Zagreb tone u vlastiti otpad: Jakuševec na rubu kolapsa, a rješenja nema ni na vidiku

Zagreb i dalje nema odgovor na jedno od svojih najdugotrajnijih i najneugodnijih pitanja: što s otpadom? Umjesto odgovora, rješenje se desetljećima zatrpava na Jakuševcu – odlagalištu koje je odavno trebalo biti zatvoreno. Danas to mjesto simbolizira neuspjeh svih vlasti da sustavno riješe zbrinjavanje otpada, dok istovremeno predstavljaju zelene strategije i planove o kružnoj ekonomiji. No u stvarnosti, tisućama Zagrepčana svakodnevno pod nosom smrdi neodrživost, nebriga i politička nemoć.

Odlagalište Jakuševec, koje se godinama naziva privremenim, postalo je trajni simbol gradske ekološke sramote. Na njemu su se već dogodili odroni, eksplozije, a u zraku se stalno osjeća smrad koji mnogi stanovnici povezuju s ilegalnim odlaganjem biootpada. Sve to prati institucionalna šutnja i sporost.

– Za dvije godine ovdje neće stati ni čačkalica – upozorava Ratko Bedeković, jedan od najaktivnijih građana Jakuševca koji već desetljećima prati situaciju na deponiju. – U Resniku se centar za gospodarenje otpadom još nije počeo graditi, a ako ne krene odmah, 800 tisuća Zagrepčana imat će otpad pod vlastitim prozorima.

Struka ignorirana, inspekcije ne izlaze na teren

Bedeković jasno poručuje: politika nije kadra riješiti ovaj problem, već ga mora preuzeti struka.

– Svaka vlast misli da je problem nerješiv. A nije. Samo treba politička volja da stručnjaci preuzmu upravljanje. Ne moramo izmišljati toplu vodu – razvijeni svijet je to odavno riješio – kaže Bedeković.

Posebno ga zabrinjava posljednji slučaj: iznenadan porast smrada za koji, kako tvrdi, postoji sumnja da je uzrokovan ilegalnim odlaganjem biootpada.

– Tvrtka koja je imala koncesiju izgubila ju je, i odmah nakon toga počeo je smrad. Imamo snimke koje upućuju da se biootpad dovozio na plato kod ulaza, a moguće i na samo odlagalište. No, inspekcija nije ni izašla na teren. Od osam prijava, samo na jednu smo dobili odgovor – kaže Bedeković, navodeći da je inspektor očito zaključio slučaj iz ureda, bez ijednog koraka na terenu.

Eksplozivna opasnost zakopana pod gradom

No, priča nije samo o smradu – već i o stvarnoj prijetnji sigurnosti.

– Cijelo je odlagalište premreženo cijevima kojima se crpi plin. Dogodi li se eksplozija, to ne bi bila samo lokalna katastrofa – pola Novog Zagreba moglo bi odletjeti u zrak – upozorava Bedeković.

Unatoč svemu, Jakuševec i dalje radi punim kapacitetom, bez jasnog plana zatvaranja. Štoviše, sve češće se među građanima šuška o mogućem širenju deponija.

Jakuševec

Mještani bez glasa: Smeće je došlo nama, ne mi njemu

U Mjesnom odboru Jakuševec kažu da njihova upozorenja rijetko dopiru do gradske vlasti. Darko Furić, član vijeća Mjesnog odbora, smatra da su građani Jakuševca prepušteni sami sebi.

– Nemamo većinu ni u mjesnom odboru, ni u gradskoj četvrti. Ako gradske vlasti žele – poslušat će nas, ako ne – neće. Tražili smo da se grad očituje o parceli koja graniči sa smećem, jer sumnjamo da se želi proširiti deponij. Jedan potpis gradonačelnika dovoljan je da se građanima jamči da se to neće dogoditi. No tog potpisa nema – ističe Furić.

Građani Jakuševca zabrinuti su i za budućnost – što će ostati iza deponija, kad se (ako se ikada) zatvori?

– Djeca nam se igraju tik do nove plohe za odvoz otpada. Zdravlje i sigurnost su u pitanju. A nitko ne zna kakav će biti monitoring kad se jednom zatvori. Ako se zatvori – zaključuje Furić.

Stanovnici Jakuševca često čuju hladnu poruku: ako vam smeta – odselite se. Njihov odgovor je jasan:

– Mi smo ovdje već sedam stoljeća. Nećemo mi otići – neka ode deponij.