Ovako danas izgleda gradnja kuće: Nismo više imali izbora, uzeli smo stvar u svoje ruke

U nekom trenutku života, obično nakon vjenčanja i početka života udvoje, mnogi odluče riješiti pitanje krova nad glavom. Odluka nikad nije laka, naročito kad iziskuje velike novčane izdatke i obveze. To je ujedno jedna od stresnijih situacija u životu.

U takvoj situaciji jedna od prvih i najvećih dvojbi je: stan ili kuća. Sa stanom ide nešto lakše, kao i s već izgrađenom kućom. Puno je veći izazov graditi kuću jer to ne ide ni brzo ni lako. Osim toga, običava se reći da i kad je izgrađena pa i useljena, kuća nikad nije gotova do kraja.

O svemu tome su iz prve ruke za N1 govorili i ljudi, dva para koja se međusobno ne poznaju, a stjecajem okolnosti grade ili privode kraju gradnju svojih kuća u Samoboru. Evo njihovih priča…

Imaš svoj vrt i mir, a djeca mjesto za igru

Zvonimir i njegova supruga mladi su roditelji dvoje male djece. Trenutačno žive kod njegovih roditelja u Samoboru, a 2023. su odlučili ondje graditi kuću. Na taj velik životni korak odvažili su se ponajprije zbog djece.

– Shvatili smo da bi u idućih 20 godina, dok nam djeca ne odrastu i završe škole, najbolje bilo da imamo kuću s okućnicom, da se tamo mogu igrati i uživati u komforu kakav stan ne može pružiti. Nema susjeda, ni gore ni dolje, imaš svoj vrt i mjesta za dječju igru, kaže Zvonimir.

U ljeto 2023. on i supruga krenuli su u potragu za “placem” za gradnju kuće. Tražili su uglavnom preko oglasa, pogledali pet, šest zemljišta dok nisu našli ono koje im odgovara.

– Plac smo kupili iz ušteđevine. Uslijedilo je traženje arhitekta, izrada projekta, izdavanje dozvola… U jesen 2024. podnijeli smo zahtjev za građevinsku dozvolu koju smo dobili tek krajem veljače prošle godine. Nakon što je arhitekt izradio troškovnik, krenuli smo tražiti izvođača i to je dotad bio najteži dio. Kontaktirali smo ih desetak, uglavnom na preporuke, a dobili samo dvije ponude koje su varirale u cijeni, po nekim stavkama i značajnije, kaže.

Prvi izvođač ih “zavlačio” mjesecima

Nakon što su odabrali izvođača, dogovorili su s njime da radovi na kući započnu u lipnju. No tada su počele i peripetije.

– Odugovlačio je, govorio nam da još nije završio posao na drugim gradilištima, zavlačio nas i dvaput odgađao početak radova. Stoga smo u rujnu odlučili potražiti drugog izvođača. S ovim prvim nismo potpisali ugovor jer nas je uvjeravao da mu vjerujemo na riječ, a to je bila crvena zastavica koju nismo na vrijeme prepoznali.

Tražeći novog izvođača, dobili su puno više ponuda nego prvi put. No razlike u cijenama opet su bile velike, u nekim stavkama čak i dva-tri puta veće nego kod drugoga. Na koncu su potkraj prošle godine odabrali novog izvođača i potpisali ugovor po kojemu bi njihova kuća trebala biti završena krajem ovoga mjeseca. No to se neće dogoditi. Izvođač je do sada započeo graditi samo garažu, koju prema projektu treba sagraditi prvu jer je odmah uz cestu.

– I taj naš novi izvođač ima neka druga gradilišta, a i vrijeme je u prva dva mjeseca ove godine bilo loše, s puno kiše pa i snijega. No već u ožujku i travnju vrijeme je bilo ljepše i moglo se napraviti puno više. Rekao sam samome sebi da se neću živcirati zbog toga. Kuća će kad-tad biti završena, a ne da mi se zvati izvođača svaki dan i pitati zašto nije došao taj dan i kada će doći, objašnjava ovaj Samoborčanin.

Veliki troškovi već i prije početka gradnje

S izvođačem nisu dogovorili gradnju po modelu “ključ u ruke”.

– Zasad nam je cilj dobiti konstrukciju kuće, a s obzirom na dosadašnje iskustvo, očekujemo da bi moglo biti kašnjenja i u zidarskim i obrtničkim radovima. Jasno mi je da će se to odužiti no nismo bez krova nad glavom i plan nam je do kraja 2027. useliti u kuću.

Gradilište je na blagoj padini pa stoga grade kuću s jednim katom i ravnim krovom. A budući da se nalazi iznad ceste, potrebni su potporni zidovi i ukopana garaža, što sam projekt čini skupljim.

– Nadam se da nas na koncu neće izaći više od 2.000 eura po kvadratu neto površine. Doprinose smo platili oko 10.000 eura. Projekt je također bio na toj razini cijene. Puno je troškova bilo već i prije nego što smo počeli graditi, sve skupa barem 30.000 eura, kaže.

Stotinu stepenica do kraja, a mi smo na petoj, šestoj

Sve u svemu, idu korak po korak. Drugačije u toj priči teško ide.

– Stotinu je stepenica na putu do kuće, a sada smo tek na petoj, šestoj. Puno je još toga za napraviti. Znam da bi nam bilo lakše da smo se odlučili za gradnju ‘ključ u ruke’ no jednostavno nismo našli takvog izvođača. A kad vidite kakva je danas situacija u svijetu i kako cijene divljaju, dati nekome da vam radi ‘ključ u ruke’ znajući da će zadnja faza biti gotova nagodinu, tko zna kakve će cijene tada biti, ispričao je Zvonimir iz Samobora.

Ana i Bojan doslovno su uzeli stvar u svoje ruke

Druga priča zanimljiva je, štoviše neobična pa i fascinantna jer su njeni akteri, Ana i Bojan, krenuvši graditi kuću u Samoboru i tražiti izvođače koji bi im to napravili, u jednom trenutku izgubili strpljenje i doslovno uzeli stvar u svoje ruke. Kuću su od temelja do krova, a većim dijelom i unutarnje majstorske poslove, napravili sami. I to bez ikakvog predznanja i ranijih iskustava. Radili su i gradili učeći putem, često gledajući savjete zidara i majstora na YouTubeu.

– Nije to bila naša želja, nego se naprosto pokazalo da nemamo izbora. Kuću smo najvećim dijelom izgradili sami svojim rukama, a baš ako nešto nismo znali i mogli ili ako nismo imali vremena, angažirali bi majstore za određene poslove. Kuća je sada useljiva no još čekamo neke dozvole, kazala je Ana, Zagrepčanka koja je sa svojim partnerom život u gradu, u stanu, odlučila zamijeniti životom u kući i u zelenijem okolišu bez buke i stresa.

Nismo više imali kvalitetu života kakvu želimo

– Moj partner i ja trenutačno živimo u stanu u jednom zagrebačkom kvartu koji više nije onakav kakav je bio kada smo tamo doselili. Tada nije bio prenapučen, a sada je tamo zgrada na zgradi. Okruženi smo betonom, a oboje volimo prirodu, zelenilo mir i tišinu. Shvatili smo da to više nije kvaliteta života kakvu želimo, a budući da smo oboje odrasli u kući, odlučili smo se vratiti takvom životu, dodaje.

Oboje nemaju veza sa Samoborom, ali je izbor pao na taj grad jer su željeli ostati dovoljno blizu Zagrebu gdje i dalje rade.

Kupili su postojeću kuću, neko vrijeme razmišljali o njenoj rekonstrukciji, ali na koncu odlučili je srušiti i graditi posve novu. Građevinsku dozvolu dobili su u siječnju 2024. godine i sklopili ugovor s izvođačem koji je dva mjeseca kasnije započeo radove. No nakon što je srušio staru kuću izvođač je odugovlačio s početkom gradnje pa su Ana i Bojan u ljeto 2024. odlučili raskinuti ugovor i sami preuzeti gradilište.

Sami kopali temelje, betonirali, šalovali…

– Kada smo ga preuzeli, tamo nije bilo ičega. U jesen te godine počeli smo sami graditi kuću i, evo, sada u svibnju 2026. kuća je manje-više useljiva. Nemamo još uporabnu dozvolu. Da bi je dobili moramo završiti ogradu, što je dosta velika investicija, govori Ana.

Opisala je sve poslove koje su ona i partner sami obavili.

– Sami smo iskopavali temeljne trake pa ih betonirali. Sami smo obavili šalovanje, izbetonirali temeljnu ploču i podigli sve zidove. Naravno, za postavljanje stolarije angažirali smo tvrtku koja nam je to obavila. I veći dio unutarnjih radova obavili smo sami. Žbukanje, gletanje i bojanje zidova, prvu i drugu ruku, obavila sam sama jer me tako zapalo (smijeh). Jedino smo za uvođenje struje i vode također angažirali tvrtke da nam to naprave. To se nismo sami usudili raditi.

Postavljanje keramike naučili smo na YouTubeu

Njihov je pothvat tim veći jer radi se o trokatnici (kuću su morali graditi u gabaritima one stare, nap.a.) koja se, kako kaže Ana, nalazi na vrlo zahtjevnom terenu.

– Nikakvih prijašnjih iskustava nismo imali niti smo o tome išta znali, ali imamo jednog člana obitelji koji je upućen u te poslove. On je povremeno dolazio i pokazivao nam što i kako treba raditi. Recimo, kada je trebalo betonirati, došao bi i rekao u kojim omjerima se to radi. Isto tako i sa šalovanjem i žbukanjem. Pokazao nam je kako da to radimo, a mi bismo nastavili sami. A postavljanje keramike i laminata nitko nam nije pokazao, nego smo to naučili preko YouTubea.

Poslije posla smo jurili na gradilište

Pedantno su bilježili sve troškove. Ali baš sve, do najsitnijih.

– Nema troška koji nismo ubilježili. Od pekarskih proizvoda koje bi putem kupili i pojeli na gradilištu do građevinskog materijala. Izračunali smo da će, s ogradom koju još moramo napraviti i nekim troškovima nakon što dobijemo uporabnu dozvolu, konačni trošak biti oko tisuću eura po kvadratnom metru. Bez namještaja i unutarnjeg opremanja kuće. U tu cijenu uračunati su i svi projekti, sva papirologija i priključci koje smo trebali platiti. Sve osim zemljišta, kazala je.

– Kada smo donijeli odluku o gradnji kuće, ni na kraj pameti nam nije bilo da ćemo je sagraditi sami svojim rukama. Ali nakon nevolja s izvođačem s kojim smo završili na sudu, nismo imali puno izbora. Oboje radimo puno radno vrijeme i svaki slobodan trenutak iskoristili smo za gradnju kuće. Jako malo smo spavali u ovih godinu i pol dana, a prošle Božiće i Uskrse tamo smo proslavili radno, rekla je Ana na kraju.