PRIČA O MATEJU I TONIJU: Invalidnost nije prepreka za ostvarenje snova!
Matej ima hemiparezu desne strane tijela zbog čega mu je oslabljena motorika, a iako teže pokreće gotovo polovicu tijela rekorder je u plivanju i osvajač svjetskih i europskih odličja. Toni ne čuje, no uspješno završava fakultet u roku te uči napredni engleski jezik kako bi ostvario još jedan san i zaposlio se kao trener plivanja gluhih osoba.
Ovi hrabri momci otkrivaju kako su srušili prepreke na putu do svojih snova i poručuju svima kako invaliditet nikada ne smije biti kočnica u ostvarivanju želja.
„Moja desna strana tijela slabija je od ljeve, skraćena mi je tetiva u desnoj nozi te mi je fina motorika slabija. Do toga je nažalost došlo jer sam se rodio dva mjeseca ranije.“ – otkriva Matej Petrlić i dodaje: „Kineziološki fakultet upisao sam jer obožavam sport koji mi je na neki način spasio život. Neke vježbe ne mogu napraviti kao svi, ali pokušam naći način te nikada nisam dopustio da me dijagnoza spriječi u mom uspjehu.“
Matej Petrlić
Matej je svoju upornost potvrdio nizom hvalevrijednih uspjeha pa je tako dobio priznanje za najuspješnijeg juniorskog paraplivača, a istovremeno i za najuspješnijeg mladog para sportaša grada Zagreba. Osvajač je medalja na svjetskim igrama za plivače ispod 23 godine u Pragu, osvajač medalja na svjetskim juniorskim igrama u Irskoj, finalist Europskog seniorskog prvenstva na 400 m slobodno u Portugalu, prvak Hrvatske u disciplinama 50, 100 i 400 m slobodno i 100m leptir.
„Za deset godina se vidim kao kondicijski trener u klubovima i otvaranju svoje teretane dok s plivanjem želim ostvariti još neke ciljeve, a to je otići na Paraolimpijske igre i osvojiti medalje na svjetskim i europskim natjecanjima.“ – zaključuje Matej.
Ništa manjim uspjesima može se pohvaliti i njegov kolega Toni Rakitić koji je rođen bez sluha što je genetski naslijedio od djeda. „Iskreno, najteže mi je bilo pratiti predavanja iz razloga što ne čujem, a očitavati s usana nije bilo moguće jer je jako iscrpljujuće za oči već nakon 15 minuta. No na trećoj godini sam se preporodio jer sam počeo uzimati prevoditelja što mi je puno olakšalo studiranje.“ – ističe Toni koji je sudjelovao u Olimpijskim igrama za gluhe i raznim Erasmus+ projektima.
Toni Rakitić
Slobodno vrijeme posvećuje učenju, a kada ne uči, tada pliva i pohađa tečaj engleskog jezika jer ga želi poboljšati. „Volio bih živjeti i raditi u Engleskoj jer je tamo sustav sporta za osobe s invaliditetom jako dobro razvijen te također postoji plivački klub za gluhe osobe. To je želja koja mi se još nije ostvarila, a nadam se da hoće.“
Ova dva mladića zajedno poručuju kako invaliditet nikada ne smije biti prepreka koja se ne može preskočiti. Svojom upornošću i uspjesima svima su nama najljepši primjer da unatoč nevoljama koje nas snađu u životu, nikada, ali baš nikada ne smijemo odustati.
