Kolarić dijeli lekcije o demokraciji, a iza njega prijetnje, sukobi i borba za funkcije

Branko Kolarić napustio je SDP nakon 19 godina članstva. Otišao je uz poruku o nestanku slobode mišljenja, međusobnog poštovanja i demokratske kulture, ali je zadržao saborski mandat osvojen na listi stranke koju sada tako oštro kritizira.

Upravo se u tome nalazi politička srž njegova odlaska. Nije najvažnije što je Kolarić napisao u oproštajnom pismu, nego kako će glasovati kada Andreju Plenkoviću bude trebala još jedna saborska ruka.

Iz SDP-a je otišao, mandat je zadržao

Kolarić je članovima stranke poručio da on i današnji SDP više ne vjeruju u iste vrijednosti. Posebno je kritizirao stanje u zagrebačkoj organizaciji, tvrdeći da su slobodu mišljenja i međusobno poštovanje zamijenili kontrola, poslušnost i političko kažnjavanje neistomišljenika.

Objavio je da će u Saboru djelovati kao nezavisni zastupnik. Odbacio je tvrdnje da će pristupiti vladajućoj većini i naglasio da nije nova Plenkovićeva ruka. Mandat SDP-u ipak ne namjerava vratiti jer smatra da ga je zaslužio vlastitim političkim radom i povjerenjem birača.

Takvo objašnjenje ima političku logiku, ali otvara i očito pitanje. Građani su na parlamentarnim izborima glasovali za SDP-ovu listu, na kojoj je Kolarić dobio mandat, a ne za njegovu samostalnu političku platformu koja tada nije ni postojala.

Politički tajnik SDP-a Saša Đujić zato ga je pozvao da mandat vrati stranci. Podsjetio je da su se i prije Kolarićeva izlaska pojavile informacije prema kojima bi on mogao postati dodatni glas vladajuće većine i tako smanjiti Plenkovićevu ovisnost o Domovinskom pokretu.

Kolarić te tvrdnje odbacuje, no odgovor neće dati njegova oproštajna poruka, nego buduća glasovanja. Nezavisni zastupnik ne mora formalno pristupiti HDZ-u kako bi vladajućima bio politički koristan.

HDZ tvrdi da Kolarića nije tražio

Iz HDZ-a zasad poručuju da im Kolarić nije potreban. Predsjednik Sabora Gordan Jandroković rekao je da vladajuća većina ima 79 zastupnika, da s Kolarićem nitko nije pregovarao te da ga ne treba unaprijed proglašavati političkim žetonom.

Branko Bačić bio je nešto oprezniji. Kazao je da je Kolarić objasnio razloge napuštanja stranke i da je sada na njemu da odluči gdje će nastaviti svoj politički put. Nije ga pozvao u HDZ, ali nije ni isključio buduću suradnju.

Plenković se zasad nije izravno uključivao u priču. Za tim nema ni političke potrebe. Vladajućoj većini trenutačno ne treba javni dogovor s bivšim predsjednikom zagrebačkog SDP-a, osobito dok ima dovoljno ruku za normalno funkcioniranje Sabora.

Situacija bi se mogla promijeniti kod prvog ozbiljnijeg sukoba unutar vladajuće koalicije. Kolarićev glas tada ne bi morao biti presudan samo zbog brojčane vrijednosti. Već sama mogućnost da Plenković ima alternativu smanjila bi pregovaračku snagu Domovinskog pokreta.

Tomašević se ne miješa, Možemo čuva suradnju sa SDP-om

Tomislav Tomašević nije se izravno upuštao u komentiranje Kolarićeva odlaska. Sandra Benčić poručila je da je riječ o unutarnjoj stvari SDP-a te naglasila da suradnja SDP-a i Možemo dobro funkcionira na lokalnoj i nacionalnoj razini.

Možemo nema interesa ulaziti u sukob između Kolarića i vodstva SDP-a. Upravo je dogovor dviju stranaka na zagrebačkim izborima bio jedan od glavnih razloga političkog pada Kolarića unutar vlastite organizacije.

Kolarić je krajem 2024. pobijedio Renata Peteka na izborima za predsjednika zagrebačkog SDP-a. Predstavljao se kao budući kandidat za gradonačelnika i najavljivao samostalniji nastup stranke u Zagrebu.

Nekoliko mjeseci poslije nacionalno vodstvo SDP-a odustalo je od vlastitog kandidata i podržalo Tomaševića. Kolarić nije završio ni na koalicijskoj listi za Gradsku skupštinu, a nakon lokalnih izbora raspuštena je zagrebačka organizacija kojoj je bio na čelu.

Njegovo nezadovoljstvo zato nije nastalo preko noći. Stranka ga je najprije izabrala za predsjednika svoje najvažnije gradske organizacije, zatim mu oduzela kandidaturu i na kraju ga potpuno uklonila iz zagrebačke političke kombinatorike.

To, međutim, ne znači da Kolarić iz te priče izlazi kao nevina žrtva stranačkih obračuna. Njegova kampanja za preuzimanje zagrebačkog SDP-a također je bila obilježena sukobima, teškim optužbama i događajima koji se teško uklapaju u današnju poruku o političkoj toleranciji.

Kampanju je pratila i prijava zbog prijetnje

Tijekom izbora za predsjednika zagrebačkog SDP-a policiji ga je prijavio Jurica Kravaršćan, ravnatelj Doma zdravlja Zagreb – Istok i član stranke.

Kravaršćan je tvrdio da ga je Kolarić nazvao i upozorio nakon što je čuo da ovaj lobira protiv njega. Prema njegovim riječima, Kolarić mu je poručio da pazi što radi.

Kolarić je odbacio optužbu i rekao da nikome nije prijetio. Tvrdio je da političke ciljeve ostvaruje radom, a ne pritiscima. Konačni epilog prijave nije objavljen.

Slučaj zato ne može poslužiti kao dokaz da je Kolarić prijetio stranačkom kolegi. Ipak, ostao je dio kampanje koja je pokazala koliko je borba za zagrebački SDP bila gruba i koliko su međusobno nepovjerenje i obračuni već tada određivali odnose u organizaciji.

Poništeni izbori i optužbe za obećavanje mjesta

01Portal je tijekom unutarstranačkih izbora pisao i o događajima u organizaciji Peščenica – Žitnjak. Renato Petek ondje je dobio 70 glasova, a Kolarić 30, no glasovanje je zbog utvrđenih nepravilnosti moralo biti ponovljeno.

Izvor iz zagrebačkog SDP-a tvrdio je da su ljudi povezani s Kolarićevom kampanjom pritiskali članove i obećavali im mjesta na listi za Gradsku skupštinu, stranačke funkcije i zaposlenja. Pojedincima se, prema istim tvrdnjama, navodno spominjala i mogućnost ulaska u Sabor ako Kolarić kasnije napusti zastupničko mjesto.

Kolarićev krug optuživalo se i da pokušava unaprijed složiti raspored utjecaja u zagrebačkom SDP-u i budućoj Gradskoj skupštini. U tim kombinacijama spominjale su se osobe koje su mu bile politički bliske i koje su trebale zauzeti važna mjesta nakon njegova preuzimanja organizacije.

Te su informacije dolazile iz anonimnih stranačkih izvora i nisu dobile službeni epilog. Međutim, pokazuju da Kolarićevo razdoblje na čelu zagrebačkog SDP-a nije bilo razdoblje mirne demokratizacije stranke, nego nastavak borbe za kadrove, funkcije i kontrolu organizacije.

Zato njegova današnja kritika SDP-a nije bez osnove, ali pati od politički prikladnog zaborava. Problemi s unutarstranačkom demokracijom nisu počeli tek kada je nacionalno vodstvo odlučilo ukloniti Kolarića.

Vodstvo SDP-a politički ga je potrošilo

Kolarić je, s druge strane, doista prošao kroz postupak političkog uklanjanja koji teško može nazvati korektnim. Vodstvo SDP-a dopustilo mu je da preuzme zagrebačku organizaciju i predstavi se kao budući kandidat za gradonačelnika, premda očito nije postojala čvrsta namjera da mu se ta kandidatura na kraju i prepusti.

Kada je postignut dogovor s Možemo, Kolarić je postao teret. Nije se uklapao u novu koalicijsku strategiju, a njegov samostalni nastup mogao je ugroziti odnose s Tomaševićem.

Nacionalno vodstvo zato ga je maknulo iz kandidature, nije mu osiguralo mjesto na listi i poslije izbora raspustilo organizaciju koju je vodio. Čovjek koji je nekoliko mjeseci ranije trebao biti novo lice zagrebačkog SDP-a odjednom više nije imao nikakvu ulogu u zagrebačkoj politici.

SDP sada od njega traži da vrati mandat i poziva se na političku korektnost. Pritom zanemaruje činjenicu da se ni stranačko vodstvo prema Kolariću nije ponašalo osobito korektno.

To ne znači da je zadržavanje mandata automatski opravdano. Znači samo da se iza sadašnjeg sukoba ne nalazi ideološki prijepor, nego raspad odnosa nakon neuspjele podjele političkog utjecaja.

Gubitak Štampara bio je posljednja točka prijeloma

Odlazak iz SDP-a uslijedio je nakon što Kolarić nije dobio novi mandat na čelu Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar.

Za ravnatelja je izabran 2022. godine. Nakon isteka mandata bio je jedini kandidat na novom natječaju, ali ga Upravno vijeće nije ponovno izabralo. Sud je poslije utvrdio proceduralne nepravilnosti jer s kandidatom nije proveden intervju te je postupak morao biti ponovljen.

Kolarić je tvrdio da se iza odluke nalaze politički razlozi. U medijima su se pojavile i informacije da je dio vodstva SDP-a od Tomaševića tražio da Kolarić ne dobije novi mandat.

Gradonačelnik je odbacio tvrdnje o političkoj smjeni. Naglasio je da Kolariću nije oduzet mandat, nego mu je mandat istekao, te da o izboru ravnatelja odlučuje Upravno vijeće Zavoda.

Formalno je riječ o točnom objašnjenju. Politički je ipak teško zanemariti činjenicu da se izbor ravnatelja jedne od najvažnijih gradskih ustanova odvijao dok je Kolarić bio u otvorenom sukobu s vodstvima SDP-a i Možemo.

Nakon što je izgubio kontrolu nad zagrebačkom organizacijom, kandidaturu za gradonačelnika i mjesto ravnatelja Štampara, ostao mu je još saborski mandat. Nedugo zatim iz stranke je i službeno izašao.

Takav vremenski slijed ne dokazuje da je dogovorio prelazak na stranu vladajuće većine. Dovoljno jasno pokazuje da se njegov politički razlaz sa SDP-om ubrzao tek kada je izgubio posljednje važne pozicije koje je imao zahvaljujući stranačkom i gradskom sustavu.

Poslovanje Štampara također su pratila pitanja

Kolarićev mandat u Štamparu nije prolazio bez prijepora. Pojedini mediji problematizirali su njegov kumulativni radni odnos sa Zavodom i Medicinskim fakultetom u Rijeci, način obračuna primanja te određene kadrovske i poslovne odluke unutar ustanove.

Objavljivane su i optužbe o političkom pogodovanju ljudima bliskima SDP-u. Za te navode nije objavljen epilog.

To ne znači da je Kolarić odgovoran za nezakonitosti, ali znači da njegovo ravnateljsko razdoblje nije bilo lišeno kontroverzi. Kada se danas predstavlja kao žrtva politički kontroliranog sustava, legitimno je podsjetiti da je godinama bio jedan od ljudi koji su unutar tog sustava upravljali važnim javnim institucijama.

Kolarić nije bio običan član koji je zbog ideoloških razloga odlučio napustiti stranku. Bio je saborski zastupnik, predsjednik zagrebačke organizacije, kandidat za gradonačelnika i ravnatelj velike javnozdravstvene ustanove.

Plenkoviću ne treba novi član HDZ-a

Najizgledniji scenarij nije Kolarićev formalni prelazak u HDZ. Takav potez bio bi previše očit i politički štetan za obje strane.

Kolarić bi teško mogao objasniti kako je nakon kritike nedemokratskog SDP-a završio uz stranku Andreja Plenkovića. HDZ-u pak nije potreban još jedan javno obilježeni prebjez kada isti politički učinak može dobiti povremenom suradnjom s nezavisnim zastupnikom.

Kolarić može podržati državni proračun pozivajući se na stabilnost države. Može glasovati za pojedine Vladine zakone iz područja zdravstva ili obrazovanja. Može izostati s glasovanja o povjerenju ministru ili odbiti sudjelovati u oporbenom pokušaju rušenja Vlade.

U svakom od tih slučajeva moći će tvrditi da nije dio vladajuće većine i da glasa prema vlastitoj savjesti. Plenković će istodobno dobiti upravo ono što mu treba.

Kolarić zato ne mora postati HDZ-ov zastupnik da bi postao koristan HDZ-u. Dovoljno je da u ključnim trenucima ne bude zastupnik oporbe.

Prvi pravi test bit će glasovanje

Branko Kolarić ima pravo tvrditi da ga je SDP politički potrošio. Vodstvo stranke prvo ga je predstavilo kao novo lice zagrebačke socijaldemokracije, a zatim ga je uklonilo čim je postignut dogovor s Možemo.

Jednako tako, SDP ima pravo podsjetiti da je Kolarić mandat osvojio na njegovoj listi. Njegova osobna politička težina bez stranačkog znaka i infrastrukture nikada nije provjerena na izborima.

Oproštajna poruka o izgubljenim vrijednostima zato ne može biti jedino mjerilo za procjenu njegova odlaska. U tu procjenu ulaze i sukobi tijekom kampanje za predsjednika zagrebačkog SDP-a, prijava zbog navodne prijetnje, optužbe za obećavanje funkcija, poništeni izbori u jednoj stranačkoj organizaciji, kontroverze u Štamparu i činjenica da je odlazak uslijedio nakon gubitka gotovo svih političkih i upravljačkih pozicija.

Kolarić tvrdi da neće biti dio Plenkovićeve većine. To će se moći procijeniti tek kada Vladi bude nedostajao glas, a njegov se pojavi na saborskom semaforu.