NEVEN KARAS, predsjednik HRK Gorica: Početak je bio težak, no današnji rezultati pokazuju da nismo pogriješili te da smo odredili pravi put

Neven Karas nije nepoznato ime u goričkoj javnosti, kako sportskoj tako i onoj političkoj. Od 2008. na čelu je HRK Gorice, koja je od tada prošla uspon od dna do vrha Premijer lige. Uz to sportsko djelovanje, Karas je od 2017. u Velikoj Gorici ponovno politički aktivan, najprije kao predsjednik Gradskog vijeća, da bi u svibnju prošle godine postao i zamjenikom gradonačelnika Krešimira Ačkara

Od 2008. godine prisutni ste u velikogoričkom sportu kao predsjednik HRK Gorice. Zatekli ste nimalo lako situaciju koju ste “ispeglali” da bi danas HRK Gorica bila primjer sjajno ustrojenog kluba.

Prvi korak je bio okupiti dobru ekipu. Ne mislim tu na igrače, nego na Upravu i Upravni odbor, jer jedan-dva čovjeka ne mogu ništa. Srećom, nas je desetak od prvog dana tu, neki su nam se priključivali kroz godine, tako da mi imamo kontinuitet 10 do 15 ljudi koji su uvijek radili za klub. Kada smo to posložili, krenuli smo s trenerima i na kraju s igračima. Trebalo nam je nekoliko godina da to posložimo. Nije nas u tome omelo niti ispadanje iz lige, jer mi smo se kroz dvije godine vratili u najviši rang, gdje od tada igramo bez prestanka. Kao i u svemu u životu, i ovdje su bili najvažniji ljudi, jer kada imate ljude sve ostalo dođe.

Jeste se umorili u svemu tome?

Nisam. Kada nešto volite, a ja volim rukomet i HRK Goricu i kada ste okruženi s ljudima s kojima se slažete ništa vam nije teško. Mi se družimo i van sporta i zato smo tako dugo na okupu. Svatko od nas radi svoj posao i upravo zbog toga nam je lakše.

Kada se vratimo u tu 2008. HRK Gorica je bila klub koji nitko nije htio, čak mu je u jednom trenutku prijetilo i gašenje. Što je Vas natjeralo da se prihvatite vođenja kluba od kojeg su svi digli ruke?

Ja sam se u tom trenutku našao na tom mjestu, bio sam i član Upravnog odbora prije. Krenulo je jako loše, napustili su nas gotovo svi igrači, a imali smo i dosta dugova. No, bilo bi mi žao da se klub ugasio te sam krenuo s okupljanjem ekipe, koji su također bili entuzijasti i svi zajedno smo krenuli u misiju spašavanja kluba i povratka na staze stare slave. Današnji rezultati pokazuju da nismo pogriješili te da smo odredili pravi put.

Što smatrate najvećim klupskim uspjesima u tom vremenu?

Ono što me naročito veseli je da smo podigli kvalitetu rukometa u Velikoj Gorici. No, najveći uspjeh zasigurno je taj što je klub postao stabilnim prvoligašem i što smo na razini Hrvatske postali klub koji je korektan i pošten u izvršavanju svojih obaveza. Mi smo skromni, kod nas nema velikih stipendija niti nagrada, no ono što dogovorimo, mi to ispunjavamo. Zbog toga imamo i daleko više ponuda za dolascima igrača, nego što nam je potreba, jer nama je želja da u prvoj ekipi igra što više igrača poniklih u našoj školi rukometa. Mi nikada nismo stavljali rezultat na prvo mjesto, on treba biti posljedica svega onoga što radimo.

Posljedica toga je i Europa, jer klubu sada slijedi novi europski ispit. Može li treći izlazak u Europu napokon biti i sretan?

Ja se nadam da je došlo to vrijeme. No, moram se malo našaliti, jer mi smo već preskočili prvu prepreku, jer ovo je utakmica drugog kola u kojoj igramo protiv Sokola iz Nove Veseli, koji je bio uspješniji od Talinna. To nas je obradovalo, zbog toga što smo si smanjili troškove putovanja. Mislimo da se protiv Sokola, možemo nadati pozitivnom rezultatu i prolasku u treće kolo. To bi nam bila najveća nagrada za sve dosad napravljeno.

Jeste li zadovoljni sveukupnim razvojem rukometnog sporta u Velikoj Gorici, koji ima tradiciju dužu od 40 godina? Imali li kod djece interesa za bavljenje rukometom?

Interes postoji. Vjerujem da bio interes bio i veći, kada bismo imali i bolje uvjete za dvoranski sport. Bez obzira na to što je izgrađena nova Gradska sportska dvorana i što imamo Srednjoškolsku dvoranu, „kuburimo“ s prostorom za treninge zbog čega su nam najviše zakinute mlađe kategorije. Moram ovdje istaknuti i dva ženska rukometna kluba, Udarnik i Goricu i čestitati im na onome što rade, jer s obzirom na sve njihovi su rezultati također sjajni i vrijedni spomena.

Posljednjih mjeseci sve se više govori o nedostatku trenažnih prostora u dvorani. Poznato nam je kako se u Gradu poduzimaju određeni koraci, možete li nas upoznati s time?

Problem nedostatka trenažnih kapaciteta, nažalost postoji i od toga ne bježimo. Srećom, to znači da kod djece postoji interes za sportom i budućnost nam nije upitna. Posljednjih godina je izgrađena Gradska sportska dvorana, dvorana Osnovne škole Novo Čiče, no za grad ovakve veličine to je izgleda premalo. Kada smo se odlučili na preuzimanje vođenja grada u naš fokus djelovanja stavljen je i sport, odnosno kako riješiti problem nedostatka prostora. Bez obzira na cjelokupnu situaciju koja nas je zadesila, mi ćemo gledati da riješimo taj problem. Trenutno nismo u mogućnosti izgraditi veliku dvoranu, zbog čega ćemo se bazirati da riješimo prostor za naše najmlađe. To smo uvjetno rečeno trebali napraviti jučer. Ono što je u skladu s našim mogućnostima i što bržom izgradnjom, a za nas je to sljedeća godina, odlučili smo se za balon, koji se sve više grade po cijeloj Europi. Gledamo da njegova lokacija bude što bliže Gradskoj sportskoj dvorani, i vjerujem kako ćemo u toj namjeri i uspjeti te na zadovoljstvo klubova riješiti ovaj problem nedostatka prostora.

Velika Gorica posljednjih godina značajna sredstva ulaže u podizanje sportske infrastrukture, što možemo očekivati u narednom periodu?

Nogomet nam je otišao naprijed stvaranjem uvjeta koji su stvarno na zavidnoj razini. Tako je to u cijeloj Hrvatskoj, jer nogomet je sport broj jedan i njime se bavi najveći broj djece. Svakom djetetu, bez obzira iz kojeg kraja Turopolja dolazi treba dati šansu za treniranjem nogometa i zbog toga uvjeti trebaju biti slični onima u gradu. Osim već spomenutog balona, nama je u planu izgradnja u dogledno vrijeme i dvorane za naše borilačke klubove koji imaju veliku tradiciju, ali i višegodišnje sjajne rezultate od domaćih do međunarodnih natjecanja. To je ono što nam je dostižno i za što možemo izdvojiti sredstva u vlastitom proračunu. Naravno, tražit ćemo i komponentu sredstava iz Ministarstva i EU fondova. Ne smijemo zaboraviti niti na atletičare, koji također zaslužuju bolje i primjerenije uvjete za treniranje.

Želja je velika dvorana po svim standardima, koja bi zadovoljila i međunarodne standarde, no želja je jedno, a mogućnosti drugo. Zbog toga ćemo obnoviti i razgovore sa Županijom glede Srednjoškolske dvorane, gdje tražimo povoljnije uvjete korištenja te dvorane, za čiju su izgradnju za vrijeme Univerzijade izdvajali svi Velikogoričani. Sve su to razlozi, zbog kojih naši sportaši zaslužuju bolji i primjereniji tretman u toj dvorani.

Velika Gorica je sportski dosegnula vrh i postala prepoznatljiva na nivou Hrvatske, može li Grad to i dalje pratiti?

Dosegnuli smo poprilično visoku razinu. Godinama se već govori kako je Velika Gorica uz Zagreb, jedini grad u Hrvatskoj koji ima prvoligaše u nogometu, rukometu i košarci. To nema niti Split, Osijek i Rijeka, koji su veći od Velike Gorice. To govori najbolje o razini koju smo postigli. Borilački sportovi, atletika i streljaštvo konstanta su već dugi niz godina. Grad za sport izdvaja pristojna sredstva preko Zajednice sportskih udruga, ali i drugih sportskih zajednica, a ne smijemo zaboraviti niti ŠRC, kao ni odjel mjesne samouprave, preko koje se izdvajaju sredstva za održavanje objekata po našim selima. Ja osobno ovdje imam dvojbu; kao predsjednik HRK Gorice i sportaš volio bih da to izdvajanje bude i više, no s druge strane kao zamjenik gradonačelnika i realan čovjek vidim koje su mogućnosti i potrebe na ostalim područjima djelovanja, tako da su ova sredstva koja se izdvajaju za sport realna, iako naši sportaši zaslužuju i daleko više. Bilo bi dobro kada se naši klubovi ne bi oslanjali samo na ova sredstva iz gradskog proračuna, već da uz to pokušaju privući i pokoju kunu od sponzora i donatora. Moj apel prema gospodarstvenicima stoga je da ako su u mogućnosti pomognu naše klubove, bez obzira na klub i sport, jer tako će pomoći naše mlade i našu budućnost.

Iz svega ovoga može se iščitati kako će sportski klubovi u Gradu i dalje imati partnera za sve svoje aktivnosti.

I dalje ćemo biti maksimalna potpora svim našim klubovima. Sve što je u našoj moći učinit ćemo za daljnji sportski prosperitet naših sportaša i sportskih djelatnika. Danas je veliki uspjeh imati ljude koji žele žrtvovati svoje vrijeme i svoj novac za sport i mlade. Upravo zbog toga na kraju mogu izreći jedno veliko hvala svim sportašima i sportskim djelatnicima.