Nenad Črnko: Nogomet će se sigurno brzo vratiti na travnjake, a to je najbitnije

Nogometaši Gorice prošlog su tjedna započeli s treninzima po grupama, čime su se nogometna zbivanja napokon vratila na „ušminkani“ Gradski stadion, koji svakog dana sve više poprima sve ljepše konture. Posljednjih jedanaest godina zasluge za to pripadaju i Nenadu Črnku, koji je svih tih godina podizao i rezultatsku ljestvicu HNK Gorice, koja je danas peti sastav 1. HNL.

Kako je Nenad Črnko iskoristio vrijeme u doba koronavirusa, jer negdje smo pročitali kako Vam je to zapravo bio prvi pravi odmor nakon dvadesetak godina.

Da, istina je. Ovo mi je daleko najduži godišnji u povijesti, iako moram konstatirati da je samo u prva dva tjedna bio baš pravi godišnji. Ja uvijek govorim da ja ne mogu funkcionirati bez pritiska i kad ga nemam sam si ga nametnem. Tako je bilo i sada, a u početku je taj pritisak bio usmjeren na aktivnosti koje godinama nisam stigao napraviti doma, pa su sam konačno odradio neke stvari koje sam gurao pod tepih, a nakon toga sve se počelo vraćati u normalu, nogomet, posao….

HNK Gorica proteklog je tjedna nakon 34 dana započela s treninzima, kakve su reakcije igrača? 

Svi smo jedva dočekali ovaj dan. Možemo mi pričati o novcu, poslu, plaćama, ali igrači vole i uživaju u nogometu i svi su presretni povratkom na travnjak, makar i u ovakvim uvjetima i treninzima po grupama. Neke stvari će se sigurno promijeniti, neke smo naučili i iskoristit ćemo ih za budućnost, ali nogomet će se sigurno brzo vratiti na travnjake, a to je najbitnije.

Kada će se započeti s ekipnim treninzima, a ne treninzima po grupama? 

Zasad sve ovisi o mjerama nacionalnog i gradskog Stožera. Smatram da se život vraća u normalu i da u sportu moramo čak i početi eksperimentirati s većim ublažavanjem, jer ovdje se radi o ljudima koji su u punoj snazi i imaju visok stupanj imuniteta. Ako smo pustili ljude van, voze autobusi i tramvaji, znamo da su nam parkovi puni, ja mislim da nema nikakvog razloga da pustimo momčadi profesionalnog sporta u puni pogon na terene, jer to će nam biti i nekakva smjernica za budućnost amaterskog sporta, pa i natjecanja mlađih uzrasnih kategorija.

Mnogi klubovi već su započeli s racionalizacijom troškova, kakvo je stanje po tom pitanju u turopoljskom prvoligašu?

Nema tu prevelikih razlika, svi to radimo jer u ovom trenutku je to neminovnost. Gorica je klub koji je svoje poslovanje sveo na svega desetak posto ovisnosti o gradskom proračunu, pa s te strane ni ne možemo tražiti spas s te strane tim više što znamo da se i tu značajno smanjuju davanja.

Smanjili smo plaće na nekakvih šest mjeseci i do tada se moramo regrupirati i pronaći neke načine. Nije lako, jer neki troškovi su fiksni (poput stanova, hrane, prijevoza), a kad krenu natjecanja nama i ta stavka čini značajnije iznose. Sama racionalizacija troškova i smanjenje plaća u svim segmentima uvjet je za dugoročnu opstojnost kluba i to su svi shvatili i ja im se na tome zahvaljujem.

Po vama kada je izvjestan nastavak prvenstva i hoće li se u tom prvom valu utakmica igrati bez gledatelja.

Nastavak prvenstva bi se svakako trebao dogoditi s početkom lipnja i bit će sigurno bez gledatelja. Čak će se ići toliko rigorozno da će svaki klub u pratnji na stadionu moći imati 8-10 osoba. Znači ni Izvršni odbor ne može u punom sastavu na utakmice. S druge strane moramo svi biti razumni i svjesni da je to prvi korak da uopće izađemo na terene, a kad krene, uvjeren sam da će se svakim kolom ublažavati mjere. Važno je da krenemo, jer bez toga šteta će biti nesaglediva.

Da je rad u HNK Gorici prepoznatljiv, pokazuje nedavni angažman Sergeja Jakirovića u Maribor. Sada s odmakom od gotovo dva mjeseca, da li Vam je žao što je došlo do prekida suradnje.

Kad radiš u nogometu tada emocije ne postoje, one mogu biti isključivo na tribinama, u poslu su zabranjene. I Sergej i ja to znamo, nije mi žao i ne bih sada s odmakom od dva mjeseca postupio drugačije ili promijenio odluku. Ostali smo na vezi, čuli smo se i ovaj tjedan i ja i on jedini znamo koliko ponekad u nogometu ima i dobrih i loših odluka, ali da isto tako netko ih mora donositi i preuzeti odgovornost za iste. I to je najvažnije od svega, a u konačnici kao što sam jednom rekao – vječnost u nogometu ne postoji, pa stoga čim ranije prihvatimo ovu činjenicu bit će nam lakše gledati ispred sebe u budućnost. Ja sam takve stvari prelomio još prije petnaestak godina i kad donosim odluke uvijek je klub iznad mene i onih koje se te odluke tiču. I tako to i treba biti.

Vi ste i čelni čovjek Nogometnog saveza Zagrebačke županije gdje je proljetos odigrano tek jedno kolo. Hoće li niželigaši tim utakmicama i završiti prvenstvo ili se mogu nadati još nekim utakmicama prije jeseni?

Ja uvijek nastojim biti potpuno realan. Naša želja u Savezu je da završimo sva natjecanja, ali šanse za to su gotovo nikakve. Realnost je jedno, a želje drugo. U stalnim sam kontaktima s dosta klubova. Ljudi razumiju situaciju, s druge strane i sami su svjesni ogromnih problema ako se nastavak dogodi. Novac im je sveden na održavanje travnjaka i ništa više. Da krene prvenstvo bez publike, ulaza, prodaje pića, a to su sve stvari koje amaterski nogomet drže iznad vode u pokrivanju troškova organizacije utakmice, nema smisla. Jako je teško očekivati ublažavanje mjera za amaterski sport u sljedećih petnaestak dana tako su nam šanse za nastavke prvenstva jako male.

Hoće li Nogometni savez Zagrebačke županije, ali i HNS pripomoći u narednim mjesecima tim klubovima, jer znamo kako oni većinom ovise o lokalnim proračunima, koji će također osjeti pad prihoda zbog cijele ove situacije.

Na logično pitanje ja imam logičan odgovor. Amaterski sport bi se kroz ustroje trebao financirati kroz HOO, Središnji državni ured za šport i lokalne zajednice odnosno gradove i županije, a u ovakvim izvanrednim situacijama bi se iz tih smjerova trebala raspoređivati i pomoć. Mi u našem županijskom savezu stalno pomažemo sport i kroz mnoge aktivnosti, a prvenstveno smanjenjem troškova klubovima, ali i kroz razne oblike potpora smo to radili. Kako je sezona stala nestali su i prihodi, a županija pokriva troškove tek plaće instruktora i tajnika i nešto režijskih troškova. Prošle godine smo ušli u ozbiljnu investiciju i kupili i uredili više od 200m2 prostora za koji plaćamo kredit i trenutno su moje aktivnosti usmjerene da osiguram opstojnost samog saveza.

Što se tiče HNS-a slična je situacija, više od 70% prihoda savez ostvaruje od reprezentativnih aktivnosti, a ove godine je sve prebačeno za iduću i upitno je kakva će s te strane situacija biti. Savez je u potpunosti racionalizirao troškove i zasad je najvažnije da ne moramo ići u kreditna zaduženja. Ozbiljna smo organizacija i ozbiljno promišljamo i donosimo odluke. Neke idu u smjeru pomoći profesionalnim klubovima i savezima koji neće moći egzistirati i savez će sigurno pronaći najkvalitetnije opcije da se spasi nogomet i vrati na staro.