Zašto su gradske vrućine mnogo veće nego one u ruralnim krajevima?

Jeste li primijetili da je u gradovima često mnogo toplije nego na selu? To je posljedica učinka urbanog „toplinskog otoka”, a ovaj smrtonosni fenomen pogađa tri četvrtine Europljana. Riječ je o pojavi kada se toplina zadržava između visokih zgrada te ju upijaju velike površine asfalta i betona koje se nalaze u gradovima. Ta se toplina zatim ponovno oslobađa u zrak.

Oko tri četvrtine Europljana živi u urbanim područjima, a očekuje se da će taj broj dodatno rasti u nadolazećim godinama.

Prema podacima Copernicus službe za klimatske promjene Europske unije (C3S), veći gradovi obično doživljavaju jači toplinski stres. Primjerice, središta Londona i Pariza tijekom noći redovito bilježe temperature oko 4 °C više nego okolna ruralna područja.

Toplinski otoci ne čine život samo neugodnijim, nego mogu biti i opasni. Visoke temperature mogu uzrokovati zdravstvene probleme poput toplinskog udara i respiratornih tegoba, a također pridonose klimatskim promjenama.

Istraživanje EU-a pokazalo je da su više gradske temperature uzrokovane učinkom urbanog toplinskog otoka bile povezane s 6.700 prijevremenih smrti tijekom ljeta 2015. godine, a broj smrtnih slučajeva povezanih s vrućinama od tada stalno raste. Dok se velik dio Europe trenutačno suočava s neuobičajeno ranim toplinskim valom, evo što stoji iza smrtonosne gradske vrućine i što možemo učiniti kako bismo je ublažili, prenosi N1.

Što uzrokuje urbane toplinske otoke?

Prirodni krajolici ispunjeni šumama, travnjacima i rijekama ne upijaju niti zadržavaju sunčevu toplinu na isti način kao urbana područja.

Gradovi su uglavnom izgrađeni od asfalta, čelika i opeke – tamnih materijala koji lako upijaju svjetlost i pretvaraju je u toplinu. Također ne dopuštaju prolazak vode kroz površinu, pa nema ničega što bi ih prirodno hladilo. Toplina koju zgrade apsorbiraju tijekom dana noću se ponovno oslobađa u zrak, stvarajući dodatni efekt zagrijavanja.

Gradovi su također često gusto izgrađeni, s visokim zgradama smještenima vrlo blizu jedna drugoj, što sprječava protok zraka i dodatno smanjuje mogućnost hlađenja.

Onečišćenje uzrokovano ljudskim aktivnostima poput prometa i industrije dodatno pojačava učinak jer zadržava sunčevo zračenje.

Kako možemo ublažiti učinak urbanog toplinskog otoka?

Iako je primamljivo pojačati klimatizaciju tijekom nesnosnih gradskih vrućina, to nije pravo rješenje. Klimatizacijski uređaji i električni ventilatori troše oko 10 posto svjetske električne energije, čime značajno pridonose emisijama stakleničkih plinova i globalnom zatopljenju. Srećom, postoje i drugi načini za borbu protiv učinka toplinskog otoka.

Svjetliji materijali reflektiraju sunčevu svjetlost, pa bi njihova upotreba u gradovima mogla pomoći u snižavanju temperatura.

Posebno bojanje krovova u bijelo može pomoći u hlađenju zgrada. Ceste, pločnici i parkirališta također se mogu premazati reflektirajućim sivim premazom kako bi se snizila ukupna temperatura grada ili mjesta. Korištenje propusnih materijala također može pomoći.

Drveće djeluje kao prirodni klima-uređaj jer ispušta vodenu paru u zrak. Također pruža hlad ljudima i tlu. Istraživanja pokazuju da sadnja drveća u gradovima može sniziti temperature između 2 °C i 10 °C, ovisno o lokalnim uvjetima.

Sadnja vrtova na krovovima ili postavljanje vertikalnih vrtova na zgrade može povećati količinu zelenih površina ondje gdje je prostor ograničen. Dodavanje više vodenih površina u gradovima također može pomoći u hlađenju.

Drugi elementi urbanog dizajna, poput postavljanja solarnih panela i pomičnih sjenila koja se prilagođavaju kretanju sunca, mogu dodatno zaštititi zgrade od topline.

Smanjenje cestovnog prometa u gradovima, primjerice uvođenjem zona niskih emisija i poticanjem korištenja javnog prijevoza, može smanjiti onečišćenje koje zadržava toplinu.