NA DANAŠNJI DAN: Svjetski dan zagrljaja, Ignjat Đurđević, Luj XVI., Lenjin, Benny Hill, Plácido Domingo, George Orwell

Ignjat Đurđević, hrvatski barokni pjesnik i prevoditelj

Na današnji dan 21. siječnja 1737. umro je Ignjat Đurđević, hrvatski barokni pjesnik i prevoditelj, čije su najprepozntljivije djelo ‘Uzdasi Mandalijene pokornice’.

Ignjatu Đurđeviću (Đorđiću) pripisuje se rukopis Fizikalno-matematička pitanja, tipičan za prvu polovicu XVIII. st., koji se temelji na Aristotelovoj peripatetičkoj filozofiji, ali navodi i Kopernikovu i Braheovu teoriju, no ograđuje se od Kopernika i Galilea, jer su u suprotnosti sa Svetim pismom.

Za povijest astronomije značajni su njegovi rukopisi Kronografija i O pravim i točnim gibanjima Sunca i Mjeseca.

Giljotiniran Luj XVI., francuski kralj – 1793.

Unuk Luja XV. U svibnju 1770. oženio se austrijskom nadvojvotkinjom Marijom Antoanetom (Marijom Antonijom), kćerkom hrvatsko-ugarske kraljice Marije Terezije.

Na prijestolje je stupio 10. svibnja 1774. kao 20-godišnji nasljednik. Prva odluka novog kralja bila je vraćanje prava parlamentu kojega je njegov prethodnik pred sam kraj vladavine zabranio zbog straha od mogućih pobuna. Ta odluka donijela je novom kralju trenutnu popularnost koju će kasnije skupo platiti. Katastrofalno financijsko stanje krajem osamdesetih godina osamnaestog stoljeća uvjerilo je kralja u nužnost monetarne reforme za što mu je bilo potrebno zasjedanje nacionalne skupštine prvo nakon 1614.godine.

Prvi dan zasjedanja skupštine bio je 5. svibnja 1789. godine da bi već sljedećeg dana došlo do blokade i svađe među zastupnicima različitih slojeva društva. Shvativši svoju grešku Luj XVI. se odlučuje najprije na pokušaje raspuštanja zasjedanja, a nakon neuspjeha 20. lipnja skupštinu izbacuje na ulicu da bi, uplašen, tu svoju odluku opozvao 7 dana kasnije. Ta prvobitna skupština postaje najprije ustavna 7. srpnja, a poslije osvajanja Bastilje 14. srpnja 1789. godine ona predstavlja stvarnu vlast u državi, iako je ona formalno još u rukama kralja. Pravno govoreći od ljeta 1789. godine Luj XVI je bio ustavni kralj.

Njegova odluka u lipnju 1791. da pobjegne iz zemlje čiji je kralj uspijeva srušiti narodnu sliku o njemu kao o dobrom ali nesposobnom kralju. Nakon toga on postaje izdajnik čiji život stalno visi o niti. Početak rata s Austrijom u travnju 1792. godine definitivno uništava sliku kralja zbog njegove omražene austrijske supruge Marije Antoanete. Kraj životne priče Luja XVI. počinje parlamentarnim proglašenjem republike 21. rujna 1792. godine.

Pravno gledajući to proglašenje je bilo važeće zahvaljujući presedanu koji je postavio Luja XV. za kralja 1715 godine. Kada su tijekom studenog te godine na vidjelo izašli pokušaji svrgnutog kralja za svoj povratak na vlast uz pomoć stranih sila njegova sudbina je postala zapečaćena. Na glasovanju parlamenta 19. siječnja 1793. Luj XVI je bio proglašen krivim za izdaju i giljotiniran dva dana kasnije. Njegova sudbina zadesit će i njegovu ženu Mariju Antoanetu koja je pogubljena u listopadu iste godine, dok im je jedini živi sin Louis Charles de France ili Luj XVII umro u zarobljeništvu 1795. godine.

Vladimir Iljič Lenjin, ruski revolucionar – 1924.

Ruski revolucionar, državnik, pravnik, filozof i publicist; predvodnik Oktobarske revolucije 1917. u Rusiji; osnivač prve Komunističke partije i Kominterne; utemeljitelj Ruske Socijalističke Federativne Sovjetske Republike i Sovjetskog Saveza umro je na današnji dan 1924. godine.

Ono što nisu uspjeli 1905., ostvarilo se 1917. Dana 7. studenoga ili po starome ruskom kalendaru 25. oktobra. Oktobarska revolucija bila je izvedena, ali je morala biti obranjena u strašnome građanskom ratu u koji su se umiješale i zapadne sile. Poginulo je pet milijuna ljudi, a dva milijuna pobjeglo ih je u inozemstvo. Tek je tada Lenjin na ruševinama propalog carstva mogao utemeljiti vlast komunista, učvršćujući je često i silom.

Kad prevareno seljaštvo, i dalje gladno kruha zbog okrutno provedene kolektivizacije, nije prihvaćalo obmane socijalističke doktrine, protivnika je suvereno i oštroumno svladavao i vodio unutarnjim borbama oslabljenu novu sovjetsku državu sve dok ga bolest nije prikovala uz krevet. Bila je to prava i krvava diktatura proleterijata, vulgarno tumačenje teorije društvenog razvitka i revolucije Karla Marxa

U svome pismu-oporuci, neposredno prije smrti, ozbiljno je upozoravao osobito na Staljinove loše osobine, ali je bilo prekasno. Trockog je doduše više cijenio, ali je agresivniji i lukaviji Staljin već pripremio sve za preuzimanje vlasti.

Dok će Staljinu sud povijesti vjerojatno odrediti mjesto koje neće biti predaleko od Hitlerova, Lenjinu mnogi ne odriču intelektualnu nadmoć ni aureolu važnoga revolucionara dvadesetog stoljeća. Izvan toga ostaje za raspravu i analizu njegovo u biti utopističko učenje – lenjinizam koji je sadržavao mnoge proturječnosti. Dvije su bitne. S jedne je strane revolucionarna teorija u kojoj su zahtjevi za socijalnom jednakosti i demokratskom s uodlučivanju, odnosno poboljšanju svijeta, a na drugoj je strani učenje o osvajanju i obrani političke moći, kojemu je svojstvena uska pripadnost partiji i vjerovanje u snagu elite.

Benny Hill, britanski glumac – 1924.

Benny Hill, rođen u Southamptonu 21. siječnja 1924., poznati je britanski komičar. Godine 1992. slavnog britanskog televizijskog komičara Bennyja Hilla policija nalazi mrtvog u njegovoj londonskoj kući.

Istražitelj je izjavio da nije uočena nikakva sumnjiva okolnost, pa zaključuje da je Hill umro prirodnom smrću, da nije umoren. Hill je prije smrti pred novinarima smišljao šale o svojim problemima sa srcem, zbog kojih je dva puta prebačen u bolnicu, te govorio da mu liječnici nisu prepisali nikakav lijek, osim ‘da bude što dalje od ljepotica’.

Benny Hill je bio jedan od najslavnijih britanskih televizijskih komičara. Njegove emisije imale su milijunsku publiku, iako kritičari nisu bili naklonjeni njegovu ponešto vulgarnom i jednoličnom humoru. Na početku su taj humor prihvaćali samo Britanci, a tek osamdesetih godina stekao je veću popularnost i izvan granica svoje domovine.

Plácido Domingo, tenor – 1941.

José Plácido Domingo Embil (Madrid, 21. siječnja 1941.) je španjolski operni tenor. Jedan je od najpoznatijih tenora i najmarljivijih glazbenika svog vremena.

Poznat je po svom jedinstvenom, dramatičnom glasu s rasponom od više od četiri pune oktave. Sa 130 opernih uloga u svom repertoaru, Domingo je pjevao u više uloga nego ijedan drugi tenor u povijesti.

Također je slavan zbog svog prirodnog talenta za glumu, te svoje široko glazbeno znanje.

Pored pjevanja, još je i dirigent, te služi kao glavni urednik Washingtonske narodne opere i Los Angeleske opere.

George Orwell, pisac – 1950.

Eric Arthur Blair (Motihari, Bengal, 25. lipnja 1903. – London, 21. siječnja 1950.), poznatiji pod pseudonimom George Orwell, bio je engleski pisac i novinar.

Najpoznatiji je po alegorijskom političkom romanu Životinjska farma i antiutopijskom romanu 1984. Potonji, koji opisuje futurističko totalitarno društvo, doveo je do upotrebe pridjeve ˝orvelijanski˝ za opis mehanizma kontrole misli od strane države.

Orwellova književna i politička karijera bila je u raskolu između njegove želje za većom jednakosti i društvenom pravdom i njegovog nesigurnog stava prema klasi u koju je i sam pripadao – srednjoj klasi. “Ne možete izgubiti ništa osim svojih h-ova” jednom je rekao, rugajući se tabuima o izgovoru riječi srednje klase. U Hrvatskoj su izašla Orwellova izabrana djela u 6 svezaka.

Svjetski dan zagrljaja

Danas se obilježava Svjetski dan zagrljaja. Psiholozi tvrde da su zagrljaji iznimno važni za čovjekov emocionalni život te da bismo se trebali svakodnevno grliti. Kevin Zaborney zaslužan je za stvaranje jedinstvenog blagdana 1986. Datum 21. siječnja izabran je jer označava polovište između Božića i Valentinova,a za to vrijeme smatra se da kod ljudi predstavlja emocionalni minimum. Dan je stvoren zato jer je Zaborney osjećao kao je Amerikancima neugodno pokazati svoje osjećaje u javnosti i nadao se da će nacionalni dan zagrljaja to promijeniti.

….

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža; http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr;