Pokušala vratiti uplatnice, pa su joj ponudili nižu cijenu plina ako potpiše novi ugovor

Kad je jesenas Međimurje-plin pobijedio na natječaju za javnog opskrbljivača koji je provela Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA), Zagrepčani su mislili da će morati odlučivati samo o tome žele li da im plin dolazi iz Međimurja ili iz Gradske plinare Zagreb – Opskrbe (GPZO), koja je postala tržišni opskrbljivač. Sad imaju novu dilemu.

Može oboje

– Išla sam u poslovnicu Međimurje-plina u Hektorovićevu ulicu ne bih li im vratila uplatnice koje su mi poslali. Zahtjev za opskrbu poslala sam GPZO-u, ipak dobila akontacije od Međimurja, a čitala sam da poštu trebam samo vratiti i eventualno napisati prigovor, što sam išla i napraviti. Na šalteru Međimurje-plina rekli su mi da mi mogu ponuditi još nižu cijenu plina od GPZO-a, ali ako s njima potpišem neki drugi ugovor, ne ovaj za javnu opskrbu koji mi je došao s akontacijama. Ništa mi to nije bilo jasno pa sam samo predala to što sam došla predati i otišla – ispričala je čitateljica za Večernji list.

Zagrepčani koji ne žele prijeći na javnu uslugu u Međimurje-plin te su se odlučili za tržišnog opskrbljivača, izabrati mogu GPZO ili, opet, Međimurje-plin. GPZO nudi 10 centi nižu cijenu od javne usluge, odnosno od Međimurje-plina, dok Međimurje-plin nudi 20 centi nižu cijenu od javne usluge, odnosno 10 centi nižu od GPZO-a i 20 centi nižu od samih sebe.

Ušteda nije velika

Što se same uštede tiče, ona nije prevelika. Oni koji se odluče za plin iz GPZO-a uštedjet će oko 1,5 eura godišnje, a oni koji će s Međimurje-plinom sklopiti tržišni ugovor, oko tri eura.

– Međimurje-plin od 1. studenoga 2024. godine, odnosno sada nadalje od 1. prosinca 2024. godine kupcima grada Zagreba, Zaprešića i Velike Gorice (kupcima na distribucijskom području operatera distribucijskog sustava Gradske plinare Zagreb d.o.o.) nudi tržišne ugovore s nižom cijenom od cijene javne usluge – kažu u Međimurje-plinu, a stručnjaci objašnjavaju da nema prepreka u tome da Međimurje-plin svoj energent ponudi po dva uvjeta: u javnoj usluzi i na tržištu.

– Ne samo oni, bilo koja tvrtka koja je dobila područje u javnoj opskrbi, može korisnicima ponuditi i tržišne ugovore. Javna usluga ima određene članke i uvjete koje mora ispuniti, a osim što su bili najpovoljniji na natječaju HERA-e, javni opskrbljivači imaju obvezu i omogućiti kupcu da ih u svakom trenutku može napustiti. Tržišna usluga definira ugovorne kriterije i obično je ugovor na godinu dana s ugovorenom potrošnjom pa se kupac baš i ne može lako izvući. GPZO je Zagrepčanima ponudio uvjete na tržištu kao da su kupci u javnoj opskrbi, a ne znam što Međimurje-plin nudi na tržištu. Ako je ugovor isti kao i onaj GPZO-a, ali s nižom cijenom, kupci bi tu mogli nešto uštedjeti – objašnjava Dalibor Pudić, predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin.

Igra bez granica

Da se pokrenula igra bez granica, objašnjava za Večernji list međunarodni konzultant za energetiku Ivica Jakić.

– Kad su u GPZO-u rekli da će njihova cijena biti 10 centi niža, Međimurje-plin je računao da će dio ljudi otići kod njih, pa su i oni rekli da daju nižu cijenu. Sustav je reguliran tako da kupca subvencionira bez obzira na tržišnu ili javnu opskrbu te svatko ima pravo i na jedan i na drugi način kupovati plin. Sad, u teoriji, i GPZO može reći da daje još nižu cijenu, primjerice 25 centi nižu, a sve ovisi o tome tko zapravo stoji iza samog opskrbljivača. Sve skupa pretvorilo se u dosta nesigurnu i nepotrebnu zavrzlamu, a za to je kriva HERA. Oni su morali znati da će se ovo dogoditi, zadaća im je uvođenje reda u regulaciju tržišta struje, plina i toplinske energije i svoju su zadaću trebali odraditi – kaže Jakić.