Pravosudni zastoj nakon tragedije u Prečkom: Teška kaznena djela, a ni traga optužnici

Šest mjeseci nakon brutalnog napada u zagrebačkoj Osnovnoj školi Prečko, hrvatski pravosudni sustav još uvijek nije dao konkretan odgovor. Unatoč težini zločina – usmrćeno je jedno dijete, a teško ozlijeđeni još troje učenika i učiteljica – kazneni postupak još nije službeno započeo, barem ne prema javno dostupnim podacima.

Policija je odmah nakon događaja, 20. prosinca 2024., obavila očevid i prijavila 19-godišnjeg napadača za ukupno 45 kaznenih djela. No, od tada do danas nema potvrde o podizanju optužnice, niti su poznati daljnji koraci u postupku. Predmet se nalazi u fazi istrage, a o njegovom razvoju izostaje ikakva transparentnost.

Odvjetnik Veljko Miljević, komentirajući slučaj za televiziju N1, upozorava da ovaj vakuum nije stvar zakonskog okvira. „To što se desilo tamo može se podvesti ne pod jedan, nego pod nekoliko oblika teškog ubojstva“, rekao je Miljević. Kazneni zakon jasno predviđa stroge sankcije: zatvorske kazne od najmanje 10 godina, dugotrajni zatvor od 21 do 40 godina, pa i iznimno 50 godina ako je riječ o više teških kaznenih djela.

– Kaznenopravna regulativa je sasvim sigurno dobra. Problem je u provođenju praktičnih radnji kojima se sprječava i prevenira nasilje, a pogotovo u školama – naglasio je Miljević.

Napad koji je uzdrmao cijelu zemlju

Događaj iz prosinca šokirao je javnost. Napadač, bivši učenik škole, maskiran i naoružan nožem, ušao je u zgradu OŠ Prečko oko 9:50 ujutro. U hodniku je fizički napao jednog učenika, zatim ušao u učionicu i nožem nasrnuo na djecu i učiteljicu. Jednog sedmogodišnjaka usmrtio je na mjestu. Troje djece i 62-godišnja učiteljica pretrpjeli su teške ozljede – učiteljica je izbodena čak 31 put u pokušaju da zaštiti djecu.

Napadač je potom pobjegao i pokušao samoubojstvo u zahodu obližnjeg Doma zdravlja, gdje ga je policija ubrzo pronašla i svladala. Prebačen je u bolnicu Sveti Duh, a zatim na liječenje u Kliniku za psihijatriju “Vrapče”.

Premda je slučaj izazvao val reakcija, od izraza sućuti do političkih obećanja o boljoj sigurnosti u školama, konkretni koraci pravosuđa zasad izostaju. Optužnica nije podignuta, suđenje nije zakazano, a predmet – kao i odgovornost – ostaje u tišini sustava.

Sistem zna kazniti – kad se pokrene

Kazneni zakon, kako ističe Miljević, poznaje i najstrože sankcije. No, u praksi je njihova primjena rijetka, a još rjeđe efikasna. Problemi nisu u zakonodavnom okviru, već u njegovoj svakodnevnoj, operativnoj provedbi – u tromosti institucija, neujednačenosti odluka i izostanku jasne strategije postupanja u slučajevima ekstremnog nasilja.

Slični obrasci uočeni su i u nedavnim napadima u Beogradu i Grazu. U svim tim slučajevima sustavi su zakazali u pravovremenoj reakciji, ali i u transparentnosti prema javnosti. Kazneni postupci vode se daleko od očiju javnosti, bez osjećaja hitnosti koji bi takvi zločini objektivno zahtijevali.

Škole bez sigurnosnog sustava

Osim pravosudnog aspekta, napad u Prečkom ukazao je na potpuni izostanak sigurnosne infrastrukture u hrvatskim školama. Unatoč obećanjima i najavama promjena, većina škola i dalje funkcionira bez zaštitara, detekcijskih sustava, kriznih protokola ili stručnjaka za mentalno zdravlje učenika. I dok se o odgovornosti raspravlja na razini politike i u medijima, konkretni koraci izostaju.

Kazne postoje, presude čekamo

Slučaj Prečko postao je ogledni primjer pravosudne sporosti i neučinkovitosti. Sustav koji zakon poznaje, ali ga ne primjenjuje na vrijeme, šalje pogrešnu poruku – da čak i najteži zločini mogu proći bez brze i jasne pravne reakcije.

Kazna, ako ikada dođe, više neće imati preventivni učinak. A to je ono što bi kazneno pravo trebalo biti: brza, jasna i nedvosmislena reakcija države na najteže povrede društvenih normi.

Dok pravosuđe šuti, javnost čeka. A pitanje nije samo kada će doći pravda – nego hoće li uopće.