Sindikati traži veći minimalac, HUP strahuje za konkurentnost: Treba li spašavati tvrtke koje ne mogu isplatiti veće plaće?

Do kraja listopada Vlada ima zakonski rok za donošenje uredbe o visini minimalne plaće za 2027. godinu na prijedlog Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike koje idućeg tjedna počinje pregovore na tu temu sa socijalnim partnerima.

U protekle dvije godine bruto iznos minimalne plaće povećan je za 210 eura. Dok je 2024. propisana minimalna bruto plaća bila 840 eura, prošle godine je povećana na 970 eura, a ove godine na 1.050 eura. Proklamirani cilj Vlade je da do izborne 2028. godine minimalna plaća bude 1.250 eura bruto.

Taj iznos (1.250 eura) sindikati traže već sljedeće godine, dok druga od tri strane u socijalnim pregovorima, Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) predlaže minimalno povećanje minimalca za samo 3,5 posto, na iznos od 1086,75 eura. Poslodavci pritom traže povećanje osnovnog osobnog odbitka sa sadašnjih 600 na približno 840 eura čime bi radnici na minimalcu bili oslobođeni poreza na dohodak.

HUP: Minimalac utječe na konkurentnost

U dokumentu Prijedlog minimalne plaće za 2027. godinu objavljenom prošloga tjedna, HUP upozorava na činjenicu da su proteklih godina plaće rasle brže od produktivnosti te tvrdi kako dodatna povećanja minimalne plaće “imaju sve izraženije reperkusije na troškovnu konkurentnost, cijene, investicije, zaposlenost i cijelu strukturu plaća”.

– (…) Svako snažnije povećanje minimalne plaće izravno utječe na konkurentnost privatnog sektora, osobito radno intenzivnih industrija i manjih poslodavaca koji dodatni trošak moraju financirati iz vlastite produktivnosti i tržišnih prihoda, stoji u tom dokumentu HUP-a.

Sve ispod 1000 eura nije ni socijalno ni solidarno

Bi li i na koji način značajniji rast minimalne plaće utjecao na poslovanje i konkurentnost domaćih poduzeća, N1 je pitao ekonomista i svojedobnog ministra gospodarstva Ljubu Jurčića. On kaže kako je problem višeslojan.

– Postavlja se pitanje što će nam djelatnosti u kojima se ne mogu isplatiti normalne plaće. Ako zadržavate minimalac na vrlo niskoj razini – a sve što je ispod 1.000 eura neto po meni nije ni humano ni socijalno ni solidarno – onda čuvate industriju koja ima nisku profitabilnost. A cilj poslodavaca, a pogotovo države je da ima industrije s visokom profitabilnošću koje mogu ostvariti veći profit, isplatiti veće plaće i platiti veće poreze jer je baza veća. To je suština ekonomske politike. Ako poduzetnike oslobađate poreza i čuvate niske plaće, de facto čuvate niskoprofitablnu industriju, kaže.

Koliki treba biti minimalac?

Ako manje od 1.000 eura minimalne neto plaće smatra nehumanim iznosom, Jurčića je otkrivo koji bi onda iznos minimalca po njemu bio human i pristojan.

– Minimalna neto plaća u Hrvatskoj trebala bi biti 1.200 eura, kaže.

To bi bilo otprilike 1.750 eura bruto ili 500 eura više od iznosa koji je Vlada zacrtala kao cilj do 2028. godine.

Nije cilj čuvati niskoprofitabilnu industriju

Treba vidjeti, dodaje Jurčić, koje djelatnosti imaju problem pa se u njima isplaćuju minimalne plaće. Pritom iznosi i svoj prijedlog.

– ‘Ajmo iduće godine znatno podići minimalnu plaću radi humanosti i brige o našim radnicima. Onda nek’ država sljedeće dvije godine oslobodi poduzetnike doprinosa i ostalih poreza kako bi iz svoje zarade mogli isplatiti plaće, pa za daljnje dvije godine stvoriti uvjete za poslovanje kroz razvoj, nove tehnologije i slično kako bi se onda za najviše četiri godine stvorili uvjeti da poslodavci i poduzetnici mogu zaraditi dovoljno da radnicima mogu isplatiti pristojnu minimalnu plaću, a ne izgubiti na profitu. Ako u četiri godine ne mogu to ostvariti, onda nema druge nego zatvoriti djelatnost.

Riječ je, zapravo, o tome da minimalna plaća čuva niskoprofitabilnu industriju.

– Nije cilj čuvati takvu industriju, nego razvijati visokoprofitabilne industrije. Pritom je odgovornost u prvom redu na državi da stvori uvjete za povećanje produktivnosti postojećih industrija. Sramota je da naši ljudi rade za plaće niže od 1.000 eura, smatra Jurčić.

“Pritisak” stranih radnika utječe na minimalac

U Hrvatskoj je puno stranih radnika iz trećih zemalja. Velika većina njih radi za plaću koja je ovdje minimalna, ali u zemljama iz kojih su stigli vrlo visoka.

– Oni time stvaraju pritisak u nekvalificiranim i polukvalificiranim poslovima. A taj pritisak istiskuje Hrvate iz Hrvatske koji pod tim uvjetima ne mogu raditi jer žele imati stan, opremljen dnevni boravak, kuhinju i ostalo, dok stranih radnika koji dolaze ovdje i po dvadeset živi u sobama na minimumu egzistencijalnih troškova. Tomu je tako jer su naše industrije u kojima rade strani radnici niskoprofitabilne. Ja sam za to da strani radnici rade poslove koji Hrvati ne bi trebali raditi. Tako su i Hrvati 1960-ih i 1970-ih išli u Njemačku raditi poslove na bauštelama koje Nijemci nisu htjeli raditi. Meni je tih radnika žao, ali njima je ovdje puno bolje nego u njihovima zemljama. Žao mi je i da naši školovani i kvalificirani ljudi idu van raditi. No to je problem domaće ekonomske politike za koju je odgovorna hrvatska Vlada, kazao je Jurčić.