Neka te lička kapa krasi i u nebesima
Na groblju u Velikoj Gorici, 23. veljače, ukopan je Marko Movrić. Uz katolički obred, ispraćen je uz ličke kape i ličku tamburicu. Naravno, na posljednji ispraćaj svom lovcu došli su i članovi Lovačkog društva Kapela Jezerane. Kako i ne bi, kada je Marko Movrić umro u svojoj osamdeset i trećoj godini života, a lovački ispit položio prije pola stoljeća. Skoro do zadnjih dana života odlazio je na lovačke skupove.
Davne 1941. u Stajnici, općina Brinje, rođen je Marko Movrić. Na svojoj ličkoj djedovini, nedaleko od kapele Svete Marije Magdalene, zaštitnice Stajnice, odrastao je i proveo mladost. U mladosti je svirao “prim” u tamburaškom orkestru. Volio je tamburicu, pa su mu na posljednjem ispraćaju zasvirali i zapjevali ličke pjesme članovi KUD “Sinac” iz Sinca. S ličkim kapama i pjesmom, uz tihu tamburicu.
Prije pola stoljeća, 27. siječnja 1974. Marko Movrić je u Brinju položio lovački ispit. Nekoliko godina kasnije postao je aktivni član LD “Kapela” Jezerane i ostao do svoje smrti. Kako i ne bi kada mu je dvorište u lovištu. Kapelici Svete Magdalene i svojoj djedovini često je se vraćao i nakon preseljenja u Veliku Goricu. Lovačko društvo je mu bila veza sa svojom Likom. Iako zbog zdravlja, u zadnje vrijeme nije odlazio u lov, nije propuštao doći na svaki lovački skup u Jezeranama.
Običan čovjek, običan lovac, nije poznat po velikim riječima, nego po svojim životnim djelima. Supruga Anica, kćeri Renata i Anita ostavile su divno sjećanje na svog supruga i oca. Neka ga lička kapa i tamburica koju je volio krase i u nebesima. Ponosno hodaj lovačkim stazama na nebeskim visinama. Pozdravljaju te tvoji lovci “Kepele” Jezerane.
Boris ĆAVAR
