Zeleni imidž, sivi rezultati

Ovo nije priča o Thompsonu, ali jest o gradonačelniku koji Gradom upravlja kao PR projektom

Ne, ovo nije priča o Thompsonu. Ovo je priča o gradonačelniku koji je na valovima građanske borbe došao na vlast, a sada se ponaša kao birokrat bez političkog identiteta. Gradom upravlja kao PR projektom, reagira tek kad gori, a svakodnevne odluke prepušta interesnim skupinama. Njegova je politika – politika šutnje kad je najglasnije, a Grad Zagreb plaća cijenu – bez prihoda, bez kontrole, s izgubljenim ugledom
Zagreb: Redovna konferencija za medije gradonačelnika Grada Zagreba Tomislava Tomaševića Robert Anic/PIXSELL

U samo šest mjeseci, Marko Perković Thompson nastupio je u Zagrebu dva puta pred više od 700 tisuća ljudi. Najprije na dočeku hrvatske rukometne reprezentacije na Trgu bana Jelačića – uz skandiranje, navijanje i neizostavne Čavoglave. Zatim na Hipodromu, u aranžmanu koji je gradskim službama donio visoke troškove, organizatorima golemi profit, a Gradu Zagrebu – simboličan prihod od jednog eura po glavi posjetitelja.

Da, jedan euro.

Slučaj najma Hipodroma za koncert postao je školski primjer kako izgleda kad se deklarativna transparentnost susretne s političkom kukavičlukom. Umjesto upravljanja – kalkulacija. Umjesto odgovornosti – pranje ruku. Umjesto odlučnosti – bijeg pod plašt neutralnosti.

Jer ovdje se ne radi o Thompsonu. On pjeva ono što pjeva već 30 godina, i zna se što od njega očekivati. Radi se o Gradu Zagrebu. O gradskoj ustanovi Upravljanje sportskim objektima (USO), koja je potpisala ugovor bez jamstava, bez kaznenih klauzula, bez instrumenata zaštite javnog interesa. Radi se o gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću, koji se u ključnim trenucima ponašao kao promatrač vlastitog mandata.

Ugovor je potpisan, prvi aneks objavljen, drugi – prešućen. Ograničenje broja posjetitelja? Izbrisano. Proširenje kapaciteta? Omogućeno. Odgovornost organizatora? Nema je. Odgovornost Grada? Praktički prepuštena – građanima, državnim službama i sreći.

U ime USO-a ugovor je potpisao upravitelj pod istragom USKOK-a. Njegovo postavljanje na tu poziciju odobrila je gradska vlast. Gradonačelnik je, očekivano, izbjegao svaku osobnu odgovornost, iako je politički dao zeleno svjetlo za koncert. Pa kad je priča ipak isplivala – zaprijetio je “fakturiranjem troškova”. Ali ono što nije ugovoreno, ne može se naplatiti. A što se pravno ne može naplatiti – politički treba objasniti.

Izgubljeni prihodi, izgubljen obraz

Grad Zagreb nije zaradio koliko je mogao. Nije zaštitio svoju imovinu. Dopustio je odstupanja od ugovora – i to bez sankcija. A kad je javnost doznala za to, pokušao se izvući tvrdnjama o proceduralnoj korektnosti i tehničkim detaljima. Međutim, problem je suštinski: Grad je svjesno pristao na to da bude isključivo domaćin, a ne gospodar vlastitog prostora.

Zašto? Zato što je politički oportunizam nadjačao principe.

Uoči lokalnih izbora, u trenutku kada se Tomaševiću klimao tlo pod nogama zbog problema s otpadom, prometom, Jakuševcem i urušavanjem koalicije – Thompsonov koncert poslužio je kao idealan alat za preusmjeravanje fokusa. Identitetska polarizacija umjesto pitanja komunalne infrastrukture. Ideološki front umjesto konkretnih odgovora. Birači možda ne vole smeće na ulicama, ali vole “svoje”. A gradonačelnik je znao da bi zabrana Thompsona značila revolt.

Zeleni imidž, sivi rezultati

Tomašević je političar koji se poziva na vrijednosti – ali upravlja interesima. Građanima prodaje viziju održivog razvoja, participacije i odgovornosti, a u praksi sve češće upravlja gradom poput lošeg PR menadžera koji reagira tek kad vatra bukne.

Ova situacija nije izoliran incident. Već viđeno:

  • Kod ugovora o otpadu, gdje se pasivno nastavila Bandićeva javna nabava,
  • Kod Jakuševca, gdje se odgovornost prebacuje i skriva iza “tako su radili i prije”,
  • Kod gradnje 7 nebodera na Mini-Manhattanu, gdje se šutnjom zataškava cijeli slučaj,
  • Kod najskuplje ambulante u Hrvatskoj, gdje je cijena po kvadratu prešla 6.000 eura – a objašnjenje je bilo: “to je projektirano prije nas”.

I sada – Hipodrom. Simbolično i konkretno.

Grad je dopustio koncert, nije zaštitio javni interes, zaradio sitno, izgubio ugled, a politički izbjegao svaku odgovornost. Organizator je zaradio, Thompson je otpjevao, publika otišla zadovoljna. A gradonačelnik? On je opet “zaštićen procedurama”.

Ovo nije priča o Thompsona

Ne, ovo nije priča o Thompsonu. Ovo je priča o tome kako se Grad Zagreb pretvorio u platformu za političku šutnju, komunalnu nesposobnost i upravljački cinizam. Priča o tome kako se zeleni kapital političkog povjerenja troši na dnevne kalkulacije i prešućivanja.

Jer kada se javni prostor iznajmljuje za jedan euro po osobi, a sve odgovornosti prepuštaju drugima, jasno je jedno: u ovom mandatu nema vizije. Samo improvizacija.

A kad se politika svodi na čekanje da drugi sviraju – i tada šutjeti – onda je jasno da grad ne vode ljudi, nego ankete.

Aktualno
Grad Zagreb