Nova avantura iz pera poznate autorice dječjih knjiga: Ana Dobričić predstavila “Čuvare skrivenih blaga”
Ana Dobričić posljednjih se godina prometnula u dobro poznato ime hrvatske dječje književnosti, a publika je s oduševljenjem dočekala vijest da je nedavno izdala novu slikovnicu, i to već petu zaredom!
Ime joj je “Čuvari skrivenih blaga”, u izdanju Naklade Ceres, koja za razliku od prethodnih naslova, otkriva nam autorica, nije nastala u jednom zamahu. Slikovnica je inicijalno zamišljena kao posveta jednoj djevojčici, ali je nakon dugo ležanja, priča sazrela i otišla u sasvim drugom smjeru.
– Kada sam je ponovno primila u ruke, svidio mi se početak i ideja mi se razradila sama od sebe. Tu se javila želja da ovoga puta obradim temu Hrvatske, a tada mi je cijela stvar legla. Volim našu zemlju i mišljenja sam da ne postoji boljeg mjesta gdje bi čovjek poželio živjeti.
Dobričić je također primijetila kako autori danas rijetko mladima dočaravaju upravo takve ljepote Hrvatske.
– Teme kojima se bavimo kad su djeca u pitanju, postale su svakodnevne i obične. Ponekad imam osjećaj da im ne prenosimo ljubav prema okruženju, vlastitoj zemlji i osnovnim vrijednostima. Htjela sam iskoristiti priliku da to naglasim kroz ovakvu priču, koja je opet prilagođena djeci sa svim zagonetkama, doskočicama i svime što se unutra može pronaći.
Hrvatska u malom
Nova slikovnica uvodi nas u svijet djevojčice Mare, koja želi krenuti stopama svoje (legendarne) bake Pomene i postati čuvarica skrivenih blaga, skupine izvanrednih pojedinaca koji su život posvetili očuvanju prirodne i kulturne baštine. Kako bi postala jedna od njih, Mara mora svladati niz zagonetki i prepreka koje čitatelje šalju na bajkovito (i poučno) putovanje Hrvatskom.
– Ova slikovnica od svojih prethodnika najviše se razlikuje po temi. Do sada sam se uvijek držala određenih pojava, zato sam odlučila napraviti odmak od uobičajenog. Na prethodnike se nadovezuje u smislu da je edukativna, ali ovoga puta na sasvim drukčiji način obrađujem temu.
Za početak, trebalo je odgovoriti na pitanje – odakle krenuti? Kako cijelu Hrvatsku, koja je neiscrpan izvor živopisnih detalja, sažeti u kratku formu kao što je slikovnica?
– Krenula sam od onoga s čime sam osobno vezana. Za jug sam odabrala Mljet kojim sam oduševljena i rado mu se vraćam, također sam često boravila u Puli zbog čega se ona našla na popisu. Ja sam Zagorka i Zagorje se nije moglo zaobići. Plitvice su ispunile prazninu između Mljeta i Pule, a Slavoniju sam uzela kao cjelinu jer je važna za sve nas. Za simbole sam uzimala one koje bi djeca mogla prepoznati, objasnila je Dobričić i nadodala:
– Uvijek se vodim pravilom da pišem o onome što znam. Ne želim previše nabadati i miješati se u stvari koje ne razumijem. U slikovnicama također ima istraživanja, detaljnog istraživanja kako ne bih pogriješila. Ono što ne poznam, a odlučim uvrstiti moram dobro istražiti, jer ipak učimo djecu kroz takvu vrstu knjiga pa treba biti pažljiv.
Postoji još mnogo priča koje se mogu ispričati na temu Hrvatske, slaže se Dobričić koja za to već ima spreman plan.
– Na kraju slikovnice ostavili smo mogućnost da dijete, kojemu knjiga dođe u ruke, napiše koje je njegovo skriveno blago. Mladi čitatelj koji se nalazi na području koje nisam uvrstila, mogao bi napisati nešto o sebi i mjestu gdje živi. Ako bi to ponovno našlo svoj put do mene, mogla bih osmisliti nastavak prema njihovim prijedlozima.
Važno je napomenuti kako tekst i ovoga puta prate očaravajuće ilustracije Laure Martinović, s kojom je Dobričić surađivala i na prošlom projektu.
– ‘Jeziva kućica’ ispala je prekrasno, zato sam Lauri ponudila da pokušamo uobličiti ‘Čuvare skrivenih blaga’. Bilo je apsolutno opravdano, ilustracije su oživjele priču još od samih korica. Laura je uspjela izdvojiti elemente koji su estetski prihvatljivi i jednostavni za dječju vizualizaciju, a opet dovoljno bogati da dočaraju priču. Laura je ilustracijama popratila tekst upravo onako kako sam to zamišljala. Bila je vrlo uspješna suradnja i mnogo sam zadovoljna.
Uskoro stiže “Usplahireni Hinko”
Čitatelji koji su završili svoj primjerak “Čuvara skrivenih blaga” i nestrpljivo žele još takvih sadržaja, neće morati čekati dugo na novu Aninu književnu pustolovinu. Uskoro izlazi šesta slikovnica iz njezine radionice.
– ‘Usplahireni Hinko’ je dječak koji je vrlo nervozan oko svega – svakodnevnih situacija i onoga što ga okružuje – i uvijek se boji da će napraviti nešto krivo ili propustiti napraviti ono što je važno. Ovaj puta idem u smjeru higijene, ali i osjetljivosti na situacije u kojima se glavni lik nalazi. Hinko pokušava pronaći način da se opusti, a opet da sve uzme u obzir i eliminira svaku nepredvidivost, rekla je Dobričić i istaknula kako će se, barem za sada, držati slikovnica:
– Slikovnice pišem jer ono što želim reći uspijem izraziti u kratkoj formi. Upravo tako riječi izlaze iz mene, sve ostalo mi se čini previše ambicioznim. Ne zatvaram nikakva vrata, uvijek postoji mogućnost ako dobijem nadahnuće za kratke priče. Ali mi se to zasad čini malo vjerojatno jer nisam čovjek od velikih riječi.
Naime, slikovnice su Dobričić otvorile jedan sasvim neočekivani svijet. Prva slikovnica, Blanka i oblaci, otkupljena je za narodne knjižnice. Druga slikovnica, Čarobne naočale, bila je finalist za Nagradu Grigor Vitez te je osvojila nagradu dječjeg žirija – Ptičica. Treća slikovnica, Nemaš pojma!, u potpunosti je rasprodana, dok je četvrta, Jeziva kućica, prošle godine uvrštena na listu dobrih knjiga, prema mišljenju hrvatskih knjižničara.
– Za ‘Čuvare skrivenih blaga’ nadam se iznenađenju, svakako držim palčeve. Nadam se da će doseći što širu publiku, jer je ideja bila da ne bude specifična nego namijenjena za sve koji će je prihvatiti.
Ana tu ipak ne staje. Za kraj nam otkriva kako priprema književni eksperiment koji će biti usmjeren na stariju publiku. Ovo su, kako nam kaže, detalji koje nam zasad može otkriti.
– Ideja postoji. Polako se formira i radim na njoj. Poprilično je neobična, ali nije samo moja. Realizacija će biti od široke ekipe suradnika koji su je prepoznali kao zanimljivu. To će biti moj odmak od dječje literature. Preostaje nam vidjeti hoće li naposljetku projekt zaživjeti.
