Možete li postati psihopat zbog posla? Stručnjaci upozoravaju na mračnu stranu korporativnog svijeta

Manipulacija, nedostatak empatije, pretjerano samopouzdanje i spremnost na iskorištavanje drugih osobine su koje se često povezuju sa psihopatijom. Iako se takvo ponašanje uglavnom smatra negativnim, pojedina radna okruženja mogu ga čak i nagrađivati, osobito kada je riječ o poslovima u kojima se uspjeh mjeri novcem, moći i napredovanjem.

O tome je progovorio Geraint Anderson (53), bivši londonski bankar koji je tijekom 12 godina rada u financijskom sektoru zaradio milijune funti. Danas tvrdi da ga je upravo takvo okruženje potaknulo da razvije neke od svojih najgorih osobina.

– Morao sam postati gora verzija samoga sebe kako bih uspio u takvom okruženju, priznao je Anderson, koji je napustio financijski sektor prije velike krize 2008. godine.

Od života na plaži do milijuna u Londonu

Anderson je u ranim dvadesetima živio u indijskoj Goi, gdje je turistima na plaži prodavao suvenire. Na bratov nagovor prijavio se za posao u londonskom financijskom sektoru, planirajući ondje ostati samo nekoliko godina.

Kako bi se uklopio u poslovni svijet, odrezao je kosu, obrijao bradu, skinuo naušnice i kupio jeftino odijelo.

Ubrzo je dobio posao pripravnika, a ono što je zamišljao kao privremenu karijeru pretvorilo se u opsesiju uspjehom. Visina godišnjih bonusa postala mu je glavno mjerilo vlastite vrijednosti.

– Bonusi su postali pokazatelj toga koliko sam izvanredno uspješna osoba, prisjetio se.

Smatra da su mu u napredovanju pomogle osobine poput neustrašivosti, šarma, emocionalne hladnoće i izrazite natjecateljske prirode.

– Londonski financijski svijet nagrađuje ponašanja povezana s takozvanom mračnom trijadom, poput pretjeranog samopouzdanja, manipuliranja drugima i donošenja odluka bez emocionalne uključenosti, rekao je.

Priznaje da se postupno prilagođavao takvom okruženju, sve više pokazujući osobine koje danas smatra problematičnima.

Kako prepoznati psihopatske crte?

Psihopatija se povezuje s nizom osobina, među kojima su nedostatak empatije, manipulativnost, iskorištavanje drugih i izostanak osjećaja krivnje ili kajanja. Osobe s izraženim takvim crtama mogu pokazivati neodgovornost, teško održavati dugotrajne odnose i za vlastite probleme okrivljavati druge.

Ipak, psihopatija nije jednostavna oznaka koja se može pripisati nekome samo na temelju neugodnog ponašanja.

Robert Snowden, psiholog sa Sveučilišta u Cardiffu koji psihopatiju proučava oko 25 godina, objašnjava da je riječ o osobinama koje mogu biti izražene u različitim stupnjevima.

U procjeni se koristi i kontrolna lista psihopatije PCL-R, koja obuhvaća 20 stavki, a maksimalan rezultat iznosi 40 bodova. Prema Snowdenu, većina ljudi postiže manje od pet bodova, dok se rezultat od 25 ili više bodova u određenim procjenama smatra pragom za psihopatiju.

– Temeljna značajka psihopatije jest nedostatak empatije prema drugim ljudima, objasnio je.

Naglasio je da većina osoba s izraženim psihopatskim crtama nikada ne počini ubojstvo, ali mogu iskorištavati druge bez osjećaja krivnje.

Takve osobe, dodaje, mogu djelovati kao snažni i sposobni vođe, no problem nastaje kada im je vlastiti interes važniji od dobrobiti ljudi kojima upravljaju.

Korporativni svijet može nagrađivati bezobzirnost

Snowden smatra da pojedina poslovna okruženja mogu privlačiti ljude s izraženim psihopatskim crtama, osobito kada se od zaposlenika očekuje potpuna usmjerenost na zaradu i donošenje odluka bez emocionalnog uključivanja.

Andersonovo iskustvo pokazuje kako se i ljudi koji nemaju psihopatiju mogu prilagoditi takvoj poslovnoj kulturi.

Nedavno ga je procijenila forenzička psihologinja Kerry Daynes, koja je zaključila da on nije psihopat.

Ipak, smatra da je tijekom rada u financijskom sektoru možda razvio ono što naziva „situacijskom psihopatijom”, odnosno da je pojačavao svoje negativne osobine kako bi se prilagodio zahtjevima radnog okruženja.

– Ne morate biti psihopat da biste, barem neko vrijeme, uspijevali u psihopatskoj kulturi, objasnila je Daynes.

Prema njezinoj procjeni, Anderson je znao naglasiti svoje mračnije osobine u situacijama u kojima su mu one donosile poslovnu prednost.

Shvatio sam da sam na pogrešnoj strani

Unatoč uspješnoj karijeri i velikoj zaradi, Anderson je postupno postajao sve nezadovoljniji svijetom financija.

Posebno su ga razočarali pohlepa, bezobzirno preuzimanje rizika i kršenje pravila, za koje tvrdi da su bili prisutni u industriji.

– Osvrnuo sam se oko sebe i pomislio: ‘Ja sam u pogrešnom timu. Vi ste dio problema’, prisjetio se.

Napustio je bankarstvo i počeo pisati anonimne kolumne pod pseudonimom City Boy, otkrivajući detalje o pretjerivanju, drogama i seksualnim aferama u londonskom financijskom svijetu.

Njegove priče kasnije su pretočene u knjigu Cityboy, koja je prodana u više od 400.000 primjeraka i prevedena na šest jezika.

Nedavno je objavio i petu knjigu, u kojoj istražuje kako usvajanje psihopatskih crta može pomoći ljudima da napreduju u korporativnoj hijerarhiji.

Danas, kaže, pokušava živjeti drukčije nego u vrijeme kada je radio u financijskom sektoru.

– Sposobniji sam zadržati integritet, ne manipulirati drugima i ne biti bezobziran, rekao je.

Ipak, u šali je dodao da se njegova supruga možda ne bi potpuno složila s njegovom procjenom da je iza sebe ostavio sve negativne osobine iz tog razdoblja, prenosi N1.