovi eksponencijalno povećavaju.

– Stadion od 35 tisuća mjesta, s rušenjem, koštao bi oko 100 milijuna eura. Stadion od 65 tisuća mjesta mogao bi postići cijenu do 400 milijuna eura. Prošla Dinamova uprava procijenila je da je 35 tisuća sjedala dovoljno za njihove potrebe – dodao je.

Prema njegovim procjenama, potrebno je oko dvije i pol godine da se riješi sva dokumentacija, od natječaja do izvedbenog projekta, a radovi bi mogli započeti krajem 2026. ili početkom 2027. Izgradnja bi trajala oko dvije do dvije i pol godine, što znači da bi stadion mogao biti gotov do 2030. godine.

Političke implikacije i reakcija birača

Na kraju, ostaje činjenica da će građani Zagreba ipak platiti račun za novi stadion – unatoč svim ranijim obećanjima. Pitanje koje sada ostaje je hoće li ovaj zaokret u financiranju naići na osudu birača ili će ga prihvatiti kao neminovnost u realizaciji dugo odgađanog projekta?

– Bavili smo se modelima financiranja i shvatili da bi javno-privatno partnerstvo bilo javni rizik. Odluka je da idemo direktno u javnu investiciju jer je to povoljnije – sada tvrdi Tomašević, što je u potpunoj suprotnosti s njegovim ranijim izjavama.

Ovakav nagli preokret u pristupu financiranju postavlja pitanje je li gradonačelnik izigrao povjerenje građana ili je ovo zaista bila jedina realna opcija? Odluka dolazi samo tri mjeseca prije izbora, što dodatno otvara prostor za političke spekulacije.

Maksimir – simbol dugogodišnjih neuspjelih rekonstrukcija

Povijest izgradnje maksimirskog stadiona već je obilježena brojnim odgodama, lošim financijskim planovima i višestrukim pokušajima rekonstrukcije koji su koštali gotovo jednako koliko bi koštala izgradnja novog stadiona. Podsjetimo, rekonstrukcija Maksimira do sada je stajala oko 900 milijuna kuna, a unatoč tome stadion je ostao u lošem stanju i nije ispunio očekivanja ni građana ni sportskih djelatnika.

Tomašević je ranije govorio kako se stadion mora graditi samo ako je ekonomski isplativ te da se neće ponoviti greške iz prošlosti. No, sada bi se mogao suočiti s kritikama jer je preuzeo model koji je u potpunosti oslonjen na javni novac.