NA DANAŠNJI DAN: Međunarodni olimpijski odbor, Gustav Krklec, Zarah Leander, Dragutin Novak, Ladislav Lujo Thaller, Damir Mejovšek, Brexit, Ivanjski krijesovi, Antartika
Osnovan Međunarodni olimpijski odbor – 1894.
Međunarodni olimpijski odbor (MOO), organizacija koja rukovodi olimpijskim pokretom; osnovna joj je zadaća osigurati redovito održavanje Olimpijskih igara, nadzirati njihove pripreme i provedbu, a ima i isključivo pravo odlučivanja o olimpijskoj zastavi, himni i simbolima.
Pierre Coubertin
Osnovan je 23. lipnja 1894. u Parizu na prijedlog Francuza Pierrea de Coubertina, a od 1914. sjedište mu je u Lausannei. Članovi MOO-a biraju se među državljanima zemalja s priznatim nacionalnim olimpijskim odborom i oni nisu izaslanici svojih zemalja u MOO-u, nego su predstavnici MOO-a u svojim zemljama. Početkom XXI. st. bila su u MOO učlanjena 202 nacionalna odbora. Radni su organi MOO-a predsjednik, izvršni odbor i zasjedanje (Session), koje se održava jednom godišnje. Predsjednika biraju članovi na mandat od 8 godina. Izvršni odbor čine predsjednik, dopredsjednik i 10 članova. Rad MOO-a odvija se u dvadesetak povjerenstava koja u području svojega djelokruga daju prijedloge rješenja izvršnom odboru, a u svojem sastavu mogu, osim članova MOO-a, imati i predstavnike krovnih organizacija pojedinih športova, športaše, tehnničke stručnjake i druge savjetnike. Dosadašnji su predsjednici MOO-a bili: Grk Dimitrios Vikelas (1894–96), Francuz P. de Coubertin (1896–1925), Belgijanac Henri de Baillet-Latour (1925–42), Šveđanin Sigfrid Edström (1946–52), Amerikanac Avery Brundage (1952–72), Irac Michael Morris Killanin (1972–80), Španjolac Juan Antonio Samaranch (1980–2001), Belgijanac Jacques Rogge (2001–13), a od 2013. Nijemac Thomas Bach.
Gustav Krklec, hrvatski književnik – 1899.
Gustav Krklec
Hrvatski književnik i prevoditelj te prvi predsjednik Društva hrvatskih književnih prevodilaca Gustav Krklec rođen je 23. lipnja 1899. godine u mjestu Udbinja kraj Karlovca.
Jedan je od najvažnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća. Najvažniji dio Krklecova književnoga djela čine stihovi. Njegovo antologijsko pjesništvo konciznog, neposrednog i jasnog izraza očituje vedrinu i životnu radost, ali i metafizičku tjeskobu. Pisao je i eseje, kritike, putopise, feljtone i aforizme. Mnogo je prevodio, najviše s ruskoga, njemačkog, ali i sa slovenskoga i češkoga jezika.
Krklec se bavio i takozvanom dnevnom kritikom. Posebno se ističu njegovi prijevodi Puškina, Prešerna i Brechta. Pod pseudonimom Martin Lipnjak napisao je niz kritičkih zapisa i eseja. Umro je u Zagrebu, 30. listopada 1977. godine.
Zarah Leander, glumica 1907.
Zarah Leander (Karlstad, 15. ožujka 1907. – Stockholm, 23. lipnja 1981.) – švedska glumica i pjevačica.
Zarah Leander
Leander je počela svoju karijeru u kasnim 1920.-im. Od sredine 1930.-ih postigla je uspjeh u Europi, osobito u Njemačkoj i skandinavskim zemljama pa je dobila poziv, da ode u Sjedinjene Američke Države. Odlučila je radije ostati u Europi, zbog djece. Od 1936. radi za njemački “Universum Film AG” (UFA), dok i dalje pjeva. Kasnije je rekla, da iako su njezini filmovi bili uspješni, njezin rad kao pjevačice bio je više isplativ.
Budući da, je radila za njemačko državno poduzeće UFA u vrijeme Adolfa Hitlera, došla je na udar kritike, makar nije davala nikakve političke izjave. Vratila se u Švedsku, kada je Berlin bio bombardiran tijekom zračnog napada. Dugo vremena je izbjegavala nastupe i nakon Drugog svjetskog rata. Prošlo je nekoliko godina prije nego se vratila umjetnosti, a kritike su je pratile cijeli život.
Ponovno je nastupala diljem Europe, ali nije ponovila prethodnu popularnost. Umrla je u dobi od 74 godine u Stockholmu.
Dragutin Novak – prvi hrvatski pilot – 1910.
Dragutin Novak
Dragutin Karlo Novak poletio je, prvi u Hrvatskoj, avionom konstruktora Slavoljuba Penkale 22. / 23. lipnja 1910. godine s vojnog vježbališta u Črnomercu (Kajzerica), u Zagrebu. Kasnije, avion se, prilikom jednog Novakovog leta 20. listopada 1910., oštetio i Penkala je odustao od daljnjih istraživanja. Ipak, to je bio prvi let avionom na motorni pogon u Hrvatskoj i time Dragutin Novak postaje prvim hrvatskim pilotom u povijesti.
Dragutin Novak rođen je u Zagrebu u Ilici 19. Rano je ostao bez roditelja, tako da je brigu o njemu preuzela teta. Osnovnu školu završio je u Krajiškoj ul. u Zagrebu, odlazi u konvikt u Tropavu (Šleska) gdje završava mehaničarski zanat za preciznu mehaniku. Odlazi sestri u Budimpeštu gdje 1910. prisustvuje natjecanju aviona. Kratko iza toga vraća se u Zagreb i zapošljava kod Slavoljuba Penkale koji u to vrijeme radi na konstrukciji aviona i postaje mu desna ruka kod izrade i ispitivanja letnih osobina, sve do prvog leta u Hrvatskoj, te do konačnog odustajanja Penkale od daljnjih radova na avionu.
Ladislav Lujo Thaller, povjesničar medicine – 1949.
Ladislav Lujo Thaller je rođen 2. prosinca 1891. godine u Osijeku u kojem je završio pučku školu i upisan u prvi razred gimnazije. U siječnju 1902. nastavio je školovanje u gornjogradskoj (klasičnoj) gimnaziji. Liječničku je karijeru započeo na mjestu pomoćnog liječnika u Bolnici milosrdnih sestara u Zagrebu. Uz redovni rad na odjelu i čitanje stručne literature, mladi je Thaller sudjelovao na liječničkim predavanjima i prikazima zanimljivosti iz ratne medicine. Predavao je i na tečajevima za dobrovoljnu bolničarsku službu ranjenika održavanim u ˝Hrvatskom društvu za čuvanje narodnog zdravlja˝. Posebice je bio djelatan u borbi protiv alkoholizma.Zanimao se i za šira socijalno-medicinska pitanja, zdravstveno osiguranje, medicinsku terminologiju i medicinsku edukaciju.Bio je član ˝Društva za Strossmayerovo sveučilište˝ u Zagrebu i među suradnicima njegova glasila ˝Alma mater Croatica˝, član ˝Društva hrvatskih književnika˝ i ˝Hrvatskog društva umjetnosti˝ u Zagrebu. Aktivno je sudjelovao na sastancima tih udruženja te pisao u časopisu ˝Književni jug˝. Ladislav Lujo Thaller je (02.12.1891., Osijek – 23.06.1949., Zagreb), osnivač povijesti medicine u Hrvatskoj.
Damir Mejovšek, glumac – 2006.
Damir Mejovšek (Metković, 7. svibnja 1933. – Zagreb, 23. lipnja 2006.), hrvatski dramski umjetnik.
Damir Mejovšek
Bio je dugogodišnji član Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, a prvi angažman dobio je 1962. godine u kazalištu Komedija. U ulozi mljekara Tevyea u “Guslaču na krovu” u samo jednoj sezoni imao je čak 250 nastupa. Godine 1979. prešao je u HNK u Zagrebu. U bogatoj karijeri odigrao je više od 200 uloga, a igrao je u svim zagrebačkim i kazalištima u cijeloj Hrvatskoj, glumio je i u mnogim televizijskim serijama, radio-dramama i zabavnim emisijama.
Glumio je u “Gloriji” Ranka Marinkovića, Brechtovoj “Majci Courage”, Majdakovoj “Hrvatskoj kuhinji”, Krležinom “Banketu u blitvi” i “Galiciji”. Posljednja premijera u HNK u kojoj je glumio bila je Pirandellova drama “Večeras se improvizira” u režiji Zlatka Svibena. Pisao je prozu, drame i povremeno objavljivao poeziju. Bavio se i novinarstvom, pisao za Večernji vjesnik, Narodni list, Večernji list, Plavi vjesnik i Vjesnik.
Snimio je preko 50 koprodukcijskih filmova na engleskom, njemačkom i talijanskom, te ruskom. Radio je mnoge sinkronizacije crtanih filmova. Bavio se jahanjem i mačevanjem, kao i borilačkim vještinama. Kao hobije navodio je antikvitete i kulinarstvo.
U srpnju 1991. kratko je vrijeme bio zamjenik ministra obrane, kasnije savjetnik u tom ministarstvu. Bio je zastupnik u prvom sazivu Sabora, no već se iduće godine vratio u HNK u Zagrebu u kojem je ostao do odlaska u mirovinu 1996. godine.
Velika Britanija odlučila napustiti Europsku uniju – 2016.
Europski parlament potvrdio je 29. siječnja 2020. na plenarnoj sjednici u Bruxellesu sporazum o izlasku Velike Britanije, prve zemlje u povijesti koja napušta Europsku uniju, koja se do sada uvijek širila.
Ivanjski krijesovi
Ivanjski krijesovi običaj su paljenja vatre uoči svetkovine rođenja sv. Ivana Krstitelja, to jest 23. lipnja uvečer.
Ivanjski krijesovi
Riječ je zapravo o pretkršćanskom narodnom običaju koji pripada ciklusu običaja vezanih uz zimski i ljetni suncostaj, te proljetnu i jesensku ravnodnevnicu. Ivanjski krijesovi vezani su uz žetvene običaje i početak ljeta.
Od starine ovi se običaji vežu uz 24. lipnja uvečer, kad je padao ljetni suncostaj, te je to bio najduži dan u godini. Kako je julijanski kalendar (365,2500 dana) bio nešto duži od tropske godine (365,2422 dana), astronomski se suncostaj pomicao svakog stoljeća za otprilike tri dana, što je zaustavljeno reformom kalendara pape Grgura XIII. i prihvaćanjem gregorijanskog kalendara. Otada ljetni suncostaj pada oko 21. lipnja. Ivanjske su svečanosti ipak u mnogim dijelovima Europe ostale vezane uz svetkovinu rođenja sv. Ivana Krstitelja.
U svim hrvatskim krajevima postojali su ivanjski običaji, najčešće vezani uz paljenje ivanjskih krijesova, što se u mnogim područjima zadržalo i do današnjeg dana. Pritom se skuplja granje koje se onda zapali, a djeca i mladi ga preskaču. Često se takvi krijesovi pale na bregovima ili uz obale rijeka kako bi ih se moglo vidjeti iz što veće udaljenosti. U Pokuplju se osobito sačuvao običaj njihova paljenja uz obalu Kupe, a slično je i na obalama Cetine u Dalmaciji. Posebne manifestacije pod nazivom ‘Ivanjski krijesovi’ održavaju se u Karlovcu, Đakovu, Donjoj Stubici, Lukavcu, Špišić Bukovici i drugdje.
Antartika – jedinini nenaseljeni kontinent
Ugovor o Antarktici i povezani sporazumi, zajednički nazvani Sustav antarktičkog ugovora (engl. Antarctic Treaty System), reguliraju međunarodne odnose vezane za Antarktiku, jedini nenaseljeni kontinent na Zemlji. Za potrebe ugovornog sustava, Antarktika je definirana kao cjelokupno kopno i sve ledene ploče južno od 60°. Povelju je potpisalo 46 zemalja, uključujući i Sovjetski Savez i Sjedinjene Američke Države. Poveljom je na Antarktici zabranjena vojna aktivnost i dopuštena znanstvena istraživanja. Ovo je prvi sporazum o kontroli naoružanja potpisan tijekom Hladnog rata.
Antartika
Glavni ugovor otvoren je za potpisivanje 1. prosinca 1959. godine, a stupio je na snagu 23. lipnja 1961.. Izvorne potpisnice bile su 12 država aktivnih na Antarktici tijekom Međunarodne geofizičke godine (engl. International Geophysical Year) 1957. – 58., a koje su prihvatle poziv SAD-a da pristupe konferenciji na kojoj su vođeni pregovori o ugovoru. To su bile Argentina, Australija, Belgija, Čile, Francuska, Japan, Novi Zeland, Norveška, Južna Afrika, SSSR, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD.
Konzultativni sastanci Antarktičkog ugovora (engl. Antarctic Treaty Consultative Meetings) održavaju se godišnje kao međunarodni forum za upravljanje ovim područjem. Samo 28 država od 46 država stranaka ima pravo odlučivanja na ovim sastancima. Na ovim sastancima donešeno je oko 200 preporuka (sporazuma) koje su ratificirale vlade država stranaka. Zajedno s glavnim ugovorom, ovi sporazumi zajedno čine sustav ugovora.
…
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija https://hr.wikipedia.org
