Grad Zagreb preporučio zabranu mobitela u osnovnim školama: U početku nam nije bilo svejedno, ali sad je postalo normalno

Uoči početka nove školske godine, zagrebački gradski čelnici dali su preporuku osnovnim školama o zabrani korištenja mobilnih telefona tijekom nastave.

– Korištenje mobitela i pametnih telefona od djece ima niz negativnih posljedica na mentalno zdravlje, spavanje, koncentraciju, obiteljske odnose, izloženost online nasilju, što su pokazala brojna istraživanja, te je veći broj zemalja pokrenuo različite inicijative oko ograničavanja ili zabrane korištenja mobitela u školama. Prilično smo sigurni da je ovo jedan dobar korak…, kazala je zamjenica gradonačelnika Danijela Dolenec.

Preporuka je, kaže Dolenec, utemeljena na istraživanjima o štetnim učincima do kojih dovodi prekomjerna upotreba mobilnih telefona te na istraživanju Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu iz 2022. godine prema kojemu više od 85 posto nastavnika te većina učenika do petog razreda podržava zabranu korištenja mobitela u školama, piše N1.

U početku nam nije bilo svejedno

No ova praksa nije nova. Mnoge zagrebačke škole, a i mnoge diljem Hrvatske, već je provode.

– Navikli smo se već. U početku nije nam bilo svejedno, ali sad je postalo normalno, kaže jedna 14-godišnjakinja, učenica jedne osnovne škole u središtu Zagreba, koja u ponedjeljak kreće u osmi razred.

U njezinoj školi zabrana upotrebe mobitela na snazi je već godinu i pol dana.

– Ne smijemo koristiti mobitele i na nastavi, ali i na odmorima, tek kad završi nastava. Ponekad nam nastavnici dozvole da ih koristimo na nastavi, ali samo kad radimo na nekim platformama za učenje kao što je Kahoot.

Kad u njezinoj školi nekog učenika “ulove” s mobitelom tijekom nastave, idu pedagogu, i učenik i pametni telefon.

– Pedagoginja onda pozove roditelje u školu. Jednom su i mene ulovili. Tata je morao doći, ali nije bio ljut zbog toga. A nije bilo ni opomena ni kazni. Samo je pedagoginja objasnila zašto je dobro ne koristiti mobitele na satu, ispričala nam je ova zagrebačka osmašica.

Mogući su “simptomi odvikavanja”

A zašto preporuku Grada Zagreba smatra dobrom i potrebnom, objašnjava Božidar Nikša Tarabić, voditelj Ureda za psihološku pomoć i zaštitu mentalnog zdravlja Sveučilišta u Zagrebu.

– Sama zabrana korištenja mobitela u osnovnim školama tijekom nastave i odmora vjerojatno će dovesti do smanjenja izloženosti djece neprimjerenim sadržajima i potencijalnim oblicima vršnjačkog nasilja putem digitalnih kanala za vrijeme boravka u školi. Time se barem u dijelu dana smanjuje rizik za štetne obrasce ponašanja, iako je jasno da to neće ukloniti problem u cjelini – jer će se djeca i dalje koristiti mobitelima izvan škole. Tu odgovornost imaju prvenstveno roditelji i druge odrasle osobe s kojima dijete provodi slobodno vrijeme, kaže.

Takva mjera, smatra Tarabić, može imati i terapijski učinak.

– Barem dio dana djeca provode u okruženju bez mobitela, što može pomoći u jačanju tolerancije na dosadu, produljenju raspona pažnje i većem angažmanu u socijalnim interakcijama tijekom odmora. Istovremeno, kod manjeg dijela učenika moguće su reakcije nalik na ‘simptome odvikavanja’ poput povećane razdražljivosti, anksioznosti ili povlačenja. Upravo je zato važno da škole osiguraju podršku kroz stručne suradnike koji će znati ili kroz dodatnu edukaciju naučiti prepoznati takve reakcije i pomoći djeci u prilagodbi, ističe.

Treba li preporuku dati i Ministarstvo?

Budući da je problem dječje ovisnosti o “ekranima” odavno uzeo maha, pitanje je jesu li preporuke poput ove zakašnjele, barem što se tiče već stasalih generacija. Tarabić kaže kako se više treba usmjeriti na činjenicu da je preporuka donesena, nego na pitanje je li zakašnjela.

– Veliki javni sustavi često sporo reagiraju na nove izazove jer je proces donošenja odluka hijerarhijski i krut. Stoga je važnije osigurati dosljednu provedbu i kontinuiranu evaluaciju učinaka, nego tražiti ‘idealno vrijeme’ za uvođenje mjere.

A s obzirom na neujednačenost praksi – u nekim školama takve zabrane postoje, u drugima ne – postavlja se i pitanje bi li preporuku trebalo dići na višu razinu. Primjerice, da je izda Ministarstvo obrazovanja? Tarabić smatra da neujednačenost može dovesti do konfuzije i osjećaja nepravde među učenicima i roditeljima, ali i otežati rad školskih djelatnika.

– Umjesto brzog donošenja rigidne uredbe na nacionalnoj razini, korisnije bi bilo sustavno prikupljati i razmjenjivati iskustva škola na temelju kojih bi Ministarstvo potom moglo oblikovati jasne smjernice, a u slučaju potrebe i formalne propise. Na taj bi način preporuke bile utemeljene na stvarnim potrebama i iskustvima, a ne na administrativnoj odluci odozgo, napominje.

Može se javiti pasivni otpor

Što se tiče problema koje bi mogla izazvati zabrana mobitela u školama, Tarabić ističe moguću pojavu iritabilnost, anksioznost ili somatizacijskih smetnji kao posljedica nagle promjene navika i smanjenja digitalne stimulacije. Također kaže kako bi se djeca sa slabije razvijenim socijalnim i komunikacijskim vještinama mogla dodatno povući u sebe, što zahtijeva dodatnu podršku stručnih suradnika.

– Ako se zabrana ne provodi dosljedno ili se djeci ne objasni njezin smisao, može se javiti pasivni otpor ili skrivena upotreba mobitela, kaže.

No postoje i blagotvorni učinci. Tarabić je nabrojao nekoliko: povećana socijalna interakcija tijekom odmora s više poticaja za razgovor, igru i zajedničke aktivnosti; bolja regulacija pažnje i dulje održavanje koncentracije tijekom nastave jer se smanjuju distrakcije; smanjena izloženost cyberbullyingu i neprimjerenim sadržajima barem za vrijeme školskog dana te razvoj većeg zadovoljstva školom kao mjestom socijalizacije i učenja.

Mi roditelji smo control freakovi

Vjerojatno je malo roditelja koji imaju ili bi imali prigovora na odluku škole da zabrani mobilne telefone na nastavi.

– Najprije sam mislio da će to biti još jedna neučinkovita mjera kojom će u školi pritiskati djecu izazivajući otpor i inat kod njih. No moram priznati da je, prema onome što sam čuo i od svoga djeteta i od razrednice, zabrana mobitela prihvaćena skroz dobro, bez puno problema i kažnjavanja, govori otac jedne zagrebačke osnovnoškolke.

Priznaje, međutim, da iz roditeljske perspektive uvijek ima dvojbi.

– Htjeli priznati to ili ne, svi mi roditelji smo manji ili veći ‘control freakovi’ i nije nam svejedno znati da ne možemo u svakom trenutku biti u kontaktu sa svojim djetetom. A onda se sjetim da je većina nas išla u školu i odrasla u vremenima bez mobitela. I preživjela. Sve u svemu, dobra je to zabrana. Samo da se nekako ta riječ ‘zabrana’ zamijeni nekom koja ne zvuči tako grubo, smatra ovaj tata.