Potresno pismo djevojke ubijenog Vedrana: Bio je najtužniji spoznajom da Medika postaje utočište uhljeba, dilera i iskorištavača
Karla Ujević je djevojka Vedrana Gračana, 43-godišnjaka koji je prošle nedjelje oko 13 sati i 25 minuta ubijen u centru Zagreba. Psihički labilna transrodna osoba Sonja Hranjec, do promjene spola poznata kao Davor Hranjec, izbola ga je nožem do smrti u Pierottijevoj ulici, u kultnom zagrebačkom skvotu Medika.
Podsjećamo, policija je u nedjelju uhitila Sonju Hranjec, transrodnu osobu i osumnjičila je za ubojstvo, a prema posljednjem izvješću, na mjestu događaja je pronašla i nož kojim je počinjeno ubojstvo.
foto: Robert Anic/PIXSELL
Pismo o Vedranu
Karlino pismo objavljujemo u cjelosti.
– Dečko iz malog grada Daruvara, velikih snova i još većeg srca. Nikad se nije uklapao u nametnuti sustav, pa je svoj vlastiti put započeo putovanjem s Davorom Rostuharom 2003. godine – biciklom iz Zagreba do Egipta. Sve što je na tom putovanju vidio, naučio i doživio, po povratku je nesebično podijelio s drugima.
Inspiriran kibucima koje je iskusio u Izraelu, osnovao je prvu europsku verziju takve zajednice u Zagrebu – skvot Kiseljak. To je mjesto postalo utočište umjetnika i putnika koji su dolazili u Zagreb. Međutim, zbog stalnih napada mafije i skinheada, bio je prisiljen napustiti prostor jer mu je život bio ugrožen. Nakon nekoliko godina, pružila mu se nova prilika u prostoru bivše tvornice lijekova – Medika.
Taj prostor, dotad potpuno neiskorišten, prepoznao je kao idealan za okupljanje umjetnika, slobodnjaka i pripadnika underground scene. Tamo su se organizirale izložbe, performansi, druženja, zabave s alternativnom rock i techno glazbom – sve ono što je svijet već poznavao, a zatvorena Hrvatska tek trebala otkriti. Bio je začetnik underground scene u Zagrebu i šire.
U tim je prostorima otvorio i galeriju Jogurt, čije je svečano otvorenje posjetio i tadašnji ministar kulture Božo Biškupić. Sačuvane su kazete njegovih tadašnjih radova, a performansi koje je izvodio privlačili su publiku i potvrđivali njegov status u toj sceni.
Razočarao se u umjetničku zajednicu
No, kad se razočarao u umjetničku zajednicu – jer se unutar nje ništa suštinski nije mijenjalo, već se sve svodilo na akademske umjetnike s lošim radovima i ispijanje jeftinog vina iz plastičnih čaša – okrenuo se sportu. I tu je briljirao. Njegovi prijatelji trkači i biciklisti, kao i rezultati na aplikaciji Strava, potvrdit će da je bio među najboljima. I dalje drži najbolje vrijeme na usponu na Sljeme, a redovito je pobjeđivao na utrkama.
Sportom se bavio do posljednjeg dana svog života, a paralelno je nastavio živjeti i stvarati u Medici, omogućujući mlađim generacijama prostor za izražavanje. Mnogi mladi DJ-evi nastupali su ondje, održavali su se šahovski turniri, snimanja filmova i glazbenih spotova. Kad god bi ga netko pitao smije li koristiti prostor za kreativni rad, bez oklijevanja bi rekao: ‘Da!‘. Nije bilo važno o kakvoj se umjetnosti radilo – svi su bili dobrodošli, svi su dobili priliku da se izraze.
Čovjek iz sjene
Nažalost, bilo je i onih koji su to iskoristili na ružan način.
O njemu se nikad nije pisalo. Bio je čovjek iz sjene, bez potrebe za priznanjem ili slavom. Nije imao ego – želio je samo da kolektiv raste i da svi živimo bolje. Pogotovo oni koji nisu imali prilike, koji nisu imali podršku obitelji, kojima je pomoć bila potrebna.
Putovao je mnogo, i još više davao. Mnogi su ga znali – ne po titulama, već po osmijehu. Govorili su da mu ime “Vedran” savršeno pristaje jer se često smijao. Sve je razumio, nikoga nije osuđivao, nikoga omalovažavao jer ga je tako radoznalog život naučio da nikad ne znaš što se u nečijoj glavi događa, kakvu borbu netko vodi u tišini. Zato je birao razumijevanje i bio je najtužniji spoznajom da Medika postaje utočište uhljeba, dilera i iskorištavača. Borio se protiv tog do zadnjeg dana, napisala je Karla.
