JOSIPA MAMIĆ ZA 01PORTAL: Sve ovo za mene je još uvijek nestvarno
Iza rukometne reprezentativke Josipe Mamić zasigurno je najljepši tjedan u životu. Prošle nedjelje ona i ostatak rukometne reprezentacije osvojio je povijesnu prvu medalju na jednom velikom natjecanju. Kraljice šoka, kako su se same prozvale za Europskog prvenstva u Danskoj, donijele su u Hrvatsku broncu zlatnog sjaja. Sada kad se euforija malo stišalo, odlučili smo porazgovarati s Dugoselkom Josipom Mamić, koja se nakon rukometnog odrastanja u matičnom Dugom Selu skrasila u Bjelovaru, s kojim je okusila i igranje u Europi u Challenge cupu.
-Rukomet sam počela trenirati s već pet godina pod vodstvom trenera Vlade Doležala. Bila sam najmlađa, moga godišta nije bilo. S vremenom se nakupilo sve više cura, a ja sam igrala za generaciju 92.,94. godišta, dok nisam dočekala svoju generaciju iz 96. godišta- prisjetila se početaka Josipa koja posljednje tri sezone nosi dres Bjelovara.
-Za sve je kriv bratić, Mate koji je bio golman i bio je jako dobar, te brat Jozo koji je igrao rukomet. Uvijek sam bila s njima na igralištu, vraćala sam im lopte na teren. Tada je trener Kaleb primijetio da imam lijevu ruku i obratio se mami, a ja sam se s gimnastike prebacila na rukomet i danas ne žalim ni trenutka- ispričala nam je Josipa, koja je bila standardni član svih mlađih reprezentativnih selekcija s kojima je nastupila na dva Svjetska i dva Europska prvenstva, a kruna svega bio je ovogodišnji nastup na Europskom prvenstvu na kojem se okitila brončanim odličjem.
-Meni je ovo još uvijek nestvarno i svaki puta se naježim. Iza mene su dvije teške ozljede, a već nakon prve mnogi su mi rekli „teško da ćeš se vratiti“, a nakon druge „piši ništa od nje“. To mi je bio motiv da se vratim na stari ritam igranja, tako da nitko nije sretnije od mene nakon svega- priča nam dugoselska heroina, koja vjeruje kako će uskoro ostvariti još jedan san te zaigrati negdje u inozemstvu.
-Mađarska liga mi je san snova. Ne želim ništa prije vremena govoriti, jer svaki puta kada sam bila blizu transfera zadesila me ozljeda. Jedino bitno mi je sada da sezonu dočekam zdrava, a onda će i ponude stići- kaže nam Josipa, te otkriva kako je njoj bilo puno lakše igrati pred praznim tribinama.
-Ja znam da bi meni bila knedla u grlu da ulazim pred 10 tisuća Danaca, tako da smo se mi malo i šalile kako je ovo naše prvenstvo, jer mi smo navikle igrati pred praznim tribinama. Tko zna, možda stvarno u tome nešto i ima- za kraj će Josipa, koja se nada kako će ovaj rezultat donijeti više motiva kod mlađih djevojaka da se nastave baviti rukometom.