Zviždači u Hrvatskoj ostaju sami protiv sustava: “Država im ne osigurava ravnopravnu borbu”

Prijavitelji nepravilnosti, odnosno zviždači, u Hrvatskoj su i dalje u neravnopravnom položaju kada nakon prijave korupcije ili drugih nezakonitosti uđu u sukob s poslodavcem. Na taj problem upozorila je Adrijana Cvrtila iz udruge Pomak, ističući kako država nije osigurala sustav koji bi štitio one koji nepravilnosti prijavljuju u javnom interesu.

Prema njezinim riječima, ključni problem nije samo u Zakonu o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, nego i u drugim zakonima koji se primjenjuju kada zviždači pokušavaju ostvariti svoja prava.

— Država ne osigurava ravnomjeran omjer sudske borbe između poslodavca i osobe koja je prijavila korupciju — upozorila je Cvrtila.

Problem je besplatna pravna pomoć

Posebno je upozorila na sustav besplatne pravne pomoći. U kontekstu najavljenih izmjena Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, iz udruge Pomak smatraju kako je sadašnji model izrazito loše postavljen.

Cvrtila ističe da sekundarnu besplatnu pravnu pomoć u Hrvatskoj može ostvariti samo osoba koja po članu kućanstva ima prihod do 441,44 eura.

— Dakle, za nekoga tko je nešto prijavio u javnom interesu, borio se protiv korupcije i ostao bez posla, postoji imovinski cenzus. Država toj osobi ne osigurava sekundarnu pravnu pomoć ako ne zadovoljava taj uvjet — rekla je Cvrtila.

Takav sustav, smatraju u udruzi Pomak, odvraća ljude od prijavljivanja nepravilnosti. Osoba koja prijavi korupciju često se suočava s gubitkom posla, dugotrajnim postupcima i troškovima koje teško može sama podnijeti. S druge strane, poslodavac najčešće ima znatno veće financijske i pravne kapacitete.

Drugim riječima, država od građana očekuje hrabrost, ali im nakon toga često ponudi samo formular i dobru sreću. A to nije zaštita. To je birokratski ruski rulet.

Zakon nije dovoljan 

Cvrtila naglašava da se zaštita prijavitelja nepravilnosti ne može promatrati samo kroz jedan zakon.

— Kada govorimo o pravnom okviru za prijavitelje nepravilnosti, ne možemo gledati samo Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Ako idete na privremenu mjeru, gledamo Ovršni zakon. Ako tražite besplatnu pravnu pomoć, onda govorimo o Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći — pojasnila je.

Prema njezinim riječima, upravo je tu jedan od najvećih problema. Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti nije do kraja uredio sve situacije u kojima se zviždači mogu naći. Zato se u praksi moraju oslanjati na više propisa, što dodatno komplicira njihov položaj.

Ustavni sud ne vodi evidenciju

Iz udruge Pomak upozoravaju i na još jedan problem. Prema podacima koje su dobili, Ustavni sud Republike Hrvatske ne vodi posebnu evidenciju predmeta povezanih sa zaštitom prijavitelja nepravilnosti.

— Ono što je također odvraćajuće jest podatak da Ustavni sud Republike Hrvatske ne vodi nikakvu evidenciju vezanu uz predmete o zaštiti prijavitelja nepravilnosti — rekla je Cvrtila.

Zbog toga je, smatra, teže pratiti kako institucije postupaju u takvim slučajevima, koliko ih ima i kakvi su ishodi. Bez jasne evidencije nema ni ozbiljne analize, a bez analize nema ni kvalitetnih izmjena sustava.

Iz udruge Pomak poručuju kako očekuju dijalog i komunikaciju s institucijama. Ključno pitanje ostaje treba li mijenjati zakone ili je problem u njihovoj primjeni. No, iz iznesenog je jasno da sadašnji sustav prijaviteljima nepravilnosti ne pruža sigurnost koja bi ih trebala štititi kada odluče progovoriti o korupciji.