NA DANAŠNJI DAN: Turci u Vinodolskom, Friedrich Hegel, Ivan Rendić, Man Ray, prvi mlazni avion, Cesária Évora, TVZ, Ante Zaninović
Turci zapalili i opljačkali Novi Vinodolski – 1527.
Na današnji dan 1527. godine grad Novi Vinodolski proživio je jedan od težih dana kada su Turci zapalili i opljačkali grad.
U povijesnim izvorima Novi Vinodolski prvi se put spominje 1288., kada su se u njem sastali predstavnici vinodolskih općina te sastavili i potpisali Vinodolski zakon, prvi pravni kodeks pisan glagoljicom na starohrvatskom jeziku.
Georg Wilhelm Friedrich Hegel, njemački filozof – 1770.
Dana 27. 8. 1770. rođen je Georg Wilhelm Friedrich Hegel, njemački filozof i sa Fichteom te Schellingom jedan od predstavnika Njemačkog idealizma. Hegel je utjecao na pisce široko različitih položaja uključujući njegove poklonike (Bauer, Marx, Bradley, Sartre, Küng) i njegove kritičare (Schelling, Kierkegaard, Schopenhauer, Nietzsche, Heidegger).
Hegel je raspravljao, možda čak i kao prvi, o odnosu između prirode i slobode, imanencije i transcedencije i ujedinjavanju tih dualnosti bez eliminiranja obaju pola ili reduciranja jednog na drugog. Njegovi utjecajni koncepti su spekulativna logika ili “dijalektika”, “apsolutni idealizam”, “dijalektika Gospodara/Roba”, “etički život” te “važnost povijesti.”
Ivan Rendić, hrvatski kipar – 1849.
Dana 27. 8. 1849. rođen je Ivan Rendić, hrvatski kipar. Likovnu akademiju završio je u Veneciji 1871., a potom se nekoliko godina usavršavao u kiparskim ateljeima firentinskih majstora.
Kasnije je uglavnom živio i djelovao u Trstu gdje je i nastao najveći broj njegovih djela. U domovini je najviše izlagao u Zagrebu i Splitu. Prvi je značajni i umjetnički obrazovani hrvatski kipar. Radio je u realističkom stilu s elementima naturalizma, osobito u obradi detalja. Oko 1900. prihvaća secesijski stil, nastojeći mu folklornim motivima dati osobno i nacionalno obilježje. Rendić je izradio oko 200 kipova.
Najpoznatiji su njegovi javni spomenici podignuti u čast hrvatskih velikana koje nalazimo po čitavoj Hrvatskoj, na primjer: poprsja hrvatskih velikana Medulića, Klovića, Krste Frankopana, Nikole Jurišića i Augusta Šenoe na zagrebačkom Zrinjevcu, zatim spomenik Petru Preradoviću u Zagrebu i Andriji Kačiću Miošiću u Makarskoj, na temelju kojeg je postavljen jednak kip u Zagrebu te Ljudevitu Gaju u Krapini. Od 1921. živi u Supetru, gdje je uzalud nastojao osnovati školu za umjetničku klesariju. Oduzimanje narudžbe Petrinovićeva mauzoleja u Supetru, djela što ga je smatrao životnim, zadao mu je težak udarac. Živio je do smrti u potpunoj bijedi. Zbog svoje potpore hrvatskom preporodu, bio je nerijetkom i meta napadima talijanaša i talijanskih ekspanzionista, pogotovo dok je radio u Trstu.
Man Ray, fotograf – 1890.
Man Ray, pravog imena Emmanuel Rudsitzky (Philadelphia, 27. kolovoza 1890. – Pariz 1976.), bio je američki slikar, fotograf i kipar; aktivan u Dada pokretu i Nadrealizmu.
Bio je dio avangardnog pokreta u New Yorku, posebice umjetnika okupljenih oko Galerije Stieglitz.
Godine 1915., nakon susreta s Duchampom i Picabijom, postaje učesnik dadaistički performansa.
Sudjelovao je između 1916. i 1922. na brojni demonstracijama i izložbama u New Yorku, i istovremeno sudjelovao u radu časopisa 391 i New York Dada.
Prativši Duchampa, 1921. g. stiže u Pariz gdje se pridružuje grupi umjetnikao okupljenih oko Tristana Tzara, Andréa Bretona i Picabije. Godine 1925. aktivno se pridružuje nadrealističkom pokretu, postaje njihov zvanični fotograf i ponovno se bavi slikarstvom.
Nadrealistički pisci i umjetnici su imali veliku sklonost fotografiji jer ništa nije moglo biti sličnije njihovoj težnji za „automatskim pisanjem“ od automatskog procesa fotografije.
Iako je zarađivao za život i fotografirajući portrete iz svijeta mode i visokog društva, nitko prije njega nije proširio medij fotografije kao on. U suradnji s Lee Millerom razvio je postupak solarizacije i najviše ga koristio u portretima i aktovima.
Svojim „rayografijama“ dao je jak poticaj snimanju fotografia bez fotografskog aparata.
Njegovo prijateljstvo sa suvremenim avangardnim umjetnicima potpomoglo je priznanju fotografije unutar umjetničkog konteksta – kao ravnopravne slikarstvu i kiparstvu.
Kao jedan od najproduktivnijih i najmaštovitijih osoba između dadaizma i nadrealizma, Man Ray se nikada nije znao odlučiti kojem od njegovih brojnih talenata se treba posvetiti.
Prvi mlazni avion – 1939.
Dana 27.8.1939. uzletio je Heinkel He 178. Heinkel He 178 je prvi avion s mlaznim motorom. Proizvod je njemačke tvornice aviona Heinkel. Uz pomoć Hans von Ohaina, izumitelja prvog mlaznog motora izgrađen je prvi mlazni avion s kojim je pilot Erich Warsitz uzletio 27. kolovoza 1939. godine.
Heinkelovi su zrakoplovi He 176 i He 178 bili prvi raketni, odnosno prvi mlazni zrakoplovi u povijesti zrakoplovstva.
Cesária Évora, bosonoga diva – 1941.
Rođena je u lučkom gradu Mindelu na zelenortskom otoku São Vicenteu na današnji dan 1941 godine. Poznata je kao bosonoga diva zato što se obično pojavljuje na pozornici bosonoga u znak potpore beskućnicima i siromasima u svojoj zemlji.
Njezin zelenortski blues često govori o dugotrajnoj izolaciji njezine zemlje i trgovini robljem, također je česta tema i emigracija (čak dvije trećine Zelenorćana žive vani). Pjevala je na zelenortskom kreolskom, a ponekad na portugalskom.
Glazba je obično tužna i popraćena zvucima gitare, cavaquinha, violine i klarineta.
Le Corbusier, arhitekt – 1965.
Le Corbusier, pravim imenom Charles-Édouard Jeanneret-Gris (La Chaux-de-Fonds, 6. listopada 1887. – Roquebrune-Cap-Martin kraj Nice, 27. kolovoza 1965.), francuski arhitekt švicarskog porijekla. Zauzima istaknuto mjesto u modernoj umjetnosti kao arhitekt, slikar i pisac koji je presudno utjecao na suvremenu svjetsku arhitekturu. Primjenom novih materijala, poput armiranog betona, stakla i željeza, te novih građevnih metoda, u arhitekturi je radikalno prekinuo s tradicionalnim građevnim formama. Le Corbusier postaje poznat prvonagrađenim natječajnim projektom za palaču Lige naroda u Genevi 1927. godine. Nakon 1945. godine koncentrira se na stambenu problematiku, u skladu sa suvremenim postulatima kolektivnog stanovanja. Od 1947. do 1951. godine gradi takozvani “Sunčani grad” u Marseillesu, stambeni blok za 3.600 stanovnika, koji je postao uzorom za mnoga slična rješenja. Njegovo, vjerojatno, najpoznatije djelo je vila Savoye.
Započeo 2. program Televizije Zagreb – 1972.
Dana 27.8.1972. započelo je povremeno eksperimentalno emitiranje 2. programa Televizije Zagreb, današnje Hrvatske radiotelevizije.
Na Sljemenu je 15. svibnja 1956. proradio prvi televizijski odašiljač u tadašnjoj Jugoslaviji, prenoseći isprva programe iz Austrije i Italije, a 7. rujna izravnim prijenosom otvorenja Zagrebačkoga velesajma započelo je emitiranje TV Zagreb
Televizija Zagreb, a danas Hrvatska televizija, s emitiranjem je počela 7. rujna 1956. godine.
Ante Zaninović, animator – 2000.
Zaninović, Ante, hrvatski filmski redatelj, scenarist, crtač i animator (Beograd, 31. X. 1934 – Zagreb, 27. VIII. 2000). Studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Istaknuti autor u Zagrebačkoj školi crtanog filma, realizirao je zapažene animirane filmove Rezultat (1966), O rupama i čepovima (1967), »minifilm« Ab ovo (1971) i Dezinfekcija (1975), a najveći međunarodni uspjeh postigao filmom Zid (1965). Sa Zlatkom Grgićem i Borisom Kolarom suautor je – redatelj, scenarist, crtač i animator – svih 12 filmova prve sezone crtane serije Profesor Baltazar (1969), dočim je u drugoj sezoni 1971–72. samostalno režirao i nacrtao pet epizoda (Duga profesora Baltazara, Ledeno vruće, Lutke bez kose, Oblačna priča, Problem nespretnosti) te u trećoj sezoni 1977. sedam epizoda (Amadeusove uši, Drama oko cvijeća, Gusarski problem, Lavlje nevolje, Neman Fu-Fu, Pepino Cicerone, Vatrogasna priča). Režirao je i dva kratkometražna igrana filma (Weekend, 1972; Dobro jutro sine, 1978) te za Filmoteku 16 nacrtao i režirao nekoliko nastavnih element-filmova. Objavio je fantastični roman Gesak (1997) i knjigu legendi o Zagrebu Pero u jantaru (2000); bavio se ilustriranjem knjiga i slikovnica, a u dječjem časopisu Smib objavljivao strip Kljunko i ostali. Ostali važniji filmovi: Truba (1964), Priča bez veze (1966), Ornitologija (1971), Komentar (1971), Homo augens (1972), Predstava (1983), Allegro vivace (1983), Tempo secondo (1987), Čarobnjak (1988).
…..
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija https://hr.wikipedia.org