Pepelničari čuvaju tradiciju u Lupoglavu
Lupoglav spada među rijetka mjesta, ili gotovo da možemo reći da je ostao jedino mjesto, na dugoselskom području, koje još uvijek čuva drevne i poprilično zaboravljene običaje. Događa se to zahvaljujući, prvenstveno, KUD-u Ogranak Seljačka sloga u koji je pored iskusnih veterana uključen i veliki broj mladih koji od malih nogu rastu s tom tradicijom, piše Dugoselska kronika.
Dio te tradicije, možda i jedinstven u cijeloj Hrvatskoj, je običaj zaoravanja prve proljetne brazde na prvi dan poslije fašnika – pepelnicu, čime se, kako kažu sudionici ovog događanja koje je prije sedam godina obnovljeno u Lupoglavu, želi prizvati rodna godina.
Skupina muškaraca obučena u iste odore od jute, upregnuta je u plug, kojim upravlja kočijaš, ili biroš, a u pratnji pepelničara koji baca pepeo, ulazi u dvorište svakog domaćina koji ih želi ugostiti, zaorava brazdu i posipa ju pepelom, koji je prethodno blagoslovljen u lokalnoj crkvi Bl. Augustina Kažotića te, ukoliko ih domaćin ponudi, prima darove (uglavnom u hrani) koji se kasnije potroše na zajedničkoj seoskoj zabavi koja se organizira odmah nakon što prođe korizma. Skupina se naziva pepelničari, a sam događaj nekad se nazivao i spremnica.
Predsjednik KUD-a Ogranak Seljačke sloge Lupoglav Ivica Cik Grgošić ističe da je riječ o drevnom običaju te da su članovi KUD-a prije tjedan dana sudjelovali upravo s tom postavom na Đakovačkom fašniku gdje su osvojili treću nagradu, a s istom postavom pripremaju se uskoro i za gostovanje u Dobovi u Sloveniji. Cik Grgošić ističe kako postoji još jedan dio tradicije, koji bi trebao biti obnovljen već sljedeće godine, a koji se tiče uloge žena vezane uz pepelnicu. Naime, mlade žene obučene u bijelu narodnu nošnju, a u Lupoglavu iz zovu „nesmere“ obilaze kuće i razgrću žar na ognjištima čime tjeraju zle sile i donose dobro domaćinu kuće.
Uloga onoga koji posipa pepeo u ovogodišnjem događanju pripala je Francu Dokušecu Črku, a domaćini koji su ugostili pepelničare prigodom odmora na cjelodnevnom obilasku sela, bile su obitelji Grujica i Dokmanić. Na bogatom, ali posnom stolu, s obzirom na početak korizmenog posta, našli su se jaja, sir, kuhani krumpiri te domaći kruh i različite vrste posnog tijesta.
