Uz međunarodni dan sendviča – mala povijest najpopularnijeg jela svijeta!

Danas se slavi dan jednog od omiljenog jela, u stvari načina priprave obroka od gotovih sastojaka – sendviča. Sendvič kakav poznajemo popularizirao je u Engleskoj 1762. godine John Montagu, 4. grof od Sandwicha. Legenda kaže, a većina gastro povjesničara se slaže, da je Montagu imao značajan problem s kockanjem zbog kojeg je provodio sate za kartaškim stolom. Tijekom posebno dugog pijančevanja zamolio je kuhara da mu donese nešto što može jesti a da ne ustane sa sjedala, i sendvič se rodio. Montagu je toliko uživao u svom mesu i kruhu da ga je stalno jeo, a kako je izmišljotina postala popularna u krugovima londonskog visokog društva, poprimila je i grofovsko ime.

Naravno, John Montagu (točnije, njegov bezimeni kuhar) nije bio prva osoba kojoj je palo na pamet staviti nadjeve između kriški kruha. Zapravo, točno znamo odakle je Montagu prvi dobio ideju za svoju kreaciju. Montagu je imao iskustva sa sličnim stvarima s Mediterana, gdje su se posluživale turske i grčke mezze plate. Dips, sirevi i meso bili su “u sendviču” između i na slojevima kruha. Vjerojatno je Montagu uzeo inspiraciju iz njih kad je sjedio za svojim kartaškim stolom.

Moda govedine između dva komada kruha prvo se proširila Engleskom, da bi uskoro, uz kolonizaciju osvojila i Ameriku, a kasnije i čitav svijet.

Raniji oblici sendviča se pripisuju staroj židovskoj sagi “Hille the Elder”, prema kojoj je upakirano meso janjetine i gorkih biljaka u kruhu.

U srednjem vijeku, tanke kriške hrapavog i obično ustajalog kruha, su korištene kao tanjuri. Nakon objeda, ostacima tog kruga su hranili pse i prosjake ili ostavili za večeru. Takav kruh je bio preteča “otvorenim” sendvičima. Direktan prethodnik engleskom sendviču se pojavljuje u 17. stoljeću u Nizozemskoj, također od goveđeg mesa.

Sendvič je hrana koja se obično sastoji od povrća, narezanog sira ili mesa, stavljenih na ili između kriški kruha, ili općenito on je jelo u kojem kruh služi kao spremnik ili omot za drugu vrstu hrane. Sendvič je izum zapadne gastronomije, iako je s vremenom postala rasprostranjena diljem svijeta. Oduvijek se vodi rasprava oko točne definicije sendviča; a konkretno može li se, primjerice, hot dog ili otvoreni sendvič (samo nadjev na podlozi ili jednoj kruški kruha) kategorizirati kao sendviči. U gastro literaturi prihvaćeno je tumačenje da je sendvič ima najmanje 35% posto mesa ili osnovnih sastojaka (robe, sira ili povrća), po čemu ga imenujemo i ne više od 50 posto kruha ili peciva. Otvoreni sendviči daju prednost nadjevu kojeg je minimalno polovica (u odnosu na kruh) ukupne količine.

Sendviči su popularna vrsta hrane za ručak, koju nositmo na posao, školu ili na piknik. Kruh može biti običan ili premazan začinima, poput majoneze ili senfa, kako bi se poboljšao njegov okus i tekstura. Osim onih domaće sendviči su postali značajni segment prehrambene industrije. Glede okusa, koliko je vrsta namirnica toliko je i vrsta sendviča. Tako su najčešći slani sendviči, kao što su sendviči s delikatesnim mesom, ali i slatki sendviči, poput sendviča s maslacem od kikirikija i želeom.

Razvojem ugostiteljstva i brze ulične hrane, osobito u SAD-u, ali i ostalim industrijaliziranim zemljama, dolazi do eksplozije fast food prehrane, brzih jeftinih obroka u čijem je središtu sendvič. Sendviči su se naveliko počeli prodavali u kafićima, željezničkim postajama, pubovima i zalogajnicama od izuma narezanog kruha 1920-ih. Velika inovacija je zabilježena 1979. godine kad je britanski lanac trgovina Marks & Spencer uveo je mali asortiman ohlađenih, gotovih sendviča koji se prodaju u kutijama u obliku klina, zapečaćenim kako bi ostali svježi. Kako su se pokazali popularnim, mali eksperiment koji je uključivao pet trgovina brzo je narastao i pokrio više od stotinu trgovina. U roku od godinu dana trgovina je tražila načine za proizvodnju sendviča u industrijskim razmjerima. Do kraja desetljeća, britanska industrija sendviča postala je vrijedna milijardu funti. Godine 2017. britanska industrija sendviča napravila je i prodala sendviče u vrijednosti od 8 milijardi funti. Istodobno, američka statistika kaže da se u toj državi dnevno konzumira 300 milijuna sendviča.