Stanko Stojić i Marin Periš: Popularnost je najkraća uzica

Podcast scena u Hrvatskoj raste, ali malo je formata koji istodobno pokušavaju biti duhoviti, društveno angažirani i otvoreno govoriti iz kršćanske perspektive. Upravo na tom spoju već deset godina grade svoj projekt Stanko Stojić i Marin Periš, autori Božanstvene komedije, koji tvrde da im humor nikada nije bio sam sebi svrha, nego način da se o važnim temama progovori probavljivije i izravnije.

Deset godina istog projekta u različitim oblicima

Na početku razgovora Stanko Stojić i Marin Periš objasnili su da Božanstvena komedija nije samo podcast, nego projekt koji je tijekom godina mijenjao formate, ali ne i temeljnu ideju. Nastala je iz ekipe prijatelja koja je još u Splitu radila užive programe i susrete za mlade, a zatim tu energiju pokušala prenijeti i na televiziju, skečeve, intervjue i današnji podcast.

– To je jedna grupa ljudi, dobrih prijatelja koji pokušavamo zapravo biti, pa ne samo istiniti u onome što govorimo, nego i dobri u smislu da širimo jednu krišćansku poruku – rekao je Stanko Stojić.

Marin Periš podsjetio je da je riječ o projektu koji traje točno deset godina i koji je kroz to vrijeme prolazio kroz različite faze, od talk showa i emisija do današnjeg podcasta i kraćih videoformi. Naglasio je da to nije posao od kojeg žive, nego sadržaj koji rade uz svoje svakodnevne obveze, zbog čega se i sama forma prilagođavala životnim okolnostima.

– Mi smo prije svega jedna grupa ljudi, prijatelja, koja priprema tu Božanstvenu komediju, koja može u različitim vremenima zauzeti različite formate – rekao je Marin Periš.

Dodao je da su skečevi i dalje važan dio njihova rada jer smatraju da ljudima nedostaje humora, ali i da su produkcijski zahtjevniji od podcasta, pa ih je teže raditi kontinuirano.

Humor kao mamac, a ne svrha

U razgovoru su više puta ponovili da humor kod njih nije sam sebi cilj. Njime ne žele zatrpati sadržaj ni podilaziti publici, nego otvoriti prostor za teme koje bi u ozbiljnijem i tvrđem obliku možda teže došle do ljudi. Zato i odbijaju ideju da se bave isključivo zabavom.

– Nama je humor mamac. Nama je humor jedan začin koji mi stavimo u one teme koje su aktualne, koje su važne. Želimo i kroz tu perspektivu progovoriti o tim temama – rekao je Marin Periš.

Govoreći o granicama humora, obojica su naglasila da je najteže biti duhovit, a ne prijeći u banalnost ili uvredu. Po njima, pravi humor traži mjeru, inteligenciju i osjećaj za ritam, a upravo tu leži razlika između kratkotrajnog efekta i sadržaja koji ostavlja trag.

– Jako je teško jer trebaš biti inteligentan za biti duhovit. Pravi humor zahtijeva inteligenciju, zahtijeva znati mjeru – rekao je Marin Periš.

Stanko Stojić pritom je upozorio na zamku u koju, kako kaže, mnogi upadaju kada pokušavaju pogoditi ukus neke imaginarne publike.

– Napravi ono što misliš da je dobro. Nemoj strahovat ako ti neki tamo klikne dislike. Ako si siguran da je to dobro i da ima dobru poruku, objavi – rekao je Stanko Stojić.

Publika koja je rasla zajedno s njima

Govoreći o publici, sugovornici su objasnili da ih je u početku pratila uglavnom mlađa publika, studenti i srednjoškolci, ali da je ta generacija s njima u međuvremenu sazrijevala. Istodobno, dolazile su i nove publike, a važnim smatraju to što ih ne prate samo vjernici ili ljudi bliski Crkvi.

Marin Periš istaknuo je da ih danas prate i ljudi koji nisu vjernici, pa čak i oni koji nisu bliski crkvenom okruženju, ali u njihovu sadržaju prepoznaju otvorenost i iskrenost.

– Ono što je zanimljivo, prate nas i ljudi koji nisu u vjeri, koji nisu čak bliski s Crkvom i to nas drago čudi – rekao je Marin Periš.

Dodao je i da im je posebno važno što im se javljaju ljudi koji do kraja pogledaju sadržaj upravo zato što u njemu vide više različitih perspektiva, a ne jednoumlje.

S druge strane, i sami priznaju da je danas teže probiti se s kvalitetnim sadržajem jer je prostor preplavljen kratkim formama, reelsima i videima koji se proizvode masovno. Kanala je više nego prije, ali je i buka veća, pa se, kako kažu, kroz nju može probiti samo sadržaj koji je uporan i kvalitetan.

Vjera kao društvena, a ne samo osobna tema

Središnji dio razgovora otvorio je pitanje vjere u javnom prostoru, a tu su Stanko Stojić i Marin Periš bili posve izravni. Obojica smatraju da se u hrvatskom medijskom prostoru često stvara dojam da je vjera nepoželjna ili da je treba zadržati unutar privatne sfere, iako, kako tvrde, to ne odgovara stvarnom stanju društva.

– Vjera je osobna stvar. Vjera nije privatna stvar. Ja kao vjernik imam pravo u društvu progovarati o temama, o svemu – rekao je Marin Periš.

Upozorio je da se vjernike često pokušava ušutkati etiketama, a teme vjere proglasiti nazadnima ili zastarjelima, dok se istodobno druge društvene i ideološke teme bez problema guraju u javni prostor.

Marin Periš pritom je ocijenio da dio mainstream medija vjeru ili izvrće ili je pokušava prikazati na karikaturan način, dok Stanko Stojić smatra da je problem još širi i da određeni medijski krugovi ne odražavaju stvarnu većinu hrvatskog društva.

– To je jedna ideološka manjina ipak, ali prezentiraju hrvatsku javnost onako kako oni žele – rekao je Stanko Stojić.

U istom tonu rekao je i da se mnogi ljudi danas ne boje toliko same rasprave koliko javnog sramoćenja, etiketa i blaćenja, zbog čega radije šute nego da otvoreno govore o vlastitim stavovima.

Kritika i prema vlastitom krugu

Zanimljivo je da su obojica više puta naglasila kako njihov sadržaj ne ide samo prema van, nego i prema vlastitom krugu. Otvarali su, kažu, i teme koje su osjetljive unutar same crkvene zajednice, a to im nije problem jer smatraju da se i o tim stvarima mora govoriti.

– Mi u našim emisijama vrlo često otvaramo teme koje su isto kritične. I to isto neki nas poštuju zbog toga – rekao je Marin Periš.

Naveo je da im nije cilj biti protiv nekoga, nego propitivati, razmišljati i pokušati nešto popraviti, a upravo tu vidi manjak kulture dijaloga u Hrvatskoj, i u društvu i u Crkvi. Po njemu, ljudi se prebrzo dijele u tabore i prebrzo zaključuju da je svaka kritika znak neprijateljstva.

– Mi u Hrvatskoj imamo užasan taj problem. Ne znamo razgovarati, argumentirano, pa i raspravljati, a da ostanemo u dobru – rekao je Marin Periš.

Mladi su, kažu, izgubljeni, ali ne svojom krivnjom

Velik dio emisije odnosio se na mlade i njihov odnos prema društvenim mrežama, pritiscima i vjeri. Stanko Stojić, koji radi u školi, rekao je da su mladi danas pod velikim psihološkim pritiskom i da mreže snažno mijenjaju njihovu percepciju stvarnosti.

– Psihološki su jako pritisnuti, pod velikim su strahom i tjeskobom od onoga što mobiteli, što mreže prezentiraju – rekao je Stanko Stojić.

Marin Periš otišao je i korak dalje te ustvrdio da su mladi danas doista izgubljeni, ali da za to nisu krivi oni, nego društvo i odrasli koji su ih prepustili logici stalne ugode, dopamina i ispunjavanja svake želje.

– Mladi su izgubljeni, ali mladi su, ja bih rekao, zapušteni. I zato su izgubljeni – rekao je Marin Periš.

Dodao je da su usamljenost, tjeskoba i samoozljeđivanje sve veći problemi te da se ne može zatvarati oči pred tim podacima. Istodobno vjeruje da upravo zbog takve praznine dio mladih danas sve ranije traži autentičnu duhovnost i stvarni sadržaj, a ne puku formu.

– Autentičnu duhovnost traže. I traže ranije nego prije, možda. Jer se prije izgube – rekao je Stanko Stojić.

Unutarnja neslaganja bez razlaza

Na pitanje o sukobima i neslaganjima unutar ekipe, obojica su priznali da rasprava ima, ponekad i vrlo žestokih, ali da to nikad nije razlog za prekid odnosa. Razlikuju se oko pojedinih tema, spomenuli su i molitelje na trgu, papu Franju i migracije, ali smatraju da upravo sposobnost da ostanu zajedno unatoč razlikama daje težinu njihovu formatu.

– Mi među sebe nemamo sasvim iste stavove, imamo neke razlike. Ali u konačnici vidiš da je legitimno i da je vrijedno imati različite stavove i da nakon toga se volimo i pijemo piće – rekao je Stanko Stojić.

Marin Periš rekao je da su Dalmatinci pa možda rasprave nekad zvuče glasnije nego što jesu, ali da ne pamti ozbiljne lomove zbog sadržaja. Problem, smatra, nastaje tek kada se neslaganje doživljava kao osobni rat, a ne kao dio normalnog razgovora.

Od podcasta se još ne živi

Iako Božanstvena komedija iza sebe ima deset godina rada i prepoznatljivu publiku, Stanko Stojić i Marin Periš otvoreno su rekli da od podcasta i pratećih sadržaja nitko od njih ne živi. Svaki član ekipe ima svoj posao, a projekt je i dalje prije svega stvar uvjerenja i hobija.

– Nitko od nas ne živi od ovoga. Mi imamo svaki svoj posao, a ovo nam je sa strane nešto što radimo iz ljubavi – rekao je Stanko Stojić.

Marin Periš dodao je da ponekad uspiju isplatiti manje honorare i pokriti troškove, a da su zanimljivi i sponzorima, ali da zasad to nije profesionalni posao koji bi mogao zamijeniti njihove redovne prihode.

Zato i ne skrivaju da su više puta razmišljali kako bi bilo dobro da se mogu ozbiljnije posvetiti isključivo tome, no taj korak još nisu napravili.

Popularnost kao zamka, kredibilitet kao izbor

Pred kraj razgovora otvorili su i pitanje popularnosti. Stanko Stojić bio je vrlo jasan da im popularnost nije cilj ako bi cijena bila odricanje od vlastite osobnosti ili poruke koju grade.

– Popularnost je isti trenutak ako ćemo time prodati neki dio svoje osobnosti, neki dio nečega što je dobro – rekao je Stanko Stojić.

Po njemu, što je netko popularniji, to je na kraćoj uzici jer sve više ovisi o tome hoće li zadržati naklonost publike. Tada, kaže, dolazi autocenzura i strah od gubitka reputacije, a upravo je to ono što želi izbjeći.

Marin Periš pak smatra da publika dugoročno najviše prepoznaje autentičnost, ozbiljnost i spremnost da se razgovara bez unaprijed zadane agende.

Hrvatska između tragedije i komedije

Na samom kraju, kada je pitanje svedeno na jednostavnu dvojbu je li Hrvatska danas više komedija ili tragedija, odgovori su zadržali ton koji najbolje opisuje i njihov projekt. Marin Periš rekao je da je hrvatska politika često toliko apsurdna da sama proizvodi materijal za skečeve.

– Najveći naši suparnici u humoru su naši političari u Saboru – rekao je Marin Periš.

Stanko Stojić ponudio je ipak nešto optimističniji završetak. Iako je priznao da u društvu nedostaje vedrine i da mediji često hrane percepciju stalne negativnosti, rekao je da živimo u sigurnoj i lijepoj zemlji te da, unatoč svim aferama i ekonomskim problemima, ne treba izgubiti osjećaj mjere.

Marin Periš zaključio je da bi, ako već mora birati, ipak rekao da je Hrvatska komedija.

– Pa i zbog toga što su komedije u drevnom smislu imale sretan završetak, pa se nadam da ćemo imati sretan završetak – poručio je Marin Periš.