NA DANAŠNJI DAN: Paracelsus, Marijan Derenčin, Hrvatsko – ugarska nagodba, Pavlek Miškina, Annie Londonderry, Scott Fitzgerald, Ruhollah Homeini, Seuss Geisel, Vice Vukov, Gospa od Otkupljenja
Paracelsus švicarsko-njemački liječnik, alkemičar i filozof – 1541.
Paracelsus aka Theophrastus Bombastus von Hohenheim, švicarski liječnik, kemičar i filozof (Einsiedeln, vjerojatno 1493 – Salzburg, 24. IX. 1541). Djelovao kao liječnik u Strasbourgu i Baselu. Uglavnom putovao po europskim zemljama (bio i u našim krajevima).
Paracelsus
Odbacio medicinsku tradiciju koju je od II. stoljeća određivao Galen. Preteča ijatrokemijske terapije, prema kojoj se bolesti objašnjavaju kao poremećaji kemijskih procesa i svladavaju kemijskim sredstvima. U liječenje uveo kemijske lijekove (živu, bakar, željezo, srebro, sumpor) te upotrebljavao biljke i ljekovita vrela (jedan od utemeljitelja balneoterapije). Dao poticaj prirodoslovno-medicinskom istraživanju.
Polazeći od ideje o jedinstvu kozmosa (M. Ficino), naučavao sklad između tjelesno-duševnih čimbenika u čovjeku (mikrokozmos) i odnosa u svekolikoj prirodi. Utjecao na razvoj protestantske mistike i spiritualizma, na teozofiju XVII/XVIII. stoljeća. Napisao mnoga djela iz područja medicine, alkemije, astrologije, filozofije i teologije (Sabrana djela u 10 svezaka).
Marijan Derenčin, hrvatski književnik – 1836.
Marijan Derenčin
Derenčin, Marijan, hrvatski književnik, pravni i politički pisac i novinar (Rijeka, 24. XI. 1836 – Zagreb, 8. II. 1908). Pravo doktorirao u Beču 1860. Odjelni predstojnik za pravosuđe u Zagrebu 1876–83., vladin povjerenik za kazalište (1880–82), dugogodišnji saborski zastupnik, odvjetnik, kriminolog i penolog. U književnosti se javio 1883. komedijom Tri braka (praizvedba u Zagrebu, 1891), a sklonost prema humoru pokazao je i kraćim sastavcima u satiričnim listovima Muha (1897) i Satir (1901), koje je sâm pokretao i uređivao. God. 1884. anonimno je tiskao alegorijski dramolet Zaruke Hrvatske, u kojem se zauzimao za teritorijalni integritet hrvatskih zemalja. Protomodernističke značajke sadrži naturalistička tragedija Slijepčeva žena (izvedena u Zagrebu 1893). U satiričnoj komediji Primadona (izvedenoj u Zagrebu 1893) feljtonskim se diskursom narugao skorojevićima koji se žele domoći društvenog ugleda. Najzrelije mu je djelo komedija Ladanjska opozicija (izvedba 1896., prvotisak 1908), u kojoj je oštro i duhovito polemizirao s osobnim protivnicima iz Stranke prava, ali i s hrvatskim parlamentarnim oporbenjaštvom. Motivski bliza Gogoljevu Revizoru, ta je komedija na crti od Nemčićeva Kvasa bez kruha, preko Tomićevih Pastorka i Novoga reda, najsnažnija naša scenska satira u XIX. st. U scenskom pamfletu Ministerijalni savjetnik (Szendrei Strassnoff) izravnim se invektivama obračunao s političkim protivnicima Josipom Frankom i Isidorom Kršnjavim.
Hrvatsko ugarska nagodba prošla u Hrvatskom saboru – 1868.
Na današnji dan 1868. godine Hrvatski sabor u kojem su većinu imali mađaroni prihvatio Hrvatsko-ugarsku nagodbu.
Hrvatsko-ugarska nagodba je sporazum sklopljen 1868. godine kojim je uređen položaj Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Ugarske unutar ugarskog dijela Austro-Ugarske Monarhije i ustroj središnje vlasti u Hrvatskoj temeljem kojega su Ugarski i Hrvatski sabor donijeli odgovarajuće zakone. Sadržavala je 68 paragrafa i predstavljala temeljni zakon hrvatsko-ugarskih državnih i političkih odnosa u Monarhiji. Njime se iskazivala nerazdruživost zemalja krune sv. Stjepana.
Nakon što je 1867. sklopljena Austro-Ugarska nagodba dotadašnja je jedinstvena Habsburška Monarhija podijeljena na austrijski i ugarski dio. Prema novonastalom državnopravnom ustroju Dalmacija i hrvatski dio Istre, zajedno sa slovenskim zemljama, ušle su u austrijski dio Monarhije, a Hrvatska, zajedno s Vojvodinom u ugarski.
Po nagodbi Hrvatska je samostalna na području zakonodavstva, uprave, bogoštovlja i nastave i pravosuđa. Ostali su poslovi zajednički. Glavni su bili problemi nagodbe činjenica da Hrvatska nije dobila samostalnost na području financija kao i neriješen problem pripadnosti Rijeke što je riješeno “provizorijem”, “privremenim” rješenjem koji je u praksi išao u korist Mađara.
Mihovil Pavlek Miškina, hrvatski književnik – 1887.
Mihovil Pavlek Miškina
Dana 24. rujna 1887. godine rođen je pisac Mihovil Pavlek Miškina. U svojim prozama sa seoskom tematikom izražava protest protiv društvene nepravde. Njegove pjesme pretežno su retorične i prigodne, bez snažnog realizma, ali sa socijalnim mislima. Šime Vučetić ističe da su Pavlekove kajkavske pjesme (prvi put kao ciklus zajedno objavljene u 115. knjizi edicije ‘Pet stoljeća hrvatske književnosti’) najbolji dio njegovog pisanja i pjevanja. Svoj život u mladosti i početak književnog stvaranja opisao ukratko u ‘Zborniku hrvatskih seljaka’ (1937).
U svojim prozama sa seoskom tematikom izražava protest protiv društvene nepravde.
Njegove pjesme pretežno su retorične i prigodne, bez snažnog realizma, ali sa socijalnim mislima.
Prvi Pavlekov književni sastav bio je ˝Nekrolog˝ Antunu Radiću. Potpisao ga je pseudonimom Miškina bojeći se da mu se tko ne naruga zbog pisanja.
Prva žena obišla svijet na biciklu – 1895.
Annie Londonderry bila je prva žena koja je biciklom obišla svijet.
Annie Londonderry
Dana 25. lipnja 1894. godine, dvadesetogodišnja Annie Cohen Kopchovsky, majka troje djece, stala je pred gomilu od petstotinjak prijatelja, obitelji, sufražetkinja i znatiželjnih prolaznika u jednoj Bostonskoj ulici, popela se na svoj dvadeset kilograma težak bicikl, obznanila da se ide “provozati po svijetu” i krenula. 15 mjeseci nakon toga, na današnji dan, 24.09.1895.vratila se u Boston,a jedne Njujorške novine prozvale se njezin pothvat „najznačajnijim putovanjem koje je ikad napravila jedna žena“.
Annie je preokrenula svaki viktorijanski stereotip; ne samo da je napustila, samo privremeno, svoju ulogu majke i žene, već je i dobar komad puta vozila muški bicikl u muškoj odjeći. Zarađivala je tako što je iznajmljivala mjesta na svojoj odjeći i biciklu sponzorima kako bi ih putem reklamirala.
Francis Scott Fitzgerald, književnik – 1896.
Francis Scott Fitzgerald
Francis Scott Fitzgerald (24.09.1896.,(St. Paul, MN, USA -21.12.1940., Hollywood, CA) bio je američki pisac romana i kratkih priča, a smatra se jednim od najvećih američkih pisaca 20. stoljeća.
Ubraja se u pisce “izgubljene generacije”, iz 20-ih godina prošloga stoljeća, a dovršio je četiri romana: “This Side of Paradise”, “The Beautiful and Damned”, “Blaga je noć” i, njegov najslavniji, “Veliki Gatsby”. Peti, nedovršeni roman, “The Love of the Last Tycoon”, objavljen je posthumno.
Ruhollah Homeini, iranski političar i vjerski vođa – 1902.
Ruhollah Mostafavi Musavi Khomeini bio je iranski političar i ajatolah. Rođen je u Homeinu 24. rujna 1902. 1950. je proglašen ajatolahom, što je najveći čin vjerskog vođe kod islamskih šiita. Bio je vođa iranske revolucije 1979. Te je godine novim ustavom imenovan doživotnim političkim i vjerskim vođom.
Ruhollah Homeini
Od početka 1960-ih istupao je protiv prozapadnjački orijentirane diktature šaha Mohammada Reze Pahlavija. Godine 1963. protjeran je u svetište Nadžaf u Iraku, odakle je, pod pritiskom Sadama Huseina, 1978. otišao u Francusku te iz pariškoga predgrađa Neauphle-le-Châteaua organizirao rušenje iranske monarhije. Utjecaj u Iranu stalno mu je rastao, pa su njegovi pristaše potkraj 1978. organizirali masovne demonstracije, štrajkove i građanske nemire, koji su doveli do odlaska šaha iz Irana u siječnju 1979. i uspostave islamske republike.
Nakon povratka u Iran postupno je s političke scene uklanjao svjetovne i vjerske protivnike svoje vizije potpuno islamiziranoga društva. Poticao je širenje islamske revolucije u susjedne muslimanske države. Odobrio je zauzimanje veleposlanstva SAD-a u Teheranu i držanje američkog diplomatskog osoblja kao talaca, a sve do 1988. odbijao je mirovne inicijative za prekid rata s Irakom nadajući se rušenju iračkoga režima. Temelje svoje društvene teorije postavio je 1970. u nizu predavanja koja su poslije objavljena u knjizi Islamska vladavina.
Theodor Seuss Geisel, pisac -1991.
Theodor Seuss
Theodor Seuss Geisel (2. ožujka 1904., Springfield, Massachusetts, SAD – 24. rujna 1991., La Jolla, Kalifornija, SAD), poznatiji kao Dr.Seuss, bio je američki pisac knjiga za djecu i strip crtač. U Europi je najpoznatiji po knjizi “Kako je Grinch ukrao Božić”. Geisel je također pisao pod pseudonimima Theo LeSieg i Rosetta Stone. Objavio je preko 40 knjiga i jedan je od najčitanijih autora knjiga za djecu engleskog govornog područja. Prema knjigama nastali su filmovi: “Kako je Grinch ukrao Božić!”, “Mačak u šeširu” i Horton te brojne televizijske adaptacije tih i drugih njegovih knjiga. Godinu dana nakon samoubojstva njegove prve supruge Helen, 1968. oženio se sa svojom drugom suprugom Audrey Geisel. Umro je 24. rujna 1991., nakon duge bolesti.
Vice Vukov, hrvatski pjevač – 2008.
Na današnji dan 2008. godine umro je Vice Vukov, hrvatski estradni umjetnik, publicist i političar. Podrijetlom je sa otoka Zlarina. 17. studenog 2005. u zgradi Hrvatskog sabora spotaknuo se na stepenicama i pao, pri čemu je zadobio teške ozljede glave. Hospitaliziran je i podvrgnut operaciji nakon koje je pao u komu. U studenom 2007. liječnici objavljuju kako povremeno dolazi svijesti i kako mu je zdravstveno stanje stabilno. Dana 24. rujna 2008. godine, nakon 34 mjeseca borbe za život, preminuo je u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti u Rockfellerovoj ulici u Zagrebu, u 72 godini života. Rođen je 3. kolovoza 1936. godine.
Vice Vukov
Blistavu pjevačku karijeru počeo je na Opatijskom festivalu prvonagrađenom skladbom Miroslava Biroa i Drage Britvića Mirno teku rijeke (1959). Tada počinje desetljeće njegova suverenog vladanja u glazbi: šezdesetih je najtrofejniji pjevač u tadašnjoj Jugoslaviji. Već tada je društveno angažiran te je potpisnik ugovora za socijalno i mirovinsko osiguranje estradnih radnika (1963). U sklopu međunarodne festivalske scene nastupao je na Festivalu Eurovizije (London 1963, Napulj 1965), Svjetskom festivalu Sopot (1966) te na dva Festivala Intervizije, gdje oba puta osvaja Srebrni notni ključ, za Bokeljsku noć (Hegedušić-Perfiljeva, Bratislava 1967)i Ako sada odeš (Mihaljinec-Britvić, Karlovy Vary 1968). Na Midemu u Cannesu zastupa Jugoton (1967). Nastupa u Rio de Janeiru (1969) te u Tokiju (1970), gdje uz drugu nagradu za skladbu The Dream World (Kabiljo-Britvić) prima i nagradu The Best Singer. Jugoton mu objavljuje prvu LP ploču Mirno teku rijeke (1970). 1972. godine njegove se pjesme, kao istaknutom sudioniku Hrvatskog proljeća, skidaju s radija i televizije, a punih će mu 18 godina biti zabranjeno i javno djelovanje u domovini. Od 1972. do 1976. boravi u Parizu.
Godine 1989. vraća se u javnost albumom klasičnih napuljskih pjesama pod naslovom Bella Italia! koji mu donosi zlatnu i platinastu ploču. Te godine slijedi trijumfalan povratak na domaću scenu (postavlja još nenadmašen rekord od 13 recitala zaredom u KD Vatroslava Lisinskog u Zagrebu). S kćeri Ivanom objavljuje albume Majci i izbor božićnih pjesama Vječni Božić (zlatna i platinasta naklada). Pjevao je u gotovo svim gradovima SFRJ i u mnogim zemljama svih kontinenata: SAD, Kanada, Brazil, SSSR, Engleska, Francuska, Njemačka, Poljska, ČSSR, Belgija, Švicarska, Italija, Australija, Nizozemska, Bugarska, Austrija, Japan, Novi Zeland, Švedska i Norveška. Snimio je preko 400 skladbi, veliki broj gramofonskih ploča u nas i u inozemstvu (Jugoton, Croatia Records, Telefunken, Supraphon, Ariola, Balkanton i RCA-Viktor).
Od 1996. stalni je kolumnist, politički komentator nekoliko novina. Kao rezultat toga, zagrebački Nakladni zavod Matice hrvatske objavio je knjige političkih eseja Pogled iza ogledala (1999) i Tvoja zemlja, uspomene na 1971. (2002). Vice Vukov imenovan je 15. siječnja 2001. veleposlanikom Republike Hrvatske u Švicarskoj. Na parlamentarnim izborima izabran je za zastupnika u petome sazivu Hrvatskog sabora (2003).
….
Gospa od Otkupljenja
Prvi jesenji marijanski blagdan posvećen je Gospi od Otkupljenja ili Otkupiteljici robova. Taj blagdan nastao je iz težnje za obranom ljudske slobode. Slavi se od 1615, a za njega su zaslužni redovnici mercedarijevci, koji su se borili za otkup i oslobođenje onih duša što su ih Saraceni učinili robovima. Papa Inocent XII. proširio ga je 1696. na cijelu Crkvu. I danas, kada još uvijek ima toliko nedužnih ljudi lišenih slobode, a uslijed divljanja bezdušnog kapitalizma mnoge osobe rade u gotovo ropskim uvjetima, svetkovanje Gospe, Otkupiteljice robova, kao dan čovjekova prava na slobodu, itekako ima smisla.
…
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija, https://hr.wikipedia.org
