Šterc upozorava: Hrvatska bez ljudi ne može opstati, ali još nije kasno za preokret

Demografija u Hrvatskoj desetljećima je bila tema o kojoj se govorilo u kampanjama, prigodnim raspravama i povremenim upozorenjima stručnjaka, ali rijetko kao stvarni državni prioritet. Stjepan Šterc smatra da se to sada napokon počinje mijenjati. U razgovoru za emisiju Zoom poručio je da je Hrvatska suočena s ozbiljnim padom stanovništva, starenjem populacije, iseljavanjem mladih i praznjenjem velikih dijelova teritorija, no jednako snažno tvrdi da preokret još uvijek nije nemoguć. Ključ vidi u novom zakonodavnom okviru, snažnoj ulozi države, povratku hrvatskog iseljeništva i drukčijem odnosu prema prostoru.

Nakon godina upozorenja, prvi ozbiljan signal

Šterc je istaknuo da prvi put vidi ozbiljniji pokušaj da se demografsko pitanje tretira kao sustavna državna politika, a ne kao rubna tema koju svaka vlast koristi kada joj politički odgovara.

– Moram priznati da se ovo do sada nije dogodilo. Htjeli smo pokazati da se politika mora zasnivati na znanstvenim zakonitostima, projekcijama, korelacijama i rješenjima – rekao je.

Za njega je važno što je u raspravu uključen širi znanstveni sustav, jer smatra da demografija nije usko pitanje jednog resora, nego tema koja zahvaća gospodarstvo, školstvo, regionalni razvoj, sigurnost, porezni sustav, tržište rada i identitet države.

– Konačno su svi shvatili da je to temeljno pitanje, ja bih čak rekao i pitanje opstanka – poručio je.

U toj rečenici sadržana je cijela logika njegova pristupa. Demografija za Šterca nije samo broj rođenih i umrlih, nego pitanje može li država dugoročno funkcionirati ako gubi ljude.

Četiri modela za obnovu Hrvatske

Prema njegovim riječima, novi zakon ili strateški okvir trebao bi se temeljiti na četiri glavna smjera djelovanja.

Prvi je zaustavljanje iseljavanja mladih ljudi. Drugi je klasična populacijska politika, odnosno poticanje rađanja. Treći je planska, racionalna i selektivna imigracijska politika. Četvrti je usmjeravanje mladih i obrazovanih u demografski ispražnjena područja.

Šterc tvrdi da svako od tih područja mora imati niz konkretnih mjera, a ne ostati na deklaracijama.

– Svaki od tih modela imat će pet do sedam poticajnih mjera – rekao je.

U praksi to znači da demografsku obnovu ne vidi kao jednu mjeru, jedan dodatak ili jednu subvenciju, nego kao mrežu povezanih odluka. Ako mladi nemaju posao, stan i sigurnost, teško će ostati. Ako ostanu, ali ne vide perspektivu, teško će osnivati obitelji. Ako država nema radnu snagu, mora urediti useljavanje. Ako pojedini krajevi ostaju prazni, mora ih aktivirati.

Prazna područja nisu samo socijalni nego i sigurnosni problem

Jedna od Štercovih važnijih teza odnosi se na prostor. Upozorava da Hrvatska nema problem samo broja stanovnika, nego rasporeda stanovništva.

– Imamo situaciju da su nam neka područja u Hrvatskoj prazna, da su u tim područjima uglavnom staračka domaćinstva. Ako su ta područja uz granicu, onda je upitna i nacionalna sigurnost – rekao je.

Ova poruka ide dalje od klasične demografske rasprave. Šterc smatra da ispražnjeni prostor dugoročno postaje politički, gospodarski i sigurnosni problem. Ako nema ljudi, nema škole, ambulante, gospodarstva ni infrastrukture. Ako nema institucija, nestaje funkcija prostora. Ako nestaje funkcija prostora, država slabi.

U tom kontekstu demografiju smješta u središte nacionalne strategije.

Hrvatska se i dalje ponaša kao da svi moraju živjeti u Zagrebu

Posebno je kritičan prema centralizaciji. Po njegovu mišljenju, Hrvatska desetljećima vodi razvojnu politiku kao da ostatak države postoji samo kao servis glavnom gradu.

– Po kojoj logici sve mora biti u Zagrebu? Zašto sva ministarstva, sve javne službe i sva javna poduzeća moraju biti u Zagrebu? – upitao je.

Šterc smatra da Hrvatska, s relativno malim teritorijem i prometnom povezivošću, ima sve preduvjete za ravnomjerniji razvoj. Ljudi bi mogli živjeti u manjim sredinama uz kvalitetne prometne veze prema većim gradovima, ali za to treba aktivna politika države.

Govori o dnevnoj migraciji, dostupnosti regionalnih središta, poticajima za život izvan najvećih urbanih zona i drukčijem odnosu prema javnim institucijama.

Drugim riječima, demografsku obnovu vidi i kao teritorijalnu reorganizaciju Hrvatske.

Porezni sustav ne može biti isti za sve

Jedna od njegovih najupečatljivijih kritika odnosi se na porezni model. Smatra da nije logično da obitelji i poduzetnici u izrazito različitim uvjetima imaju iste porezne okvire.

– Nelogično je da je porezni sustav isti u svim područjima Hrvatske, za sve djelatnosti i za sve obitelji. Kad živite u ruralnim područjima, trebate biti nagrađeni što tamo živite – rekao je.

Šterc time zagovara diferencirani model u kojem bi država porezima i olakšicama aktivno usmjeravala razvoj. Život u slabije razvijenim, depopuliranim ili prometno udaljenijim krajevima trebao bi nositi konkretnu korist.

Takav pristup postoji u više europskih država kroz regionalne olakšice, posebne zone i poticaje za naseljavanje.

Iseljeništvo kao najveća neiskorištena snaga

Jedna od tema o kojoj Šterc govori gotovo programski jest hrvatsko iseljeništvo. Smatra da Hrvatska još nije ozbiljno shvatila koliki potencijal ima u milijunima ljudi hrvatskog podrijetla izvan granica zemlje.

– Mi smo jedna od zemalja koja ima više stanovništva s jednim oblikom hrvatskog identiteta izvan zemlje nego u domicilnom prostoru – rekao je.

Za njega povratak tih ljudi ne smije biti sentimentalna kampanja s porukom vratite se kući, nego racionalan model interesa.

– Povratak hrvatskog iseljeništva mora ići kroz model investicija hrvatskog iseljeništva u Hrvatsku – naglasio je.

To znači porezne olakšice, bržu administraciju, sigurnost ulaganja, podršku pri pokretanju poslova i uključivanje znanja stečenog u inozemstvu.

Šterc navodi Irsku kao primjer zemlje koja je snažno koristila dijasporu za razvojni iskorak.

Zašto mladi odlaze

Iako se često tvrdi da ljudi odlaze samo zbog plaće, Šterc smatra da je stvar šira.

– Istraživanja su pokazala da mladi ne iseljavaju samo zbog plaće nego zbog načina života u Hrvatskoj i nesigurnosti u budućnosti – rekao je.

U toj rečenici nalazi se bit problema suvremene Hrvatske. Plaća jest važna, ali nije jedina. Mladi odlaze i zbog osjećaja da sustav nije pravedan, da je napredovanje neizvjesno, da je stanovanje preskupo, da institucije sporo rade i da su horizonti zatvoreni.

Zato demografska politika, prema njegovu pristupu, mora biti i reforma društva.

Strani radnici: Potreba bez strategije

Šterc ne odbacuje imigraciju, ali upozorava da Hrvatska kasni s ozbiljnom politikom useljavanja. Po njemu, nije dovoljno uvesti radnu snagu ako se ne zna kako će se ona uključiti u društvo.

– Ključno je funkcionalno uključivanje radne snage u način života nove sredine – rekao je.

Smatra da država mora jasno definirati obveze svih strana: zemlje primateljice, poslodavaca i samih radnika. U protivnom se stvaraju getoizacija, socijalni problemi i napetosti.

Posebno je upozorio na loše uvjete smještaja i tretman dijela stranih radnika.

– Ne možete tu radnu snagu koristiti gotovo kao robovsku radnu snagu – rekao je.

Bez promjene kulture odgovornosti nema ni demografije

Šterc se u razgovoru dotaknuo i društvenih vrijednosti. Smatra da moderna društva često nagrađuju sebičnost, kratkoročni interes i površnost, dok se odgovornost prema zajednici gubi.

Rješenje vidi u obrazovanju.

– Kroz obrazovni sustav treba razvijati odgovornost pojedinca prema sebi i drugima – rekao je.

Dodao je da bi u škole uveo predmet logike, jer drži da društvo bez racionalnog razmišljanja teško donosi dobre odluke.

Po njemu, školstvo, zdravstvo i znanost temelji su svakog društva, dok je sve ostalo nadgradnja.

Hrvatska još nije izgubila budućnost

Na pitanje o projekcijama do 2050. godine, Šterc je podsjetio na procjene prema kojima bi Hrvatska mogla pasti ispod tri milijuna stanovnika. No odmah dodaje da takve projekcije vrijede ako se ništa ozbiljno ne promijeni.

– Ako se sve svede na prirodno kretanje stanovništva, upitnost je velika. Međutim, ako počnemo provoditi poticajni revitalizacijski model kroz povratak hrvatskog iseljeništva, tada apsolutno postoji budućnost – poručio je.

Drugim riječima, brojke nisu sudbina. One su upozorenje.

Poruka politike: vrijeme je isteklo

Štercov nastup može se čitati kao kritika svih dosadašnjih vlada, bez obzira na stranačke boje. Smatra da je Hrvatska godinama znala problem, ali nije reagirala na razini izazova.

Zato inzistira da se odluke više ne donose prema političkom osjećaju ili ideološkim refleksima.

– Odluke se moraju zasnivati na znanstvenoj logici – rekao je.

To je možda i najvažnija poruka cijelog razgovora. Hrvatska može raspravljati o svemu, ali bez ljudi nema ni gospodarstva, ni mirovina, ni škola, ni vojske, ni razvoja, ni političkih podjela. Tada više nema ni lijevih ni desnih, nego samo prazan prostor.