MATTEO ŽUGAJ, Goričan zadužen za Olimpijine vratare: U Sloveniju sam otišao na tjedan dana, a sada ulazim u drugu sezonu
Plejada velikogoričkih trenera koji iskustvo i znanje stječu radeći vani sve je veća. Ivan Prelec, Damir Grlić i Mario Škrablin s Vejleom su se ekspresno vratili u najviši rang danskog nogometa, Krunoslav Rendulić kojem je prvi suradnik Saša Sabljak nastavili su nizati sjajne rezultate na klupi Zrinjskog gdje je temelje udario Sergej Jakirović. No, nekako ispod radara svih tih imena prošao je Matteo Žugaj, nekadašnji vratar Radnika, Udarnika, Gorice i niza kluba zagrebačkog prstena koji ulazi u svoju drugu sezonu u ljubljanskoj Olimpiji gdje je zadužen za rad s vratarima.
U sezoni za nama Olimpija je osvojila dvostruku krunu, a u predahu nakon slavlja u prvom susretu prvog kola kvalifikacija za Ligu prvaka protiv Valmiera (2:1) uspjelo smo Mattea uloviti u njegovoj Velikoj Gorici i dotaknuti se brojnih nogometnih tema.
-Za nama je dobra utakmica. Igrali smo jako dobro, no nažalost rezultat nas nije popratio do kraja. Pobijedili smo i idemo u uzvrat po prolazak i drugo kolo- započeo je razgovor Mateo Žugaj, kojem je od ove sezone nadređen Portugalac Joao Henriques.
-Cilj nam je da pokušamo ući u skupine Konferencijske lige. Prolazak ove prepreke dao bi nam tri šanse za to- o europskim ciljevima će gorički trener na radu u Sloveniji, koji vjeruje kako dobri rezultati u nacionalnom prvenstvu neće izostati.
Nogometni počeci na Trnju
Put do Olimpije bio je posut trnjem, no Matteo je oduvijek bio predan radu, od Trnja gdje je sve započelo, pa preko Radnika gdje je proveo gotovo cijeli omladinski staž, nakon čega je seniorsko iskustvo skupljao u Udarniku, gdje je generacija igrača 90./91. godišta pod vodstvom trenera Senada Harambašića imala nekoliko uspješnih sezona.
-Bili su to sve igrači koji su prošli tadašnju Radnikovu školu. Bili smo dobra klapa na terenu, ali i van njega- prisjeća se Žugaj, koji je nakon Kurilovca nastavio braniti u Bistri kada je ona bila član 2. HNL, Dugom Selu, Zelini, Vrapču te HNK Gorici.
-Sve u svemu lijepe stvari na ovom amaterskom nivou. Skupio sam iskustva, koje mi i danas koristi. Mislim da sam prekinuo na vrijeme s igračkom karijerom, jer shvatio sam kako za nešto više namam uvjeta. To je bio moj maksimum i ponosan sam na to razdoblje. Posvetio sam se nakon toga trenerskom poslu i vidio kako tu ima dosta prostora za napredak- govori nam Žugi, koji nažalost nije dočekao pravu priliku u redovima HNK Gorice.
-Nisam dobio šansu i na tome je sve ostalo. Nažalost, tada je više bilo do odnosa, a nakon trećeg puta gdje nisam dobio priliku, za što je postajala mogućnost, odlučio sam se maknuti i prihvatiti to. Krenuo sam svojim putem. Zasmetao me taj odnos- o tom dijelu karijere će naš sugovornik, koji se s onim pravim trenerskim poslom kojeg je izučavao u Udarniku i HNK Gorici, započeo u Dinamu, gdje je proveo pet i pol godina.
Najviše vremena u Dinamu u stožeru Joze Bandića
Da u njemu ima “ono nešto” spoznao je Goran Boromisa koji ga je pozvao u redove zagrebačkog kluba, s kojim je osvajao titule državnih prvaka te igrao na najjačim svjetskim turnirima.
GNK Dinamo
-Bilo je to jedno prekrasno razdoblje i veliko iskustvo, gdje sam imao priliku raditi s najboljom djecom toga godišta u Hrvatskoj. Početak je bio s generacijama od U7 do U10, nakon čega sam priključen pionirima koje je tada vodio trener Erbežnik, nakon kojega je došao Jozo Bandić, s kojim sam najviše radio. Bio je tu kasnije i Senzen, Mijač, Davidović, Caraj, Mioković. Moram svakako spomenuti i Tamaru Despot, koja je bila tu s nama. Kao trener vratara imao sam dvije kategorije, tako da sam surađivao svake sezone s minimalno dva trenera. Tu sam dobio iskustvo koje mi danas koristi da se mogu prilagoditi različitim stilovima, trenerima i njihovom radu- priča nam Matteo, kroz čije su ruke dok je bio u Dinamu prošli Čavlina, Šarkanj, Zadro, Krkalić i mnogi drugi.
-Kao budućnost izdvojio bih Antonia Rajića koji je 2007. godište. Radi se o kvalitetnom golmanu, koji je sada bio na pripremama s prvom momčadi, tako da od njega očekujem u budućnosti ako će se razvijati kao do sada velike stvari.
Odlazak u Rusiji spriječio rat, poziv iz Ljubljane stigao iznenada
Nakon odlaska iz Dinama trebao je započeti s radom u ambicioznom ruskom drugoligašu Akron Toljatiju s kojim je tek odradio pripreme u Turskoj, nakon čega se zbog početka rata u Ukrajini vratio kući i čekao novu priliku. Današnji sportski direktor slovenskog kluba, Goran Boromisa koji je bio ključan u njegovom dolasku u Dinamo, ponovno se sjetio “starog prijatelja” i pozvao ga u Ljubljanu, gdje se priključio stožeru španjolskog stručnjaka Alberta Riere.
-Sjećam se da je bila subota kada me Goran nazvao i pitao jesam li spreman ići u Ljubljanu, gdje sam se našao već u nedjelju. U ponedjeljak je bio prvi trening, no situacija tada nije bila nimalo laka, jer Olimpija se tada razišla s Prosinečkim. Sam sebi sam rekao idem tamo na tjedan dana pa što bude, jer bilo je i nekih problema s navijačima, koji su upali na presicu trenera Riere. Nakon dobrog starta u prvenstvo i osam uzastopnih pobjeda sve su stvari sjele na svoje mjesto- o pozivu i odlasku u Ljubljanu će Žugi, koji je u sezoni za nama s Olimpijom osvojio dvostruku krunu.
-Lijep je osjećaj biti najbolji. Prvenstvo smo praktički riješili još u prvom dijelu kada smo otišli na 15 bodova razlike, tako da smo to mirno riješili. Prvenstvo smo potvrdili domaćom pobjedom protiv Maribora pet kola prije kraja, a protiv Maribora smo u Celju osvojili i Kup. Bila je to neizvjesna utakmica u kojoj je naš vratar obranio jedanaesterac Toliću u 100-toj minuti, da bi na kraju mi do pobjede došli u 130. minuti.
Iako je kvaliteta nogometa u slovenskoj ligi ističe naš sugovornik na nešto nižoj razini od HNL-a, u Sloveniji se dosta ulaže u infrastrukturu i uvjete, koji su na daleko višoj razini.
-Iskreno, zadnjih sezona Olimpija i Maribor rade dosta kvalitetniju politiku, gdje puno pozornosti polažu dovođenju igrača i kvalitetnih trenera- naglašava Žugaj, kojem smo obećali kako ćemo ga prvom prilikom podržati na jednoj od nadolazećih domaćih utakmica.
Osim što je završio školovanje za rad s vratarima, Matteo nije zapostavio niti ono cjeloživotno obrazovanje, pa je tako nakon završetka srednje škole s uspjehom završio i studij geografije, te se može pohvaliti i tom diplomom.
-Bilo mi je lijepo i uživao sam u tom periodu života- zaključio je razgovor Matteo, kojem tek možemo poželjeti da nastavi ovom stazom kojom je krenuo te da se iz Latvije vrati s pozitivnim rezultatom.
