Preminuo Rudolf Belin, legendarni igrač koji je s Dinamom osvojio Kup velesajamskih gradova

Iz Maksimira večeras dolazi tužna vijest – preminuo je Rudolf Belin, jedan je od najvećih Dinamovih igrača svih vremena. Belin je bio nogometaš sa stilom, među ključnim akterima proslavljene generacije koja je 1967. godine osvojila Kup velesajamskih gradova.

-Unatoč dugotrajnoj i hrabroj borbi s bolesti uspijevao je zadržati vedar duh, a njegova pozitiva i širok osmijeh gotovo su svakodnevno obasjavali i Dinamove odaje. Do zadnjega je trenutka detaljno pratio zbivanja u najdražem klubu, s izraženom emocijom proživljavao svaku utakmicu, bdio nad rezultatima, nad svakim potezom svojih nasljednika u plavom dresu. I ta nas je ljubav vezala do zadnjeg dana- objavio je GNK Dinamo navodeći kako je Belin bio džentlmen našeg nogometa.

Rođen u Zagrebu 4. studenoga 1942. godine kao najmlađi od trojice braće. Najstariji, Roland, relativno je rano završio karijeru, dok je Bruno bio jedna od nogometnih zvijezda tadašnje lige i prvi Rudijev sportski, ai i životni uzor. Nažalost, Bruno Belin s nepune je 33 godine stradao u prometnoj nesreći.

Rudi je, nakon „treniranja“ s krpenjačom po livadama organizirani nogomet počeo igrati u zagrebačkom Jedinstvu gdje se učlanio 1957. godine zajedno s polovicom svojih prijatelja iz razreda. Dinamo ga je zamijetio na turniru republika u Tuzli gdje je Rudi blistao u dresu hrvatske omladinske reprezentacije igrajući na mjestu lijevog halfa. Taj mu je turnir ujedno otvorio vrata i državne omladinske vrste. Još se u to rano doba, kao junior, isticao sjajnim izvođenjem jedanaesteraca i slobodnih udaraca koji su mu bili svojevrsni zaštitni znak u cijeloj karijeri.

U prvoj momčadi plavih igrao je na mjestu halfa, potom povučenu spojku, kasnije desnog braniča pa zadnjeg veznog… U počecima svoje maksimirske karijere ustalio se na mjestu desnoga beka.
U ožujku 1966. otišao je u vojsku, a momčadi se priključio u proljetnom dijelu natjecanja 1967. uoči povijesnih dvoboja protiv Juventusa u četvrtfinalu Kupa velesajamskih gradova. A kakav je to samo povratak bio. U uzvratu je u Zagrebu protiv Juventusa, sredinom drugog dijela, izveo slobodan udarac… Lopta je tek za koji centimetar prohujala pored vrata. Ali zato je „radar“ bio ispravan desetak minuta kasnije. Ponovno su plavi izveli slobodan udarac, i to gotovo na istom mjestu. Belin je pogodio rašlje. Plavi su pobijedili 3:0.

Vjerojatno najvažniji pogodak u karijeri postigao je u mitskoj uzvratnoj utakmici protiv Eintrachta u Zagrebu gdje su lovili tri pogotka zaostatka iz prvoga ogleda. I upravo je Belin, udarcem s bijele točke u produžetku, u 102. minuti, hladnokrvno zatresao mrežu za konačnih 4:0 i povijesno slavlje.

Po završetku igračke karijere Belin je bio i prvi trener plavih. Udarnu je momčad vodio u tri mandata: u sezoni 1977/’78., potom u kolovozu i rujnu 1983. te u završnici sezone 1989. Bio je izbornik iračke reprezentacije 2002. godine pri čemu je posebnu pažnju javnosti privukao dvoboj protiv Irana na čijoj je klupi sjedio Miroslav Ćiro Blažević. Belin je, ujedno, 1982. godine bio Blaževićev asistent u pohodu plavih ka naslovu prvaka.

U Dinamu je igrao od 1959. do 1970. i pritom s plavima dogurao do dva finala Kupa velesajamskih gradova: 1963. ih je pobijedila Valencia dok su 1967. osvojili trofej pobjedom protiv Leeds Uniteda. S plavima je osvojio i pokal pobjednika Kupa 1963., 1965. i 1969.

U Dinamu je odigrao 410 utakmica postigavši 74 pogotka. Nastupao je i za belgijski Beerschot od 1970. do 1974.. Za jugoslavensku je reprezentaciju odigrao 29 utakmica uz šest postignutih pogodaka.

-Dragi Rudi, od srca Ti hvala na svemu, hvala na emocijama i vedrini koju si prenosio na sve nas, hvala na sjećanjima, trofejima, na stvaranju velike Dinamove povijesti, a ponajprije na prijateljstvu i toplini kakvu si širio među svima nama. Neka Ti je vječna slava i hvala- poručili su iz Dinama.