NA DANAŠNJI DAN: Kompromis Beča i Pešte, Sakcinski, Jelcin i Kennedy

Austro-ugarskom nagodbom, poznatom i pod nazivom Ausgleich (kompromis), kojom je osigurana ravnopravnost Mađarske u državnopravnim odnosima s Austrijom, 29. svibnja 1867. godine stvorena je Austro-Ugarska monarhija. Nagodbu su potpisali Franjo Josip I. i mađarska delegacija na čelu s Ferencom Deákom. Carska i kraljevska dvojna monarhija Austro-Ugarska bila je višenacionalna srednjeeuropska država s vladarima iz kuće Habsburg, a u njoj su živjeli Nijemci, Talijani, Furlani, Ladini, Hrvati, Mađari, Poljaci, Rumunji, Rusini, Slovaci, Česi, Srbi, Slovenci i drugi manji narodi. Nova dvojna monarhija bila je savez jednakopravnih država Austrije i Mađarske, sa zajedničkim vanjskim poslovima, vanjskom trgovinom i vojskom te habsburškim carem kao državnim poglavarom ustavne monarhije.

Statut grada Dubrovnika

29. svibnj a 1272. godine, nakon odobrenja Malog i Velikog vijeća i prihvaćanja na javnome zboru dubrovačkoga puka, počeo je vrijediti Statut grada Dubrovnika – Liber statuorum civitatis Ragusii. Stoljećima prije donošenja Statuta, Dubrovnik je djelovao po svojim zakonima koji nisu bili sustavno sređeni, što je bila velika kočnica daljnjeg napretka. Dakle, statut je nastao od postojećih zakona koji su tada bili međusobno usklađeni, pročišćeni, dopunjeni i sustavno svrstani u jedinstveni pravni kodeks. Dubrovački statut podijeljen je u osam knjiga s ukupno 487 poglavlja. Prva knjiga govori o pravima i dužnostima republičkih tijela, šesta o kaznenome, a sedma o pomorskome pravu.

Ivan Kukuljević Sakcinski

Ivan Kukuljević Sakcinski, hrvatski povjesničar, književnik, bibliograf i političar rođen je u Varaždinu 29. svibnja 1816. Gimnaziju pohađao u Varaždinu i Zagrebu, filozofiju studirao u Zagrebu, 1833. prekinuo studij i prešao u kadetsku školu u Kremsu. Od 1835. služio je u dvorskoj gardi u Beču, 1836. postao je časnik, a 1840. bio je premješten u Milano. Tijekom školovanja počeo je pisati na njemačkom jeziku.

Godine 1837. postao je suradnikom Ljudevita Gaja, pisao u Danici te je bio jedna od vodećih osoba hrvatskoga narodnog preporoda. Napustio je vojsku 1842. i radio kao sudac u Zagrebačkoj i Varaždinskoj županiji.

U Hrvatskome saboru održao je 2. svibnja 1843. prvi govor na hrvatskom jeziku zahtijevajući da se on uvede kao službeni jezik u škole i urede u Hrvatskoj. Nakon njegova govora, u kojem je ponovio isti zahtjev, Sabor je uveo hrvatski jezik kao „diplomatički”.

Godine 1848. dao je poticaj sazivanju Slavenskoga kongresa u Pragu. Jedan je od sastavljača Zahtijevanja naroda, član Banskoga vijeća i predstojnik Odsjeka za obranu domovine te Odsjeka prosvjete i sveštenstva. Kao član najužega vodstva i osoba Jelačićeva povjerenja, putovao je u susjedne zemlje radi dogovora o suradnji hrvatskoga narodnoga pokreta s narodnim pokretima u tim zemljama.

Nakon sloma revolucije 1848/49. povukao se iz politike. Do 1860. bio je zemaljski arhivar; utemeljio je modernu arhivsku službu i sastavio njezina pravila.

John F. Kennedy, američki političar i predsjednik

Američki političar John F. Kennedy, 35. po redu i vjerojatno najomiljeniji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, mladi demokrat koji je 1960., usred napetih hladnoratovskih odnosa u svijetu izabran na dužnost predsjednika, inicijator uvođenja rasne jednakosti i umjerene vanjske politike koja je rezultirala sklapanjem Moskovskog sporazuma o zabrani nuklearnih pokusa, tragično ubijen u atentatu koji ni danas nije potpuno razriješen, rođen je u Brooklineu u Massachusettsu, 29. svibnja 1917. godine.

Jelcin na čelu SSSR-a

Dana 29. svibnja 1990. Boris Jeljcin izabran je za predsjednika Prezidijuma Vrhovnog sovjeta Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike (RSFSR).

Pod povećalo javnosti dolazi u svibnju 1990. godine kada je izabran za predsjednika ruskog parlamenta u kojem je otvoreno promicao ideju ruske nezavisnosti. U lipnju iste godine ruski su deputati inaugurirali nadređenost republičkih zakona nad zakonima sovjetske federacije, a mjesec dana nakon toga Jeljcin je demonstrativno istupio iz komunističke stranke. U lipnju 1991. godine izabran je za prvog predsjednika Ruske Federacije, a potom je skupina vodećih ortodoksnih komunista (potpredsjednik Janajev, šef KGB-a Krjučkov, ministri obrane i unutarnjih poslova Jazov i Pugov) pokušala je u kolovozu 1991. godine uz pomoć vojske državnim udarom zaustaviti Jeljcinov pohod prema vlasti. Ali kada su elitne postrojbe sovjetske vojske Alfe otkazale poslušnost pučistima, a ugledni generali – Lebed, Gromov i Gračov povezali se s Jeljcionom, uz svestranu podršku naroda, puč je neslavno propao. Tada u trenucima najteže krize Jeljcin se obratio masi s oklopnog transportera i u oštrom govoru pozvao narod i vojsku na utemeljenje nove, samostalne i suverene Rusije. Na takvo što nije se dugo čekalo, jer već je krajem kolovoza 1991. godine Jeljcin potpisao dekret o zabrani djelovanja KPSS-a i konfiskaciji partijske imovine, a početkom prosinca iste godine, uz potporu predsjednika parlamenata Ukrajine i Bjelorusije, Kravčuka i Šuškeviča, Sovjetski Savez bio je izbrisan s političke karte svijeta.