Kontinentalni turizam nadomak Zagreba: Dugo Selo i Sveti Ivan Zelina rastu unatoč ograničenjima

Dugo Selo i Sveti Ivan Zelina sve se manje doživljavaju kao “prigradsko naselje” i sve više kao odredišta s vlastitim proizvodima, ali i s istom granicom rasta: izletnika ima, interesa ima, noćenja rastu – no bez hotela i većeg smještajnog kapaciteta teško je pretvoriti jednodnevne dolaske u stabilan višednevni boravak.

Kontinentalni turizam u Zagrebačkoj županiji često je izvan nacionalnog radara, ali upravo na rubu najvećeg emitivnog tržišta – Zagreba – posljednjih godina nastaju modeli koji pokazuju kako se destinacija može graditi bez “mora i sunca”, i bez proračuna kakve imaju veliki turistički centri. U emisiji Zoom o tome su govorile Karmela Vukov Colić, direktorica Turističke zajednice Grada Dugog Sela, i Marinka Zubčić Mubrin, direktorica Turističke zajednice Grada Svetog Ivana Zeline, uspoređujući dva pristupa koji na papiru izgledaju različito, a u praksi se susreću na istoj točki: kako zadržati gosta dulje od jednog dana.

Dugo Selo, mjesto na kojem se grad susreće s prirodom

Dugo Selo je, kako ga je opisala Karmela Vukov Colić, grad koji turizam gradi iz specifične pozicije – dovoljno je blizu Zagreba da bude “vikend-bijeg”, ali dovoljno svoj da ne ostane tek prolazna stanica.

– Dugo Selo je aktivni mali grad na domak Zagreba, velikog emitivnog tržišta, i kad sam preuzela ulogu direktorice, pomislila sam da trebamo imati nešto što nitko nema u okolici – rekla je Karmela Vukov Colić, objašnjavajući da je logika bila pronaći vlastitu nišu, a ne ulaziti u utakmicu s većim destinacijama.

U toj logici nastao je i jedan od prepoznatljivijih proizvoda, šetnica i ruta koje spajaju urbani i “zeleni” dio grada. Dugo Selo se pritom namjerno pozicionira kao mjesto gdje se grad “susreće s prirodom”, a taj kontrast – prometna cesta na jednoj strani i šuma na drugoj – postaje ono što posjetitelj pamti.

Karmela Vukov Colić tu je naglasila da su takvi proizvodi posebno važni zbog strukture posjetitelja: dolaze vlakom, dolaze na jednodnevni izlet, prošeću, “probore” grad i vraćaju se kući, a destinacija mora stalno nuditi razloge da se ti isti ljudi opet vrate, ovaj put možda i s planom da ostanu duže.

Identitet na vinu i prirodi

Sveti Ivan Zelina, s druge strane, godinama gradi identitet vina i prirode, ali Marinka Zubčić Mubrin jasno je dala do znanja da identitet nikada nije “gotov”.

– Nikada nije dovoljno jasan i nikada, kad bi to tako bilo, ne bismo imali što raditi – rekla je Marinka Zubčić Mubrin, dodajući da se trendovi mijenjaju i da današnji gost ne traži isto što je tražio prije pet ili deset godina.

U središtu zelinske priče je autohtona sorta Kraljevina, ali i širi cilj: gost ne treba samo kupiti vino, nego doći u Zelinu i ondje provesti vrijeme.

– Nama više nije u interesu da se to samo plasira, nego da oni dođu u Zelinu, da dođu na degustacije vina – rekla je Marinka Zubčić Mubrin, opisujući kako su se vinari organizirali, otvorili kušaonice, dio njih i restorane, i kako je destinacija posebno prepoznala priliku tijekom pandemije, kada se potražnja okrenula prema manjim, mirnijim mjestima.

U tom dijelu razgovora Zelina je iznijela i jednu promjenu koja najbolje pokazuje što znači “pretvoriti prolaz u boravak”.

– Mi smo sa tih jedan dan prosječnog dolaska došli na skoro tri dana – rekla je Marinka Zubčić Mubrin, tumačeći da dio gostiju koji bi inače išli prema Jadranu sada staje dulje, a neki čak skraćuju more i produžuju boravak u Zelini, jer im odgovara mir, hrana, vino i ritam bez gužve.

Bez smještaja nema mjerljivog rasta

No koliko god priče o identitetu bile važne, u pozadini stalno stoji ista računica: bez smještaja nema mjerljivog rasta. Zelina je u tom smislu u prednosti, i to se čulo vrlo konkretno. Marinka Zubčić Mubrin iznijela je podatak da danas imaju više od 50 kuća za odmor i preko 300 ležajeva, uz napomenu da je prije deset godina situacija bila gotovo suprotna. Dugo Selo je tu, prema riječima Karmele Vukov Colić, tek na početku sustavnijeg rada.

– Mi imamo 141 ležaj – rekla je Karmela Vukov Colić, uspoređujući tu brojku sa Zelinom i ističući da se u Dugom Selu ranije nije radilo planski, zbog čega sada pokušavaju potaknuti vlasnike praznih kuća i vikendica da dio kapaciteta pretvore u turističku ponudu.

Zubčić Mubrin je pritom opisala i “kontinentalnu psihologiju” iznajmljivanja – ne kao brzu zaradu, nego kao dodatni prihod, uz ključnu rečenicu koja je zapravo upozorenje i očekivanje u isto vrijeme.

– To vam može vratiti vaše režije i dati neki dodatni bonus u životu, ali ne može se dati otkaz i živjeti od rente – rekla je Marinka Zubčić Mubrin, objašnjavajući da se promjena događa tek kada se pojavi “kritična masa”, kada prvi uspješni primjeri postanu motivacija drugima.

U razgovoru se otvorilo i pitanje manifestacija, jer male destinacije često “žive” kroz nekoliko jakih vikenda godišnje, dok ostatak godine pokušavaju popuniti manjim proizvodima. Dugo Selo je kao najveću manifestaciju istaknulo “Stara jela Dugog Sela”, treći vikend u rujnu, s desecima tisuća posjetitelja. Karmela Vukov Colić pritom je naglasila da je svrha takvih događaja prije svega prepoznatljivost, a ne kratkoročna statistika.

– Mislim da je najvažnije ne u posjetima, nego u prepoznatljivosti grada – rekla je Karmela Vukov Colić, objašnjavajući da manifestacije stvaraju “sliku grada”, onaj osjećaj dobrodošlice koji se poslije teško mjeri postotcima, ali se vidi u tome vraćaju li se ljudi.

Održivi razvoj

Upravo zato Dugo Selo je u taj veliki događaj ugradilo i vrlo praktičan “zero waste” model.

– Ne želim jednokratnu plastiku – rekla je Karmela Vukov Colić, a zatim opisala kako su osmislili emajlirani tanjurić i višekratni pribor koji se posjetiteljima daruje, kao rješenje za masovnu manifestaciju bez plastike i kao suvenir koji ostaje dugo nakon što događaj završi.

Zelina se u održivim temama nadovezala kroz širi okvir, naglašavajući da su male destinacije često “održive prije nego što je to postalo popularno”, jer rade s postojećim objektima, prenamjenjuju kleti i vikendice i uključuju zajednicu u gotovo svaki projekt. U tom kontekstu Marinka Zubčić Mubrin spomenula je i certifikaciju “Green Destinations” na razini županije te vidljivost koju takve oznake donose, ne samo kroz marketing nego i kroz reputaciju koja se teže kupuje, a lakše gubi.

Ograničeni proračuni su druga konstanta kontinentalnog turizma. U razgovoru je jasno rečeno gdje se najčešće “reže” kada nema dovoljno novca.

– Na marketingu – rekla je Marinka Zubčić Mubrin, dodajući da manifestacije traže fiksne troškove koje se ne može preskočiti, dok plaćeni oglasni doseg u mainstream medijima većini malih turističkih zajednica ostaje izvan mogućnosti, pa se oslanjaju na vlastite kanale i organsku vidljivost.

Bez ulaganja teško je očekivati rezultate

Kad se tema podigla na razinu države i županije, obje sugovornice problem su svele na isto: bez jače potpore privatnom smještaju i bez realnijeg ulaganja u kontinentalni turizam teško je očekivati brze promjene. Karmela Vukov Colić je poručila da bi najveća pomoć bila poticaj da se prazne kuće prenamijene u kuće za odmor, uz više potpore od lokalne zajednice i kroz fondove koji, kako je rekla, često ostaju “kap u moru”. Marinka Zubčić Mubrin je pritom podsjetila na neravnotežu u raspodjeli prihoda i ulaganja, naglašavajući da kontinentalne destinacije i dalje dobivaju razmjerno malo u odnosu na ukupni prihod turizma koji se generira na moru.

U završnici razgovora obje su se sugovornice vratile na istu rečenicu koja je u biti sažetak kontinentalnog turizma: posjetitelja ima, priča ima, identitet se gradi, ali bez smještaja i većih ulaganja boravak ostaje kratak. Dugo Selo je otvoreno priznalo da im nedostaje hotel, dok je Zelina naglasila da bi hotel ili kamp promijenili vrijednost posjeta, jer bi omogućili kreiranje programa od dva ili tri dana, a ne samo jednodnevnih izleta.

I kad se sve zbroji, dvije destinacije koje se na početku opisuju kao različite – jedna “urbana i događajna”, druga “zelena i vinska” – na kraju imaju isti posao: stalno izmišljati nove razloge dolaska, braniti autentičnost, uključivati lokalnu zajednicu i rasti dovoljno brzo da se vidi pomak, ali dovoljno mirno da se ne izgubi ono zbog čega ljudi uopće dolaze.