Saša Vučić zaključio sudačku karijeru: Srce bi htjelo još, ali zdravlje je reklo dosta
Nakon gotovo 26 godina Saša Vučić, zaključio je sudačku karijeru. Na oproštaju od suđenja njemu i kolegi Igoru Barleu, dodijeljena je velika čast da zbogom suđenju kažu u finalnoj utakmici ženskog Kupa između Podravke i Sesveta Agroproteinke. Nije im to bilo prvo finale koje su sudili.
-Preko 15 godina sudio sam najveći rang našeg rukometa. Mislim da je zbog zdravstvenih problema prvenstveno došlo vrijeme, kako bi se reklo „fučkaljku“ objesimo o zid. Zajedno smo krenuli i zajedno smo završili- započeo je razgovor dobro raspoloženi Vučić, koji je sa suđenjem započeo 1993. godine.
-Pomiješane su bile emocije.Srce bi htjelo još, glava zna da može još, ali zdravlje jednostavno ne dopušta te napore koje iziskuje sudački poziv- kaže nam o razlozima napuštanja terena Vučić.
Tijekom posljednjih šezdeset minuta bio je maksimalno koncentriran na susret, da bi se nakon posljednjeg zvižduka, prisjetio svih onih lijepih, ali i manje lijepih trenutaka kroz sudačku karijeru.
-Na utakmici moraš biti spreman, moraš suditi utakmicu, ali poslije toga, kada smo došli u svlačionicu bilo je malo emocija koje su iz nas izvirile i možda je koja suzica izašla. Bilo je divno, bilo je krasno, bilo je lijepih trenutaka, bilo je ružnih trenutaka, no sve u globalu, i to malo ružnih koje su bile, sretne potiskuju- priča nam dalje Saša, koji se najradije prisjeća utakmice iz Varaždina kada su igrali Varaždin i NEXE.
-Kao vrh svega ne bih izdvojio niti prvo finale Kupa, već utakmicu iz Varaždina, gdje je ulog na utakmici bio prevelik. Bez obzira na to utakmica nije bila povjerena međunarodnim sucima, već nama dvojici, koji smo na veselje svih prisutnih odradili dobro- istaknuo je naš sugovornik, koji se prisjetio i suđenja na „vrućim“ terenima.
-Svi znaju da baš nije lagano suditi u Rudama. Publika u tim manjim sredinama napravi „štimung“, gdje se radi pritisak na tebe kroz navijanje i galamu. To su te male sredine poput Buzeta, Labina, Biograda. Ima dosta tih mjesta gdje se može napraviti taj štimung. Tu je bilo gušt suditi, jer tu ne može doći do uspavljivanja kroz utakmicu- prisjetio se Vučić, koji i dalje ostaje u rukometno svijetu u dužnosti nadzornika, ali i trenera u Ženskom rukometnom klubu Udarnik, gdje trenira sastav kadetkinja s kojim je na ovogodišnjoj završnici zauzeo sedmo mjesto.
-Rukomet mi je u krvi i teško da se može bez toga- zaključio je razgovor Saša Vučić.
