Ova greška opozicije mogla bi Tomaševiću osigurati još četiri godine

Nažalost, upravo tu dolazi do fatalne pogreške. Umjesto da svaki od kandidata, neovisno o političkom profilu, usmjeri kritiku prema aktualnoj gradskoj vlasti i gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću – dakle, prema onome tko ima moć, odgovornost i bilancu – oni se troše na međusobne obračune.

Posebno nespretan i politički kratkovidan potez povukao je Davor Bernardić, formirajući savez kojem je dao naglasak da ga radi isključivo s ciljem napadanja Marije Selak Raspudić.

Osim otvorenih napada, kampanja je zatrpana i nizom indirektnih udaraca ispod pojasa, finim podmetanjima i anonimnim provokacijama. No, ironija je u tome što svi itekako vide odakle takvi udarci dolaze. U doba informacija i društvenih mreža teško je sakriti pravu metu – a još teže sakriti vlastiti politički kukavičluk.

Rezultat? Tomašević dobiva kampanju iz snova – protivnike koji ga puštaju na miru, a svoje resurse troše jedni na druge. Kako ono pjeva Zabranjeno pušenje: “Ko igra za raju i zanemaruje taktiku, završit će karijeru u nižerazrednom Vratniku”.

Ne fokusiraju vatru tamo gdje treba

Kada vlast ostaje bez ozbiljne kritike, građani nemaju stvarnu priliku za usporedbu. Umjesto rasprave o učincima Tomaševićevih politika – prometnom kolapsu, vrtoglavom rastu cijena komunalnih usluga, upitnim rezultatima reformi – glavna tema kampanje postaje tko je koga krivo pogledao, tko kome nije čestitao rođendan i s kim bi tko išao na kavu.

Vlast ostaje netaknuta, a politički protivnici izgledaju kao grupa ljudi koja bi se, da kojim čudom dođe na vlast, prije međusobno posvađala nego riješila i jedan problem.

Tomašević gradi imidž stabilnosti bez da išta kaže

Šutnja je u politici ponekad najbolji odgovor. Tomašević, svjestan da svaki njihov međusobni udarac njemu povećava izglede, smireno vodi minimalističku kampanju. Dok se protivnici kolju oko drugog mjesta, on gradi sliku pouzdanog kapetana broda na kojem se, usprkos olujama, i dalje plovi. Slično kao Andrej Plenković na prošlim parlamentarnim izborima.

Paradoksalno, što se više protivnika međusobno diskreditira, to je veća Tomaševićeva prednost – i to ne zato što on radi spektakularne poteze, već zato što nitko od izazivača ne prepoznaje da je u politici glavna borba uvijek za percepciju snage i ozbiljnosti.

Napadi na Selak Raspudić: Kako ni iz čega napraviti ozbiljnog igrača

Kampanja usmjerena protiv Marije Selak Raspudić zapravo je najveći poklon koji su joj protivnici mogli dati. Napadanje kandidata koji još nije do kraja izgradio političku mašineriju, a nije ni u poziciji vlasti, stavlja je u poziciju autsajdera za kojeg se bori cijela konkurencija. A u politici je svaka pažnja – dobra pažnja.

Na kraju, moguće je da će upravo zbog tih napada Selak Raspudić, sviđala se nekome ili ne, završiti kao simbol političke otpornosti, a oni koji su je napadali – kao gubitnici.

Zagreb nije igračka. A birači to vide. U trenutku kad Zagreb treba ozbiljnu raspravu o budućnosti – od infrastrukture do demografije – ovakva međusobna prepucavanja ostavljaju dojam političke nezrelosti.

Birači vide tko se bavi sobom, a tko problemima grada. Ako svaki kandidat troši više vremena na vlastitu taštinu nego na artikulaciju alternative vlasti, ni ne zaslužuje ozbiljno razmatranje.

Građani Zagreba već su više puta pokazali da ne trpe kampanje koje vrijeđaju njihovu inteligenciju. Ako kandidati to ne shvate sada, shvatit će vrlo brzo – na biralištima.

Na kraju će svi debatirati gdje su pogriješili

Nitko ne traži da se kandidati ujedine u jednu listu. Naprotiv, političko natjecanje i mnoštvo izbora su znak zdravlja demokracije. Ali jedno je ključno: Svatko za sebe – ali svi protiv vlasti.

Jer kad se vlast ne kritizira, kad se zaboravi tko je odgovoran za stvarno stanje grada, a političko natjecanje se svede na međusobno miniranje, rezultat je jasan: aktualni gradonačelnik ostaje gradonačelnik. Milan Bandić je tu “taktiku” iskorištavao desetljećima.

I tada svi ti pametnjakovići mogu jedino međusobno debatirati – gdje su pogriješili.

Odgovor će biti jednostavan: svugdje. Pogotovo ako umjesto taktičkog nastupa izaberu ‘rvanje u blatu osobnih taština, završit će – politički – točno kako Zabranjeno pjeva: u nekoj nižerazrednoj političkoj anonimnosti, dok vlast koju su trebali izazvati i dalje mirno sjedi na čelu Zagreba.