U 15 godina nestalo gotovo 40% djece u pojedinim županijama; Šterc: Nerealno je očekivati opstanak zemlje bez demografske obnove
Više od 15 tisuća nepopunjenih mjesta na hrvatskim visokim učilištima nakon ljetnog upisnog roka samo je jedan od simptoma duboke demografske krize koja prijeti urušavanjem obrazovnog, gospodarskog i socijalnog sustava zemlje. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u posljednjih 15 godina broj rođene djece u nekim županijama pao je i do 40 posto, dok je na razini cijele zemlje broj rođenih lani bio čak 28% manji nego 2009. godine – tada ih je bilo 44.577, a prošle godine svega 32.069.
No ni to nije stvarni broj djece na koji se Hrvatska može dugoročno osloniti. Iseljavanje mladih i obitelji s djecom nastavlja se bez zaustavljanja, a podaci DZS-a otkrivaju da je samo u 2024. godini zemlju napustilo gotovo 39 tisuća ljudi, među njima i 3133 djece mlađe od 14 godina. Od toga je čak 2846 bila hrvatskih državljana, najčešće s destinacijama u Njemačkoj (1428), Austriji (472) i BiH (228). Istovremeno, u zemlju se vratilo svega 1158 djece te dobi, unatoč naporima države da potakne povratak iseljenika.
Posebno zabrinjava činjenica da među doseljenim hrvatskim državljanima gotovo petinu čine stariji od 60 godina, dok mlade obitelji – one koje bi trebale nositi gospodarski i demografski oporavak – u povratku nema. Od 2013. godine Hrvatska je, prema službenim statistikama, izgubila više od 450 tisuća ljudi u najvitalnijoj dobi, piše Večernji list.
Demografska obnova postala najvažnije strateško pitanje Hrvatske
– Statistika je tu egzaktna – upozorava demograf doc. dr. sc. Stjepan Šterc. – Na pad broja rođenih utječe starenje stanovništva, koje je posljedica dugogodišnjeg iseljavanja mladih i obrazovanih, ali i obitelji s djecom. Toliki gubitak djece svake godine mora zabrinuti svakoga tko vodi ovu državu i razmišlja o njezinoj budućnosti.
Šterc naglašava da je demografska obnova postala najvažnije strateško pitanje Hrvatske, i to ne samo u društvenom ili obrazovnom smislu, već i u pogledu nacionalne sigurnosti. Ljudi su, kaže, temelj svakog društva – njihov broj, raspored i kvaliteta uvjetuju sve ostalo: od ekonomije do uređenosti prostora i razine razvoja.
Zabrinjavajuće je i stanje u obrazovnom sustavu – broj učenika i studenata neprestano pada, škole se zatvaraju, osobito područne, a čak ni sveučilišta više ne uspijevaju privući dovoljan broj studenata. U tom kontekstu, više od 15.000 praznih mjesta na fakultetima samo je najnoviji alarm koji upozorava na trend koji se neće promijeniti bez duboke reforme.
Šterc također upozorava na pogrešan pristup neselektivne imigracije, koja trenutno više odgovara kratkoročnim interesima poslodavaca nego potrebama države. – Ako vam migracijsku politiku vode poslodavci, jasno je kakva će biti budućnost. Potrebna je strateška, znanstveno utemeljena politika, a ne improvizacija – poručuje.
U međuvremenu, djeca hrvatskih državljana najčešće se sele u grad Zagreb, Osječko-baranjsku, Brodsko-posavsku, Splitsko-dalmatinsku i Zagrebačku županiju, ali ni to ne mijenja širu sliku – Hrvatska gubi budućnost iz godine u godinu.
Bez jasne, odlučne i nacionalno usuglašene demografske politike, pitanje nije hoće li se zatvarati škole i fakulteti, već koliko brzo i koliko mnogih.
