Otpad koji Europa ne želi završio je u Gospiću, a sada Hrvatskoj nude spalionice
Zvonimir Barisin/PIXSELL Udruga Resnik poručuje da je slučaj Gospić posljedica raspada hrvatskog sustava gospodarenja otpadom, a ne nedostatka spalionica.
Udruga za zaštitu okoliša Resnik oštro se usprotivila ponovljenim pozivima na gradnju spalionica otpada. Takvi su se zahtjevi intenzivirali nakon otkrivanja opasnog otpada u Gospiću i drugim dijelovima Hrvatske.
U priopćenju koje potpisuje predsjednica Udruge Branka Genzić-Horvat navodi se kako zagovornici spalioničkih tehnologija slučaj Gospić koriste kao argument za tvrdnju da Hrvatskoj nedostaju spalionice. Iz Udruge odbacuju takvo tumačenje. Smatraju da problem nije nastao zbog nedostatka postrojenja za spaljivanje, nego zbog potpunog raspada sustava gospodarenja otpadom.
Zašto otpad nije spaljen u zemljama iz kojih je izvezen?
Udruga navodi kako opasni otpad koji je stigao u Gospić ne želi ili ne može prihvatiti nijedna od 530 spalionica koje, prema njihovim podacima, djeluju u Europi. Postavljaju pitanje zašto takav otpad nije spaljen u zemljama iz kojih je izvezen te zbog čega ga tamošnje spalionice ne žele prihvatiti ni nakon otkrivanja njegova odlaganja u Hrvatskoj.
– Zbog čega je takav toksični otpad završio u Gospiću, Benkovcu i tko zna gdje još u Hrvatskoj? – pitaju iz Udruge.
Ocjenjuju kako se u javnosti sustavno ponavlja tvrdnja da bez spalionica nije moguće uspostaviti zaokružen sustav gospodarenja otpadom.
– Hrvatska nema sustav gospodarenja otpadom – poručuju.
Za takvo stanje odgovornima smatraju sve dosadašnje vladajuće strukture. Tvrde da tijekom posljednjih 25 godina nisu gradile učinkovit sustav, nego su stvarale uvjete za gomilanje i uvoz otpada.
Spalionice nazivaju energanama
Udruga upozorava i na pokušaje da se spalionice, uključujući postrojenja za spaljivanje opasnog otpada, u javnosti predstavljaju kao energane. Istodobno se, kako navode, gradove i općine ispituje o spremnosti da uz novčanu naknadu prihvate takva postrojenja na svom području.
Prema njihovu stajalištu, spalionice ne bi uklonile posljedice lošeg gospodarenja otpadom. Samo bi stvorile nove zdravstvene i ekološke rizike. Navode da takva postrojenja ispuštaju opasne spojeve i stakleničke plinove te imaju razmjerno malen energetski učinak.
– Sagorijevanjem nastaje oko 30 posto toksičnog pepela, čije je zbrinjavanje novi problem za okoliš – upozoravaju.
Spalionice trebaju stalni dotok otpada
Udruga tvrdi da brojne europske spalionice nemaju dovoljno goriva, odnosno otpada potrebnog za rad. Takav model smatraju nespojivim s povećanjem recikliranja i smanjenjem ukupne količine otpada.
Dodaju kako pojedine europske države odustaju od gradnje novih postrojenja ili pripremaju zatvaranje postojećih. Također tvrde da Europska unija ne potiče financiranje spalionica te uvodi dodatna opterećenja na spaljivanje otpada.
Upozoravaju da bi izgradnja spalionica u Hrvatskoj stvorila trajnu potrebu za velikim količinama otpada. Time bi se, prema njihovu mišljenju, otvorio prostor i za nastavak uvoza otpada iz drugih europskih država.
Upozorenje zbog vodonosnika
U priopćenju se kritizira i model gospodarenja otpadom utemeljen na velikim regionalnim centrima. Iz Udruge tvrde da su postojeći i planirani centri smješteni u blizini vodonosnika pitke vode ili izravno na njima. Među njima navode i zagrebački vodonosnik.
Također optužuju vlasti da su godinama prilagođavale propise kako bi omogućile razvoj takvog sustava. Kritizirali su i pozivanje na primjere spalionica u Beču i Kopenhagenu. Smatraju da se pritom prešućuju njihov utjecaj na zdravlje i okoliš te potreba za stalnim dotokom otpada.
Spaljivanje u cementarama također nije rješenje
Iz Udruge poručuju da slučaj Gospić nije posljedica nedostatka spalionica. Smatraju kako problem neće riješiti ni spaljivanje otpada u cementarama. Upozoravaju da bi Hrvatska nakon onečišćenja tla i voda mogla dobiti i dodatno onečišćenje zraka.
– Takav je sustav kapitulirao u Gospiću – zaključuje Udruga za zaštitu okoliša Resnik.
