GASTRO: Doznajte zašto je krumpir “uzvišena biljka”, kako je spasio Europu i tko ga je donio u Hrvatsku!
Zna se točno dan kad je krumipr iz Amerike stigao u Europu.- Taj fatntastični gomolj ima veliku ulogu u povijesti Starog kontinenta. Bilo je to 28. srpnja 1586. godine.
Pradomovina krumpira je područje oko jezera Titicaca u južnoameričkim Andama u Peruu gdje se koristio još prije 8000 godina. Prastanovnici tog kraja, Inke, smatrali su krumpir «uzvišenom biljkom». “Najvjerojatnije je španjolski konkvistador Pedro Cieza (Creca) de Lion (1518-1560) bio prvi koji je vidio krumpir i opisao ga u svojoj Peruanskoj Kronici (Cronica del Peru) iz 1553. godine. Opisao ga je kao gomolj koji liči na kesten. Ubrzo se počeo jesti na španjolskim brodovima, a zabilježeno je da pomorci koji su jeli krumpir nisu obolijevali od skorbuta. Drugi španjolski osvajač, Gonzalo Jiminez de Quaseda (1499-1579) donio je krumpir u Španjolsku umjesto zlata i srebra koje nije mogao pronaći. Isprva se mislilo da je to gljiva nalik na tartufe, pa su ga tako i zvali. U Italiju i Englesku krumpir je donijet 1585. godine, u Belgiju i Njemačku 1587, u Austriju 1588, u Francusku 1600. godine. Friedrich Veliki, pruski vladar, donio je uredbu kojom je obvezatno bilo uzgajati krumpir, jer je to bila jedina prevencija protiv povremenih gladnih godina koje su pustošile Europom.
U Hrvatsku su krumpir donijeli graničarski vojnici 1779. i 1780, te je od tada neizostavni dio prehrane naših krajeva. Hrvatski naziv “krumpir” potječe najverojatnije od „Švaba“, kako su zvali Nijemce, koji se su doselili u Hrvatsku za vrijeme Marije Terezije. Većina njemačkih emigranata je bila iz Švabske u današnjoj pokrajini Baden-Württemberg pa im je to dalo ime. No, veliki dio doseljenika je podrijetlom iz Palačke (Pfalz), regije koja je danas sastavni dio savezne pokrajine Rheinland-Pfalz. Mnogo useljenika vuklo je korijenje i iz Elsasa, dvojezičnog područja uz Palačku, koje danas pripada Francuskoj. U cijeloj Njemačkoj se koriste različiti nazivi za krumpire. U Palačkoj se krumpir zove grumber (Grumbeer) ili grumbirn (Grumbirne), što otprilike znači zemljana kruška. U Švabskoj koristi se riječ grombir (Grombiera). Za pretpostaviti je da su njemački useljenici donijeli krumpir sa sobom u Slavoniju i Vojvodinu, pa ga tako uveli na naša područja. „Kumpir“, kako ga zovemo u Lici, se zove turski specijalitet koji se često ubraja u fast food. Radi se o pečenom punjenom krumpiru koji je vrlo popularan kao brza hrana.
|
Sastojci: |
|
|---|---|
| 1 kg | krumpira za pečenje (žuti, mladi) |
| 1,5 dl | maslinova ulja |
| 2,5 dl | bijelog vina |
| 2 žličice | timijana |
| 1 žličica | crvene paprike |
| 1 žličica | origana |
| sol, papar | |
Način priprave:
Krumpir ogulite, operite i narežite po dužini na osmine. Stavite ga kuhati u lonac s hladnom vodom kojoj ste dodali sol. U duboki lim od pećnice nalijte ulje. Lim stavite u hladnu pećnicu i uključite ju na 180 °C. Kad voda s krumpirom zakuha, odmah maknite lonac s vatre i krumpir istresite u cjedilo. Procijedite i dodajte ulje, začine i prelijete vinom. Peći u pećnici minimalno 30 minuta. Pazite da ne zagori, a gotovo je kar krumpir ima lijepu hrskavu koricu.
