NA DANAŠNJI DAN: Prva podzemna željeznica, Ilindenski ustanak, Nada Klaić, Enrico Caruso, Bolonjski masakr, Irak zauzeo Kuvajt

Prva podzemnu željeznica na svijetu – 1870.

Početkom 19. stoljeća, s industrijskim razvojem i porastom broja stanovnika, u Londonu se javlja ozbiljan problem glede prijevoza. Za ovaj problem ubrzo se javilo rješenje – razvitak podzemne željeznice.

U to vrijeme, u Britaniji i širem području Londona radio je niz željezničkih poduzeća. Prvo poduzeće koja je počelo sa izgradnjom bilo je Metropolitan Railways (današnja Metropolitan linija).

Metoda koji je u početku korištena (tzv. cut-and-cover) je bila, s današnje točke gledišta, krajnje neefikasna iako naizgled jednostavna. Ta metoda, cut-and-cover izgledala bi ovako: Odgovarajuća ulica, ispod koje je željeznica trebala prolaziti, bila bi iskopana do određene dubine. Nakon toga postavljane su tračnice i građen tunel od cigli. Po završetku izgradnje tunel se ponovo zakopavao. U ovakvoj metodi bilo je i mnogo problema i nedostataka: cestovni promet bio bi dugo vremena zatvoren; zgrade koje su se našle “na putu” trase bile su srušene; i još štošta.

Prva trasa bila je između Paddingtona i Ulice Farringdon (Farringdon Street) i bila je duga oko 4 km. Opsluživali su ju parni vlakovi (koji ostaju u prometu sve do 1971.), a vlakovi su prometovali u razmaku od deset minuta. Već prvog dana, 40000 ljudi se prevezlo (za to vrijeme) vrlo naprednim prijevoznim sredstvom.

Ilindenski ustanak – 1903.

Na pravoslavni vjerski praznik Sv. Ilije, 2. kolovoza 1903. godine, počeo je Ilindenski ustanak za oslobođenje Makedonije i Odrinske Tračke od osmanske vlasti. Vodila ga je Tajna makedonsko-odrinska revolucionarna organizacija (kasniji VMRO). Ustanak je ugušen 12. kolovoza, a posljedice su bile tragične: spaljeno je 12 111 kuća, 70 000 ljudi je ostalo bez doma, a iz Makedonije i Tračke je izbjeglo 30 000 ljudi u Bugarsku. Ubijeno je 8 816 ljudi, žena i djece. Neuspjeh Ilindenskog ustanka izmjenio je političku situaciju u Makedoniji i Trakiji. Zbog ustanka su u Makedoniju i Trakiju dovedene učinkovitije turske jedinice. Susjedne, netom oslobođene zemlje, Srbija i Grčka, pojačale su svoju propagandnu i vojnu aktivnost na tlu Makedonije ubacivanjem paravojnih formacija sa svojeg ozemlja. Na taj način željeli su sebi priključiti teritorij Makedonije. Dio makedonskih revolucionara, koji su preživjeli turske pogrome, koncentrirali su se više na politički rad negoli na vojni aspekt oslobođenja od turske vladavine. VMRO je oslabio i nije se uspio pretvoriti u samostalnu vojnu makedonsko-odrinsku organizaciju koja bi se zalagala za nezavisnost Makedonije i Odrinske Trakije.

Nada Klaić, hrvatska povjesničarka – 1920.

Nada Klaić rođena je u Zagrebu 21. srpnja 1920., a bila je unuka Vjekoslava Klaića, hrvatskog povjesničara, pisca i rektora zagrebačkog sveučilišta. 1943. godine diplomirala je povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je od iste godine bila zaposlena kao asistentica.

Godine 1946. doktorirala je tezom Političko i društveno uređenje Slavonije za Arpadovića. Od 1954. bila je privatni docent, a od 1968. redovita profesorica na katedri za hrvatsku povijest. Bavila se razdobljem od doseljenja Slavena do 19. stoljeća. Hrvatsku je medijevalistiku obogatila raspravama iz društvene povijesti, a u knjizi Historija naroda Jugoslavije II. napisala je sveobuhvatan prikaz hrvatske povijesti u ranom novom vijeku, u koju su uključeni elementi gospodarske i društvene povijesti.

Posebnu pozornost obraćala je povijesti gradova. Velik dio njezina rada čini ocjena i objavljivanje izvora. Oslanjajući se djelomice i na prinose starijih povjesničara, analizirala je cjelokupan hrvatski diplomatički materijal ranosrednjovjekovnoga razdoblja, dovodeći u sumnju njegovu autentičnost. Nada Klaić umrla je 2. kolovoza 1988. godine u Zagrebu.

Enrico Caruso, talijanski operni pjevač – 1921.

Dana 2. kolovoza 1921. u 48. godini u Napulju je umro slavni talijanski operni pjevač Enrico Caruso.

Caruso je pjevao na svim većim europskim i američkim opernim pozornicama. Stekao je reputaciju najvećeg tenora svoga vremena. Ostvario je repertoar od 67 uloga lirskog i dramatskog žanra i bio uzoran interpretet verističkih opera, a pjevao je i talijanske canzone. Majstor je klasičnog talijanskog vokalnog stila i tehnike, a fascinirao je svojim sonarnim izražajnim glasom, jedinstvenim po baršunastoj mekoći timbra. Carusova snimka “Vesti la giubba” iz Leoncavallove opere Pagliacci prva je snimka koja se prodala u milijun primjeraka. Enrico Caruso jedan je od prvih primjera globalne medijske zvijezde. Nakon njegove smrti talijanski kralj Viktor Emanuel III. otvorio je kraljevsku baziliku crkve San Francesco di Paola za Carusov pogreb, kojem je prisustvovalo tisuće ljudi. Njegovo balzamirano tijelo bilo je sačuvano u staklenom sarkofagu na groblju Del Pianto u Napulju. 1929. godine Enricova supruga Dorothy trajno je sahranila njegove ostatke u kamenu grobnicu.

Hitleru sva vlast – 1934.

Na današnji dan 1933. godine njemački predsjednik Paul von Hindenburg, u strahu od komunističke opasnosti, imenovao je Adolfa Hitlera njemačkim kancelarom.

U samo nekoliko mjeseci nakon imenovanja Hitler je zadobio apsolutnu vlast. 2. kolovoza 1934. predsjednik Hindenburg umire i Hitler odmah spaja urede kancelara i predsjednika i imenuje sebe vođom (Führerom) Njemačke. Ovim imenovanjem svi pripadnici vojske od tada su davali svoju službenu zakletvu Hitleru, a ne Njemačkoj i njemačkom narodu. Spajanje ureda predsjednika i kancelara bilo je izglasano u parlamentu samo nekoliko sati nakon Hindenburgove smrti. Plebiscitom na 19. kolovoza 1934. 89.9% birača potvrđuje da se slaže sa spajanjem dvaju ureda i novim ovlastima Hitlera.

Bolonjski masakr – 1980.

Dana 2. kolovoza 1980. godine na glavnom bolonjskom željezničkom kolodvoru eksplodirala je bomba i ubila 85 ljudi. Jedan je to od najsmrtonosnijih terorističkih napada u talijanskoj povijesti koji je postao poznat kao ‘Bolonjski masakr’. Tri dana nakon napada masovni štrajk u znak zgražanja nad događajem doveo je do zastoja prometa od dva sata u Italiji. Nekoliko ljudi uhićeno je u tjednima nakon eksplozije, no nitko nije osuđen za zločin. Vjeruje se kako su napad izveli desni ekstremisti, vrlo vjerojatno kako bi okrenuli javnost protiv talijanskih komunista.

Irak zauzeo Kuvajt – 1990.

Kuvajt je država u jugozapadnoj Aziji koja na istoku izlazi na Perzijski zaljev. Na sjeveru graniči s Irakom, a na jugu sa Saudijskom Arabijom. Većinu zemlje čini ravna pustinja. Najpoznatiji događaj nedavne povijesti Kuvajta je sukob sa susjednim Irakom. Irak i Kuvajt bili su saveznici tijekom iračko-iranskog rata u osamdesetima, ali 2. kolovoza 1990. Irak je pod vodstvom Saddama Huseina napao i okupirao Kuvajt. U veljači 1991. međunarodna koalicija na čelu s SAD-om oslobodila je zemlju koja je od tada jedan od glavnih saveznika Sjedinjenih Država u regiji. Tijekom američke invazije Iraka 2003. Kuvajt je bio jedina arapska država koja je javno podržala intervenciju.