Pavlović: Tomašević bježi od energane i prebacuje odgovornost na druge

Dok je zagrebački Plan gospodarenja otpadom u javnom savjetovanju do 4. veljače, Josip Pavlović iz Udruge Ekologija grada tvrdi da dokument nema operativni dio, da je Zagreb izgubio vrijeme odustajanjem od spremnih projekata te da se bez energane i jasnog upravljanja tokovima otpada grad približava znatno većem kaosu već za dvije godine

Zagreb u javnom savjetovanju bez zatvorene priče

U najnovijem podcastu 01Portala tema je bila gospodarenje otpadom i upravljanje okolišem, s naglaskom na Zagreb i Split, ali i na Šibenik kao primjer manjeg grada koji, prema riječima gosta, pokazuje veću operativnost. Gost emisije bio je Josip Pavlović, predsjednik Udruge Ekologija grada, koji je u uvodu predstavljen kao netko tko u javnim nastupima upozorava na planove, rokove i odgovornosti institucija u sustavu otpada.

Razgovor je otvoren Zagrebom i aktualnim Planom gospodarenja otpadom. Naš sugovornik tvrdi da dokument, iako se formalno tako naziva, sadržajno ne ispunjava ono što bi plan trebao biti.

– Treba bi imat na kraju zatvorenu nekakvu priču što će Grad Zagreb raditi sa svojim otpadom u periodu do 2029. godine – rekao je naš sugovornik.

Istaknuo je i problem kašnjenja u donošenju, pozivajući se na nacionalni okvir.

– Treba naglasiti da mi kasnimo dvije godine s donošenjem ovog plana. Nacionalni je donesen u lipnju 2023. godine. Nakon toga jedinice lokalne samouprave su imale obavezu do kraja 2023. godine taj isti plan donijeti na lokalnoj razini – dodao je Pavlović.

U samom podcastu više je puta ponovljeno da je dokument u javnom savjetovanju do 4. veljače, a naš gost tvrdi da se iz teksta plana ne vidi kako bi Zagreb operativno proveo ciljeve koji proizlaze iz nacionalnog plana i ciljeva Europske unije.

– Tu nije apsolutno nikakav plan. To je jednostavno nekakav nabačen popis želja, popis nekakvih ideja, bez ikakve operativnosti – rekao je Pavlović.

Planovi po pet godina i prekid kontinuiteta

U razgovoru je otvoreno i pitanje zašto se planovi rade u kratkim ciklusima, na što je naš sugovornik odgovorio da je upravo manjak kontinuiteta jedan od ključnih razloga problema.

– Mislim da je to tako određeno na nacionalnoj razini da se rade ti planovi po pet godina i to je jedan od najvećih razloga zbog kojih imamo takve probleme. Mi nemamo kontinuitet držanja nekakvog plana – rekao je.

Naglasio je da je gospodarenje otpadom strategijsko pitanje i za grad i za državu te da je riječ o području koje bi se, kako tvrdi, trebalo prepustiti struci. Opisao je i što se, po njegovu viđenju, događa kada se promijeni vlast i prekine tijek ranije započetih projekata.

– Vidimo jako dobro što se događa kada dođe do promjene vlasti koja iz svojih ideja ide prekinuti sve dosadašnje tijekove razvoja određenih projekata. Zato su oni od prijašnje vlasti pa je to njima iz njihovih ideoloških uvjerenja neprihvatljivo – rekao je naš gost.

Odustajanje od pripremljenih projekata i izgubljeno vrijeme

Središnja tvrdnja odnosi se na projekte koji su, kako kaže, bili pripremljeni u vrijeme prethodne gradske vlasti, a od kojih se odustalo nakon promjene vlasti.

– Tako smo imali već pripremljene projekte biokompostane u Novskoj i sortirnice na Žitnjaku, projekte za koje je bila izdana građevinska dozvola i osigurana sredstva financiranja. Ova gradska vlast je od tih projekata iz samo njima znanih razloga odustala – rekao je Pavlović.

Novinar je otvorio i pitanje dozvola i financiranja, na što je naš sugovornik odgovorio da su sredstva bila osigurana i da se dio trebao financirati europskim fondovima.

– Imali smo osigurana sredstva financiranja. To se trebalo financirati EU sredstvima – rekao je.

U tom je kontekstu spomenuo i treću komponentu sustava, postrojenje za MBE obradu, koje povezuje s budućim Centrom za gospodarenje otpadom u Resniku.

– Na ta dva postrojenja, biokompostanu i sortirnicu, išlo je i postrojenje za MBE obradu. To je ono što čini centar koji će se graditi u Resniku – rekao je Pavlović.

Govorio je i o mogućnosti decentraliziranog sustava s više manjih biokompostana i sortirnica na istoku i zapadu grada, pri čemu je naglasio logistiku i troškove.

– Otpad nije vrijedna sirovina. Važno je da se što više smanje operativni troškovi i zato je uvijek važnije da se otpad zbrinjava što bliže mjestu njegova nastanka – rekao je naš sugovornik.

Jakuševec kao jedina infrastruktura i rok dvije godine

Jedna od najkonkretnijih poruka tiče se odlagališta Prudinec Jakuševec. Naš gost tvrdi da Zagreb nema alternativu ako se taj kapacitet iscrpi te navodi rokove.

– Sada je Zagreb u situaciji da na jedinom postrojenju za gospodarenje otpadom imamo prostora maksimalno dvije godine, kraj 2027. i početak 2028. godine, i mi više nećemo moći odlagati otpad tamo, a zbog ovakvih odluka gradske vlasti nemamo apsolutno nikakvu alternativu – rekao je Pavlović.

Dodao je da su problemi već vidljivi na terenu i da se situacija, po njegovoj procjeni, može dodatno pogoršati.

– Kroz dvije godine Zagreb će se naći u znatno većem kaosu, a već sada su veliki problemi vidljivi na svakom koraku – rekao je.

Šibenik kao kontrapunkt Zagrebu i Splitu

U drugom dijelu razgovora novinar se vratio na Pavlovićevu kolumnu u kojoj uspoređuje Zagreb i Split sa Šibenikom. Naš sugovornik je priznao osobnu vezu s gradom, ali je naglasio da ga godinama prati i kao primjer.

– Izrazito sam ponosan na Šibenik na iskorake koje je napravio u gospodarenju otpadom – rekao je Pavlović.

Usporedbu je vezao uz situaciju u Splitu i Karepovcu, za koji tvrdi da ostaje bez prostora za odlaganje.

– Karepovac će ostati bez prostora već u ovoj turističkoj sezoni i Splitu prijeti ozbiljan problem. Na čelu Splita je Tomislav Šuta, koji je bio direktor CGO Lećevica i koji je prije deset godina tvrdio da će taj centar biti gotov 2018. godine – rekao je.

Za Šibenik je, s druge strane, rekao da su se projekti provodili u vremenskim i financijskim okvirima te da je ključ bio kontinuitet stručne ekipe uz podršku gradske vlasti. Spomenuo je i Centar za gospodarenje otpadom Bikarac te najavu izgradnje energane na otpad.

– Šibenik ide u smjeru izgradnje energane na otpad, prve u Hrvatskoj. Proizvodit će električnu energiju koju će prodavati HEP-u i toplinsku energiju koju će preusmjeriti u industrijsku zonu – rekao je naš gost.

Dodao je da je riječ o dugom procesu koji je uključivao županiju, Hrvatske vode i Hrvatske šume.

– To je izgurano zato što je postojao kontinuitet ekipe koja je to vodila – rekao je Pavlović.

Energana kao strateška odluka za Zagreb

Poseban dio razgovora bio je posvećen energani na otpad. Naš sugovornik tvrdi da gradska vlast izbjegava tu temu i pokušava prebaciti odgovornost na druge.

– Gradska vlast bježi od te riječi i pokušava odgovornost prebaciti na druge. Neupitno je da Zagrebu treba energana na otpad – rekao je.

Naveo je i podatke o Europskoj uniji.

– U ovom trenutku u Europskoj uniji djeluje 534 energane na otpad. Hrvatska je među rijetkima koje takvo postrojenje nemaju – rekao je Pavlović.

Govoreći o budućem centru u Resniku, iznio je očekivane rokove i količine goriva iz otpada.

– Očekujem da će centar biti gotov 2030. ili 2031. godine. Na godišnjoj razini proizvodit će oko 120.000 do 150.000 tona goriva iz otpada. Ako nemamo energanu, to će značiti da ćemo plaćati drugima da taj materijal zbrinjavaju i pritom će netko drugi od toga proizvoditi energiju i ostvarivati prihod – rekao je naš sugovornik.

Dioki na Žitnjaku i desetci tisuća tona otpada

Tema ilegalnih i problematičnih lokacija otvorena je na primjeru bivšeg Diokija na Žitnjaku. Naš gost je rekao da je s tom temom upoznat još od 2018. godine te da je nakon stečaja tvrtke na lokaciji ostala velika količina otpada.

– Nakon stečaja Ekolektora na prostoru Diokija ostalo je oko 30.000 tona raznoraznog otpada, najviše plastike – rekao je Pavlović.

Dodao je da se na lokaciji nalazi i opasni otpad iz ranijih razdoblja.

– Tamo ima mazuta i raznih kemikalija koje su ostale još iz vremena samog Diokija – rekao je.

Govorio je i o tome da je prostor godinama bio otvoren bez nadzora, što je omogućilo dodatno dovoženje otpada.

– U međuvremenu je dovezeno još nekoliko desetaka tisuća tona otpada jer je postrojenje bilo širom otvoreno i bez ikakvog nadzora – rekao je naš sugovornik.

Kao dodatni rizik spomenuo je požare na sličnim lokacijama u Europskoj uniji.

– Prošle godine u Europskoj uniji bilo je više od dvije tisuće požara na takvim postrojenjima. Samo pukom srećom mi do sada nismo imali incident na toj lokaciji – rekao je Pavlović.

ZGOS, Čistoća i tok otpada nakon 2021. godine

Na pitanje o transparentnosti praćenja toka otpada, naš gost se vratio na odluku iz kraja 2021. godine kada je ukinuta podružnica ZGOS koja je upravljala odlagalištem.

– Grad je ukinuo podružnicu ZGOS i pripojio je Čistoći, što je značilo da ista tvrtka i prikuplja i zbrinjava otpad – rekao je Pavlović.

Tvrdi da je to dovelo do toga da je velik dio otpada iz 2022. i 2023. završio na odlagalištu.

– Govorimo o više od 50.000 tona otpada koji je završio na Jakuševcu – rekao je naš sugovornik.

Spomenuo je i glomazni otpad koji se, prema njegovim riječima, drobio bez izdvajanja reciklabilnih materijala i odlagao na proširenju odlagališta.

Na pitanje što na sve to kaže Grad Zagreb, naš gost je rekao da odgovora nema.

– Nakon što sam postavljao pitanja na konferencijama za novinare, dobio sam zabranu dolaska i nakon toga nismo dobili nijedan odgovor iz Grada Zagreba – rekao je Pavlović.

Politička volja i dugoročni projekti

Na kraju razgovora novinar je otvorio pitanje političke volje, a naš sugovornik je rekao da su projekti u gospodarenju otpadom politički nezahvalni jer ne donose brze rezultate.

– Za takve projekte trebaju tri mandata da bi se vidio stvarni učinak. Benefit dolazi desetak ili više godina nakon odluke – rekao je.

Dodao je da su takvi projekti opterećeni pritiscima lokalnog stanovništva, ali da su nužni za dugoročnu stabilnost gradova.

– Najbitnije je da su građani mirni. Ako im riješite ovakav problem, gradska vlast se može baviti razvojem grada, a ne stalnim krizama – rekao je Pavlović na kraju emisije.