Dina Dogan očitala lekciju Sandri Benčić: Bogatstvo se ne redistribuira, ono se stvara

Izjava Sandre Benčić da se u društvu trebaju redistribuirati moć i bogatstvo izazvala je reakcije u javnosti. Među onima koji su se oglasili je i Dina Dogan koja tvrdi da takva politička poruka zvuči privlačno na prvu, ali da otvara niz ozbiljnih pitanja o tome kako bi se takva politika uopće provodila u praksi.

Tko odlučuje o bogatstvu

– Benčićeva je izvalila da treba redistribuirati moć i bogatstvo. Na prvu zvuči pravedno i moralno privlačno, ali čim se ta ideja pokuša prevesti u konkretnu ekonomsku politiku pojavljuju se vrlo ozbiljna pitanja. Kako se to točno misli napraviti? Tko odlučuje tko ima previše bogatstva i po kojem kriteriju? – poručila je Dina Dogan.

Dodaje kako se pritom nameće i pitanje počinje li takva redistribucija od onih koji je zagovaraju ili uvijek od drugih.

– Ako se već govori o preraspodjeli, znači li to da će se vraćati vile, stanovi kupljeni po povlaštenim cijenama ili udjeli u privatnim tvrtkama koje posjeduju političari koji zagovaraju takvu politiku, ili se redistribucija odnosi samo na tuđu imovinu – navodi Dogan.

Bogatstvo se stvara, a ne dijeli

Dina Dogan ističe kako se u ekonomiji polazi od činjenice da bogatstvo nije statična količina novca koju država može jednostavno preraspodijeliti.

– Ono nastaje kroz investicije, poduzetništvo, inovacije i rizik. Kada politička poruka postane da će se rezultat rada i kapitala oduzimati kako bi se redistribuirao, mijenja se ponašanje ljudi, investicije padaju, kapital odlazi, a oni koji stvaraju novu vrijednost počinju tražiti stabilnije okruženje – poručila je.

Dodaje kako takva upozorenja nisu ideološka nego proizlaze iz osnovne ekonomske teorije poticaja.

Primjeri iz povijesti

U svojoj reakciji pozvala se i na radove poznatih ekonomista.

– Friedrich Hayek upozoravao je da centralizirana redistribucija vodi koncentraciji političke moći. Milton Friedman govorio je da društvo koje pokušava nametnuti jednakost rezultata često izgubi i slobodu i prosperitet. Thomas Sowell sažeo je to vrlo jednostavno – ključno pitanje nije kako raspodijeliti bogatstvo nego kako ga uopće stvoriti – navodi Dogan.

Kao primjere iz povijesti spominje Sovjetski Savez, maoističku Kinu i Venezuelu, za koje tvrdi da su pokušaji redistribucije završili ekonomskim kolapsom ili dugotrajnim gospodarskim problemima.

Male ekonomije to najbrže osjete

Dogan smatra da uspješne ekonomije idu u suprotnom smjeru.

– Njemačka, Švicarska, Nizozemska ili Singapur nisu postale bogate zato što su redistribuirale postojeće bogatstvo nego zato što su stvorile institucije koje omogućuju njegovo stvaranje – stabilna pravila igre, zaštitu vlasništva, ulaganje u znanje i poticanje poduzetništva – navodi.

Upozorava i da je Hrvatska mala ekonomija te da si ne može priuštiti politike koje destimuliraju ulaganja.

– Ako pošaljemo poruku da će se kapital politički redistribuirati, on će jednostavno otići negdje drugdje. Kapital uvijek ima izbor, a male ekonomije to najbrže osjete. Pravo pitanje nikada nije tko ima previše bogatstva, nego kako stvoriti društvo u kojem više ljudi može uspjeti i stvarati novu vrijednost – zaključila je Dina Dogan.