Zašto mačke uvijek slete na noge?
Gotovo svaki vlasnik mačke barem je jednom svjedočio akrobaciji svoje ljubimice – pad s ormara ili prozora, a mačka se dočeka na noge. Taj „mačji refleks“ predmet je istraživanja znanstvenika već više od stoljeća.
Mačke posjeduju urođeni refleks uspravljanja koji im omogućuje da se u zraku okrenu i dočekaju na noge. Ovaj refleks razvija se kod mačića već oko trećeg tjedna života, a potpuno je razvijen do sedmog tjedna.
Princip je zapravo jednostavan: mačka, čim osjeti da pada, okrene glavu i prednji dio tijela prema zemlji, a zatim repom i stražnjim nogama uskladi ravnotežu. Njihova izuzetno fleksibilna kralježnica i nedostatak ključne kosti omogućuju im pokrete koji su čovjeku nezamislivi.
Mačji paradoks
Znanstvenici su još u 19. stoljeću, uz pomoć tadašnjih fotografskih eksperimenata Étienne-Julesa Mareya, prvi put uspjeli snimiti ovaj fenomen. Kasnije studije pokazale su da mačke zapravo koriste zakone fizike – moment zakretanja raspoređuju duž tijela, okrećući prednji i stražnji dio neovisno jedan o drugom.
Postoji i nešto što se zove „mačji paradoks“. Mačke često prežive padove s viših katova lakše nego one s nižih. Objašnjenje je u tome što pri duljem padu imaju vremena potpuno se namjestiti i raširiti tijelo poput padobrana, čime usporavaju brzinu.
Naravno, to ne znači da su potpuno neuništive – ozljede su moguće, ali njihov refleks uspravljanja i elastično tijelo čine ih jednim od najelegantnijih „akrobata“ u životinjskom svijetu.
