ZAGREBAČKIM ULICAMA: Zelena potkova Milana Lenucija
Jeste li znali da je prvi zagrebački urbanist Milan Lenuci, koji je svojim arhitektonskim rješenjima krajem 19. stoljeća oblikovao središnju gradsku jezgru Zagreba kakvog danas poznajemo, u stvari, Karlovčanin? Naime, Lenuci je rođen u Karlovcu 30. srpnja 1849. godine. Ipak, u Zagrebu završava gimnaziju, a u Grazu Visoku tehničku školu. Početak njegove briljanstne karijere započinje 1878. kad postaje ravnateljem Gradskog vodovoda, da bi imenovanjem za ravnatelja Gradskog građevnog ureda 1891. godine postao gradskim urbanistom. Bilo je to vrijeme u kojemu se Zagreb intenzivno razvijao i kad je od gradskog provincijskog središta na rubu velike imperije, postajao europskom metropolom.
Trg Nikole Šubića Zrinskog, među Zagrepčanima poznatiji kao Zrinjevac, mami svojim zelenilom, Glazbenim paviljonom, vodoskocima i poprsjima velikih hrvatskih povijesnih ličnosti kao i meteorološkim stupom koji je tamo postavljen još davne 1884. godine kao dar vojnog liječnika Adolfa Holzera. Zgrade koje ga čine još značajnijim su zgrada Hrvatske akademija znanosti i umjetnosti, zgrada Ministarstva vanjskih poslova, Vrhovni sud Republike Hrvatske te Arheološki muzej.
Na Zrinjevac se nadovezuje Strossmayerov trg gdje se nalazi neorenesansna palača Vranyczany u čijim je prostorijama smještena Moderna galerija. Tu bi valjalo spomenuti da je početkom 20. stoljeća otvoren „Palace hotel“, a na broju 11 nalazi se kuća tvorca „Zelene potkove“, Milana Lenucija.
Nadalje, tu su Trg kralja Tomislava na kojemu se nalazi Umjetnički paviljon i spomenik istoimenom kralju s lijepo uređenom zelenom površinom. Danas Gradska knjižnica, nekad Starčevićev dom u kojem nikad nije živio, nalazi se na Trgu Ante Starčevića, oca domovine. Svakako vrijedno spomena je Hotel Esplanade koji je izgrađen davne 1925. godine kako bio pružio luksuzni smještaj putnicima slavnog Orient Expressa. Neposredno pokraj hotela nalazi se najveća oaza zelenila ove potkove, Botanički vrt koji je osnovan 1889. godine.
Zapadni dio potkove čine Mažuranićev trg koji od 1929. godine nosi ime po trojici Mažuranića: Ivanu, Antunu i Vladimiru koji je kroz povijest mijenjao svoja imena, najprije Zapadni perivoj, a potom Trg Ivana Postaje. Potom, Trg Marka Marulića na kojem se nalazi secesijska zgrada Hrvatskog državnog arhiva, nekadašnja zgrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Potkova završava Kazališnim trgom, nekadašnjim Trgom maršala Tita, ali i Aleksandra Karađorđevića, na kojemu se nalazi Hrvatsko narodno kazalište otvoreno 14. listopada 1895. godine ispred čije se zgrade nalazi skulptura Ivana Meštrovića „Zdenac života“. Tu su još Muzej za umjetnost i obrt s istoimenom školom, Rektorat Sveučilišta u Zagrebu i zgrada Akademije dramske umjetnosti.
Osim Zelene potkove, Lenuci je autor uređenja Kaptola, Dolca te Trga bana Jelačića u duhu historicističkog urbanizma. Radio je i na urbanizaciji istočnog dijela grada do parka Maksimir povezujući ta dva dijela širokom Avenijom. Također, Lenuci je početkom oblikovao rezidencijalna područja medvedničkoga podbrežja – Tuškanac, Cmrok, Pantovčak, Jelenovac, Vrhovec, Jurjevsku, Nazorovu, Hercegovačku, Mlinarsku itd.
Generalna regulatorna osnova Zagreba koju je formulirao 1907. godine sinteza je njegova dotadašnjega urbanističkog planiranja i vizije Zagreba kao moderne metropole. Lenuci umro u Zagrebu 1924., a povijest ga pamti kao graditelja koji je postavio temelje urbanog Zagreba.
