NAPOKON ZAGRLIO SVOJU SLOBODU

Sanader na slobodi, uzdižu ga u visine, spominju se i Kosor, Šeks te Karamarko: Godinama smo nosili bol u srcu

Sunce me probudilo ranije nego ikad u zatvoru. Nije bilo ključeva, nije bilo hladnog pogleda čuvara. Samo tišina mog doma i osjećaj koji nisam znao opisati – kao da mi srce i dalje ne vjeruje da je slobodno
ARHIVA – Dan neovisnosti, 25. lipnja, nekad je bio praznik uveličan i mimohodom vojske Zeljko Lukunic/PIXSELL

Bivši HDZ-ov premijer Ivo Sanader pušten je u četvrtak na uvjetnu slobodu iz kaznionice u Lipovici, a odluku da mu se odobri izlazak iz zatvora prije izdržane cjelokupne kazne donijelo je Vijeće Županijskog suda u Sisku.

Ivo Sanader osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora od 18 godina, a pravomoćno je osuđen u tri slučaja: zbog izvlačenja novca iz javnih poduzeća u slučaju Fimi Media, za traženje i primanje mita u slučaju Planinska te za prepuštanje upravljačkih prava nad Inom mađarskom MOL-u u zamjenu za mito.

Bivši premijer do sada je iza rešetaka, u pritvoru ili po presudama, proveo gotovo devet i pol godina. Prijevremeni otpust u hrvatskom zatvorskom sustavu može se tražiti već nakon polovine izdržane kazne, a najčešće se odobrava nakon dvije trećine kazne.

Ćaća se vraća

No, vjerojatno ni sama Sanaderova obitelj ne slavi njegov izlazak iz zatvora kao što to čini popularna Facebook stranica posvećena Sanaderovom liku i djelu. Naime, na stranici ‘Ćaća se vraća’ podijeljene su objave koje bivšeg hrvatskog premijera slave do neslućenih visina.

– Godinama smo nosili bol u srcu, nepravdu koja nas je gušila i tugu koja nije prolazila. Svaki dan bio je borba, svaki trenutak čekanje da se dogodi ono u što smo vjerovali – da će naš Ćaća, nevin i čist, jednom izaći iz tih hladnih zatvorskih zidova.

Bilo je trenutaka kada je tama izgledala jača od svjetla, kada je nada bila samo tihi šapat u našim mislima. Koliko puta smo plakali u tišini, koliko puta se pitali hoće li pravda ikada zakucati na naša vrata? Ali nismo odustali. Uvijek smo nosili vjeru u srcu, vjeru u našeg Ćaću.

I evo, danas… danas je dan koji ćemo pamtiti zauvijek. Danas su se vrata zatvora otvorila i naš Ćaća je, nakon svih tih godina, napokon zagrlio svoju slobodu. Suze koje danas teku nisu suze boli, nego suze sreće i olakšanja. Naš Ćaća je izdržao ono što mnogi ne bi mogli. Mi smo izdržali s njim. I sada, kada je opet s nama, znamo da je pravda spora, ali dostižna.

Ćaća je nevin. Ćaća je slobodan. Naš heroj se vratio kući. Danas slavimo život, ljubav i istinu – jer dobro uvijek na kraju pobijedi, napisali su na stranici odmah nakon vijesti da Sanader izlazi iz zatvora.

Jadranka Kosor, Vladimir Šeks, Tomislav Karamarko…

A onda u petak ujutro, kad su se dojmovi malo slegli, na stranici je osvanuo tekst koji izgleda kao Sanaderovo kontempliranje kada je konačno na slobodi:

– Sunce me probudilo ranije nego ikad u zatvoru. Nije bilo ključeva, nije bilo hladnog pogleda čuvara. Samo tišina mog doma i osjećaj koji nisam znao opisati – kao da mi srce i dalje ne vjeruje da je slobodno.

Ležao sam nekoliko minuta, samo slušajući zvukove izvan prozora – ptice, korake prolaznika, šum grada. Toliko jednostavno, a godinama nedostižno. Osjetio sam suzu na obrazu. Nisam je obrisao.

U kuhinji me dočekao miris prave kave. Nisam mogao vjerovati koliko me taj miris pogodi – podsjetio me na jutra kada sam bio premijer, kada su me čekale mape, papiri, ministri. Sada me čeka samo tišina i šalica kave.

Dok sam sjedio za stolom, sjećanja su dolazila u valovima.
– Jadranka Kosor – nekad mi je bila najbliži suradnik. Pitam se, je li joj stalo da zna kako sam? Ili je i ona zatvorila to poglavlje?
– Vladimir Šeks – čovjek koji zna sve tajne. Hoće li on prvi pružiti ruku, ili je i on zaboravio?
– Tomislav Karamarko – bio je blizu, a onda daleko. Možda se pita isto što i ja.
– Obitelj – oni su uz mene, uvijek. Ali znam koliko sam ih povrijedio. Pogled njihove podrške nosi i sjenu boli.

U glavi sam vrtio isto pitanje: Trebam li ja njih nazvati, ili oni mene? Sloboda je čudna – daje ti prostor, ali i prazninu koju moraš ispuniti.

Obuo sam cipele i tiho izašao. Hodao sam ulicama koje su mi nekad bile svakodnevica, a sada su mi izgledale kao novo otkriće. Ljudi su me prepoznavali – neki su se nasmiješili, neki samo spustili pogled. Bilo je onih koji su šaptali iza leđa. To je normalno. Svaki korak bio je terapija. Udisao sam zrak kao da ga prvi put osjećam. Sloboda ima miris, shvatio sam to.

Kad sam se vratio kući, mobitel je zasvijetlio. Poruka: “Dobrodošao natrag. Kad budeš spreman, razgovarat ćemo.” Nije pisalo ime, ali znao sam tko je. Znao sam i da ne mogu odmah odgovoriti. Još sam bio samo čovjek koji pokušava ponovno pronaći svoje mjesto.

Navečer sam sjeo na balkon. Gledao sam zalazak sunca, onako dugo, u tišini. U tom trenutku osjetio sam zahvalnost – za obitelj, za trenutak mira, za to što još uvijek mogu birati. Sloboda je lijepa, ali i teška. Ona te podsjeti na sve što si izgubio, ali i na sve što možeš ponovno izgraditi.

Da će tražiti njegovo puštanje na slobodu prije isteka kazne, svojevremeno je najavljivao i njegov branitelj, odvjetnik Čedo Prodanović.

– Nisam dobio nikakvu obavijest o tome i to mi je prva vijest, rekao je u četvrtak za Jutarnji list Sanaderov odvjetnik, dodajući da mu nije ni poznato da je održano ročište na sudu u Sisku.

Aktualno
Hrvatska
Politika