Plac u najvećoj gradskoj četvrti bespovratno propada: Sve je manje kupaca, imamo jednu slavinu s vodom i jedan toalet
Punkt koji bi trebao biti živo središte četvrti propada, negoduju u Bjelovarskoj. Modernizacija je najavljivana nekoliko puta, spominjalo se i natkrivanje, ali pomaka nema.
Nekada je sesvetska tržnica, koja se nalazi u Bjelovarskoj ulici 1a, bila tek obična livada. Na tu su zelenu čistinu iz raznih dijelova grada dolazili ljudi koji su nudili domaće proizvode. U pletenim košarama donosili su jaja, u staklenkama svježi sir, a u platnenim vrećicama netom ubrano voće i povrće.
Na travu bi prostirali stare deke, uredno slagali robu i čekali. Ne samo kupce nego i susjede, poznata lica, a nerijetko bi prozborili i riječ-dvije sa slučajnim prolaznicima. Tako je plac izgledao prije otprilike pet desetljeća, prisjeća se za Večernji Božica Županjić, rođena Sesvećanka.
Luka Stanzl/PIXSELL
Plac sve više propada
– Bilo je to potpuno drukčije nego danas. Kao 14-godišnja djevojčica dolazila sam ovamo s roditeljima. Sjedili bismo na travi i čekali kupce. Sve je bilo jednostavnije, ljudi pristupačniji, a tržnica uvijek puna – govori.
Od tada se, dodaje, mnogo toga promijenilo. Livadu je s vremenom zamijenio asfalt, a umjesto deka stigli su štandovi i kućice. No umjesto da se razvija, ističe Božica Županjić, plac u srcu najveće zagrebačke četvrti posljednjih godina sve više propada.
Asfalt na prostoru tržnice ispucao je i pun neravnina, a punktovi na kojima se svakodnevno prodaju voće, povrće, mliječni proizvodi, med, meso, ali i odjeća poput haljina, dresova, hlača… te različite igračke, stari su i dotrajali. Posljedica toga je i sve manji broj i kupaca i prodavača, kažu nam na placu. Oni koji su godinama ondje nudili svoju robu ističu da je promet slabiji nego prije pa dodaju da se mnogi mlađi poljoprivrednici i obrtnici odlučuju i ne dolaziti. Kupci se, s druge strane, žale na nedostatak uređenosti i osjećaj da se tržnica koja bi trebala biti živo središte četvrti polako gasi.
Luka Stanzl/PIXSELL
Imamo samo jednu slavinu s pitkom vodom
Dodatni je problem, kažu prodavači, činjenica da plac nema osnovnu infrastrukturu.
– Imamo samo jednu slavinu s pitkom vodom. Toalet postoji, ali nije u dobrom stanju. Trebao bi netko redovito dolaziti, čistiti ga, održavati i stavljati toaletni papir – govori Đurđica Frljak, prodavačica iz Zeline.
A problemi postaju još izraženiji kada pada kiša, upozorava dugogodišnja prodavačica Vera Antolković. Toalet tada prokišnjava, objašnjava, pa voda puni unutrašnjost. Lokve se stvaraju po cijeloj tržnici, zbog čega mnogi kupci odustaju od dolaska. – I nama je tada teško raditi jer nas od kiše štite samo obični suncobrani – ističe.
Ni struje na štandovima više nema, govore prodavači. Osim toga, dodaju, na njihovu placu nedostaju i dodatni sadržaji koji bi ga učinili privlačnijim i funkcionalnijim za stanovnike četvrti. Nema ribarnice, pekarnice ni kafića.
VIDEO: Svoje domaće proizvode u Zagrebu predstavilo 16 tržnica s područja cijele Hrvatske
