Pet poteza kojima bi naš grad mogao biti 4 stupnja hladniji već ovog ljeta

Dok toplinski val i dalje ne popušta, temperature u hrvatskim gradovima prelaze 35 stupnjeva, a asfalt užarenih ulica noću ne donosi olakšanje. Hrvatska je globalno gotovo nevidljiva kad je riječ o emisijama stakleničkih plinova – ali upravo zato ima priliku pokazati kako male zemlje mogu konkretno djelovati i učiniti svoje gradove otpornima, zelenijima i hladnijima.

Hrvatska ne grije planet – ali ga može rashladiti

U tim okolnostima nameće se logično pitanje – koliko mi, kao mala zemlja, uopće možemo učiniti? Hrvatska je među najmanjim svjetskim zagađivačima – u ukupnim emisijama ugljičnog dioksida sudjeluje sa svega 0,05 posto, pokazuju podaci za 2022. godinu. Ukupno emitiramo oko 17,2 milijuna tona CO₂ godišnje, dok svjetske emisije dosežu između 38 i 53 gigatona.

To nas svrstava u kategoriju mikro-igrača u globalnom klimatskom zatopljenju. Ipak, i najmanji kotačići imaju svoju ulogu u stroju koji mora usporiti zagrijavanje planeta.

Manje od prosjeka po stanovniku

Kad se emisije raspodijele po broju stanovnika, svaki građanin Hrvatske emitira prosječno 4,5 tona CO₂ godišnje, što je čak ispod svjetskog prosjeka koji iznosi oko 4,8 tona. I unutar Europske unije Hrvatska ima nisku emisijsku stopu – sudjelujemo s oko 0,62 posto netto emisija i u razdoblju od 2005. do 2023. godine smanjili smo emisije za gotovo 20 posto, iako je prosjek EU-a već prešao 30 posto.

Glavni razlog takvog malog udjela su – očekivano – mala populacija i slabiji gospodarski volumen. Emisije su proporcionalne potrošnji energije, industrijskoj aktivnosti i broju ljudi. U Hrvatskoj sektor energije proizvodi čak 72 posto stakleničkih plinova, industrija oko 13 posto, a poljoprivreda 11 posto.

Zelena pluća i Plitvička superšuma

Jedan od aduta Hrvatske je i veliki šumski ponor CO₂ – naše šume godišnje upijaju značajne količine ugljikovog dioksida. Prema UNESCO-u, Plitvička jezera su četvrta najefikasnija šuma po apsorpciji CO₂ po hektaru – čak 12 tona godišnje po hektaru.

Plitvička jezera/freepik/ilustracija

Zašto se onda truditi?

Ako Hrvatska ne može promijeniti klimu – zašto bi se uopće trudila? Odgovor je jednostavan: klimatska politika nije samo pitanje fizike, nego i odgovornosti, sigurnosti i pametnog upravljanja prostorom. Svaka smanjena tona emisija vrijedi – pogotovo u okviru europskog puta prema klimatskoj neutralnosti.

Usto, Hrvatska ima obvezu do 2030. godine proizvoditi 36 posto energije iz obnovljivih izvora, a do 2033. potpuno ugasiti proizvodnju energije iz ugljena. Sve su to dijelovi europske slagalice u kojoj nitko nema luksuz biti pasivan.

Što možemo učiniti odmah

Klimatska prilagodba ne mora čekati globalne dogovore. Toplinski valovi traže brza, lokalna rješenja. U gradovima se najbrže vide konkretni učinci pametnog planiranja i zelenih mjera. Evo pet koraka kojima Hrvatska može doslovno rashladiti svoje kvartove:

Sadnja drveća i ozelenjavanje

Drveće može smanjiti temperaturu zraka za 2 do 5 stupnjeva u urbanim sredinama. U praksi to znači da su Jarun i Maksimir ljeti i do 5 stupnjeva hladniji od okolnih betonskih četvrti. Rješenja uključuju sadnju drvoreda, zelene krovove i fasade, te uređenje malih parkova i mikro-oaza hlada.

Smanjenje urbanog toplinskog otoka

Beton i asfalt pohranjuju toplinu danju, a noću je isijavaju. Gradovi mogu biti i do 7 °C topliji od okolice. Rješenja uključuju upotrebu svijetlih reflektirajućih materijala, tzv. hladnih asfaltnih površina te smanjenje cementiranih površina u korist zelenih.

Promet bez ispušnih plinova

Vozila isijavaju toplinu i zagađuju zrak. Rješenja su biciklističke staze, pješačke zone, električni javni prijevoz i dijeljenje automobila, kao i privremene zabrane prometa u središtima gradova tijekom toplinskih valova.

Pametno korištenje vode u prostoru

Javne česme, fontane i sustavi za raspršivanje vode mogu stvarno hladiti gradski prostor. Ne samo estetski, već funkcionalno. Rješenja uključuju javne česme, protočne fontane i prskalice na trgovima i stajalištima.

Urbanizam s glavom

Pametno planiranje zgrada i ulica može poboljšati protok zraka i stvoriti prirodnu sjenu. Rješenja su orijentacija zgrada prema dominantnim vjetrovima, prozračna gradnja nižih katnosti te sustavno planiranje hlada i ventilacije.

Koliki je učinak

Ako se mjere provode sustavno, prosječna temperatura ljeti u gradskim četvrtima može pasti za 1,5 do 4 °C. Posljedice su mjerljive: smanjuje se upotreba klima uređaja, broj bolničkih prijema zbog toplinskog stresa, a ranjive skupine – djeca i stariji – lakše podnose ekstremne vrućine.

Hrvatska neće zaustaviti Saharu – ali može rashladiti svoj kvart. U borbi protiv klimatskih promjena, najkonkretniji i najbrži odgovor je lokalna akcija. Gradovi mogu postati hladnije i zdravije sredine za život. Tehnologija postoji. Ono što nedostaje jest – volja i urbanistička pamet.