NA DANAŠNJI DAN: Rikard I. Lavljeg Srca, Markantun de Dominis, Antonín Dvořák, Stjepan Miletić, Opsada Lenjigrada, Pad Italije, Makedonija neovisna, Cata Dujšin Ribar, Leni Riefenstahl, Mala Gospa, Dan pismenosti
Rikard I. Lavljeg Srca – 1157.
Rikard je rođen kao treći sin engleskoga kralja Henrika II. i Eleonore od Akvitanije, vojvodstva koje se nalazilo na jugozapadu današnje Francuske.
Godine 1189. naslijedio je kralja Henrika II. kao treći sin.
Rikard I. Lavljeg Srca
Stekao je znatno vojno iskustvo suzbijajući pobunu u francuskoj pokrajini Akvitaniji koju je naslijedio.
Bio je jedan od ključnih sudionika Trećeg križarskog rata, uz francuskog kralja Filipa II Augusta i njemačkog cara Fridrika Barbarossu.
Do 1948. nijedan povjesničar nije izričito tvrdio da Rikard bio homoseksualac. Povjesničar Jean Flori je analizirao zapise povjesničara Rikardovih suvremenika te došao do zaključka da su ga oni općenito poimali kao homoseksualca.
Kako je Rikard imao i veze sa ženama te nazakonitog sina Filipa od Cognaca, Flori zaključuje kako je Rikard vjerojatno bio biseksualac. Suvremeni navodi spominju njegovu homoseksualnu vezu s francuskim kraljem Filipom II., no i Flori i Gillingham osporavaju da je ona uistinu postojala.
Markantun de Dominis, teolog i filozof – 1624.
Dominis, Markantun de (Marko Antun, Marko Antonije), hrvatski teolog, znanstvenik i nadbiskup (Rab, 1560 – Rim, 8. IX. 1624). U Padovi učio filozofiju, predavao matematiku i studirao teologiju (1585–92).
Profesor matematike, retorike i filozofije u Brescii (1592–95). God. 1597. izabran za senjskoga biskupa, u doba burnih događaja s uskocima; napustio Senj i 1602. postao splitskim nadbiskupom. U Splitu se sukobio s kaptolom i mjesnim plemstvom, a osobito s Rimom zbog priklanjanja Veneciji u njezinu sporu s papom; 1616. odrekao se nadbiskupske stolice i otišao u Veneciju, a uskoro u London, gdje je stekao naklonost kralja Jakova I. Na Cambridgeu je dobio doktorat iz teologije, a od kralja titulu »Master of Savoy« i titulu windsorskog dekana. Za boravka u Engleskoj objavio je glavno djelo O crkvenoj državi, manje proturimske spise Rimsko papinstvo te djelo Paola Sarpija Povijest Tridentskoga koncila.
Markantun de Dominis
Neispunjene nade o zbližavanju Anglikanske crkve s Rimom i dolazak na papinsko prijestolje njemu sklonoga Grgura XV. nagnalo je Dominisa da se 1622. vrati u Rim. Opozvao je svoje ideje u objavljenim djelima i dobio papin oprost, potom je objavio spis Odluka o povratku iz Engleske (Sui reditus ex Anglia consilium…, 1623). Međutim, papa Urban VIII. naredio je nastavak istrage protiv Dominisa, dao ga 1624. zatvoriti u Anđeosku tvrđavu, gdje je uskoro obolio i naglo umro. Posmrtno je proglašen krivim; njegovo tijelo, slika i knjige javno su spaljeni na rimskom trgu Campo di Fiori (1624).
Kao teolog bio je napadan jednako s katoličke i protestantske strane. Njegova kritika Crkve usmjerena je osobito protiv papinskoga primata, svjetovne vlasti i crkvene politike kao osnovne zapreke sjedinjenju svih kršćanskih crkava i uspostavljanju mira u Europi. Zahtijevao je povratak Crkve idealima prvotnoga kršćanstva. Mnoge njegove reformatorske teološke ideje imaju trajnu vrijednost.
Kao filozof ostao je u tradiciji peripatetičke prirodne filozofije, ali u samostalnim istraživanjima ne rabi teologijsku metodu, kako su to činili sljedbenici skolastičkog aristotelizma namećući uzor vjernosti doktrinarnoj ortodoksnosti i u prirodofilozofijskim istraživanjima. Kombinirajući spekulativno-ontologijsku metodu, eksperiment i matematičko-kvantitativnu analizu u istraživanjima, podupirao je duh otpora protiv autoriteta u znanosti.
Objavio je dva spisa iz prirodnih znanosti: O zrakama vida i svjetlosti u prozirnom staklu i dugi (De radiis visus et lucis in vitris, perspectivis et iride, 1611), gdje je iznosio teoretska objašnjenja leće, dalekozora i duge, zbog čega su ga hvalili Newton, Goethe i dr., te Eurip ili rasprave o pritjecanju i ponovnom otjecanju mora (Euripus seu de fluxu et refluxu maris sententia, 1624), o nastanku plime i oseke.
Antonín Dvořák, češki skladatelj – 1841.
Antonin Dvorak
Češki skladatelj Antonín Dvořák rođen je 8. rujna 1841. u mjestu Nelahozeves, nedaleko od Praga.
Vrlo rano je ušao u svijet glazbe i pokazao nadarenost koja je impresionirala njegove prve učitelje.
Među najznačajnijim djelima ističu mu se Slavenski plesovi, Stabat Mater, oratorij Sveta Ludmila, Američki gudački kvartet, Requiem, Koncert za violončelo u h-molu i opera Rusalka.
Umro je od potresa mozga, 1. svibnja 1904.
Stjepan Miletić, kazališni intendant – 1908.
Stjepan Miletić (Zagreb, 24. ožujka 1868. – München, 8. rujna 1908.), bio je hrvatski kazališni intendant, redatelj, kazališni kritičar i književnik.
Stjepan Miletić
Stjepan Miletić mlađi rodio se u Zagrebu 1868. godine u plemićkoj obitelji Stjepana Miletića. Studirao je filozofiju u Beču a tu je i doktorirao. Od mladih dana piše kazališne i književne prikaze te kazališne komade koji su izvođeni na zagrebačkoj pozornici. Preuzevši upravu HNK u Zagrebu, 11. veljače 1894. godine, proveo je niz administrativnih, tehničkih i umjetničkih reformi: uveo funkciju intendanta, uveo električnu rasvjetu, obnovio Operu, osnovao prvu glumačku školu u Hrvatskoj. U svojoj drugoj sezoni intendanta HNK preselio je, 14. listopada 1895. godine, kazalište u novu zgradu.
Vodio je HNK samo četiri sezone ali je ostavio neizbrisiv trag u životu kazališta.[3] Bio je imućan i na kazalište je potrošio velike svote novca, ali mu je to isto omogućilo samostalnost u provođenju kazališne politike te nije bio ovisan o državnim dotacijama.
Svoj rad na usavršavanju jezika te modernizaciji stila i poboljšanju repertoara zagrebačkog teatra prikazao je u memoarskoj ali i analitočkoj knjizi Hrvatsko glumište iz 1904. godine.
Autor je nekoliko drama i libreta. S pravom nosi titulu utemeljitelja hrvatskog glumišta. Bio je starješina Saveza hrvatskih sokolskih društava. Zagrebu je poklonio Preradovićev spomenik. Njegov sin Oktavijan Miletić bio je pionir i doajen hrvatske (i jugoslavenske) kinematografije te vrsni snimatelj koji je režirao prvi hrvatski zvučni film Lisinski.
Opsada Lenjigrada – 1941.
Opsada Lenjingrada
Opsada Lenjingrada je bila njemačka opsada grada Lenjingrada (sada Sankt Peterburga) tijekom Drugog Svjetskog rata. Njemački plan je bio nazvan Operacija Sjeverno Svjetlo. Opsada je trajala od 8. rujna 1941. do 27. siječnja 1944.
Pad Italije – 1943.
Kapitulacija Italije ili Primirje u Cassibileu (italijanski: Armistizio di Cassibile) označava sporazum temeljem koga je 1943. Kraljevina Italija okončala sudjelovanje u drugom svjetskom ratu na strani Sila Osovine, odnosno neprijateljstva sa savezničkim državama. Nastavkom rata, učestali talijanski porazi na svim frontama i anglo-američko iskrcavanje na Siciliju 1943. okrenuli su većinu Mussolinijevih kolega protiv njega. To je omogućilo kralju da mu oduzme mandat a na kraljevu zapovijed Mussolini je uhićen. Nova vlada maršala Pietra Badoglia u tajnosti 3. rujna 1943. potpisuje kapitulaciju Italije, za što je javnost doznala tek 8. rujna.
Na prostoru okupirane Jugoslavije je ovaj događaj imao značajne posljedice s obzirom da su partizanske snage najbolje iskoristile kapitulaciju talijanskih snaga kako bi stekle dragocjeno oružje i opremu.
Mussolinijeva fašistička Italija priključila se Drugom svjetskom ratu 1940. godine. Talijanski vojni stroj nije bio spreman na takav poduhvat što se ubrzo i pokazalo agresijom na Grčku iste godine.
Mussolinija su uhitili karabinjeri i odveden je na otok Pozu.
Makedonija neovisna – 1991.
Dana 8. rujna 1991. u Makedoniji je proveden referendum na kojem je 96.4% glasača izglasalo nezavisnost zemlje od Jugoslavije.
Već od proglašenja neovisnosti od SFRJ, Grčka ju je blokirala u euroatlantskim integracijama, s obzirom da je smatrala da ima pretenzije na njenu sjevernu pokrajinu koja se također zove Makedonija te da makedonsko ime pripada isključivo grčkom povijesno civilizacijskom naslijeđu. 17. lipnja 2018. tada Republika Makedonija i Grčka potpisale su Prespanski sporazum kojim je predloženo sadašnje ime – Republika Sjeverna Makedonija.
Cata Dujšin Ribar, slikarica – 1994.
Cata Dujšin Ribar
Dujšin-Ribar, Cata, hrvatska slikarica (Trogir, 17. X. 1897 – Zagreb, 8. IX. 1994). Studirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i kod V. Becića. Bila je restauratorica u Galeriji umjetnina u Splitu. Svijetlom paletom, toplim i skladnim koloritom slikala dalmatinske krajolike, marine, portrete (Selo na Mljetu, 1937; Portret D. Dujšina, 1946). U kasnijoj fazi sažima motive na bitne elemente, oblici postaju sve određeniji (Masline, 1958), a doživljaj prirode izražava lirski i dramatično (Jutro u luci, 1963; Brodovi, 1977). U Zagrebu u Demetrovoj ulici br. 3 otvorena je 2008. Memorijalna zbirka Cate-Dujšin Ribar i njezina supruga I. Ribara.
Leni Riefenstahl, filmska redateljica – 2003.
Leni Riefenstahl,
Riefenstahl Leni (pravo ime Helene Bertha Amalie Riefenstahl), njemačka filmska redateljica i glumica te fotografkinja (Berlin, 22. VIII. 1902 – Poecking, 8. IX. 2003). Učila balet i studirala slikarstvo u Berlinu. Privlačiva i stasita, od 1926. glumica u popularnim tzv. planinskim filmovima, među kojima se izdvaja Bijeli pakao Piz Palüa (Die Weisse Hölle von Piz Palü, 1929) Arnolda Fancka i G. W. Pabsta. Prema scenariju koji je napisala s B. Balázsem, 1932. debitirala je kao redateljica filmskom legendom (u kojoj je i glumila) izrazite vizualne ljepote Plava svjetlost (Das blaue Licht). Stil i mističnost toga filma zainteresirali su nacionalsocijalističko ministarstvo propagande koje joj je povjerilo zadaću glorificiranja stranačke ideologije. Rezultat je bio spektakularni dokumentaristički film-plakat o VI. kongresu Nacionalsocijalističke stranke u Nürnbergu Trijumf volje (Triumpf des Willens, 1934). Sličnom retorikom, s iznimnom vizualnom atraktivnošću i montažnom dinamičnošću, režirala je i film propagandne naravi Olimpija (Olympia, u dva dijela, 1938), o Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. Nakon rata uhapšena, potom je četiri godine bila internirana. Poslije djelomično rehabilitirana, aktivna kao fotografkinja sve do duboke starosti, no njezin rad i dalje izaziva etičke prijepore.
Mala Gospa
Mala Gospa je spomendan rođenja Blažene Djevice Marije. Slavi se 8. rujna svake godine.
Mariju je porodila njezina majka, sveta Ana oko 20. godine prije Krista. Očuvana je od svake mrlje istočnoga grijeha od trenutka svoga Bezgrešnog začeća.
Mala Gospa je zaštitnica Čakovca, Solina, Voćina, Lopara, Bitelića, Grabovca, Baderne, Donjih Crnogovaca i drugih mjesta.
Međunarodni dan pismenosti
Međunarodni dan pismenosti (International Literacy Day) UNESCO-ova je inicijativa, čiji je cilj svake godine podsjetiti međunarodnu zajednicu na status pismenosti i obrazovanja odraslih na globalnoj razini. Ideja o obilježavanju Međunarodnog dana pismenosti pojavila se u rujnu 1965. godine u Teheranu, na Svjetskoj konferenciji ministara obrazovanja, o temi iskorjenjivanja nepismenosti. Na konferenciji je predstavljena inicijativa za proglašavanjem jednog dana u godini Međunarodnim danom pismenosti, kako bi se na taj dan slavilo, ali i upozoravalo na važnost pismenosti na međunarodnoj razini. Kao dan obilježavanja odabran je 8. rujna, a UNESCO je s obilježavanjem Međunarodnog dana pismenosti počeo već sljedeće, 1966. godine.
…
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija, https://hr.wikipedia.org
