NA DANAŠNJI DAN: Paracelsus, Alberto Fortis, Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Soren Kierkegaard, Jakov Gotovac, završetak Prvog svjetskog rata, Rudolf Fizir, Yasser Arafat, Martinje, Dan hrvatskih knjižnica
Paracelsus, liječnik – 1493.
Paracelsus , pravo ime Philipp Aureolus Theophrast Bombast von Hohenheim, švicarsko-njemački liječnik, alkemičar i filozof (Einsiedeln, 11. XI. ili 17. XII. 1493 – Salzburg, 24. IX. 1541). Pretpostavlja se da je medicinu diplomirao 1510. na Bečkom sveučilištu, a doktorirao 1516. na Sveučilištu u Ferrari. Nakon svršetka studija putovao je Europom i Azijom, a boravio je i u našim krajevima (u Senju). Na tim se putovanjima upoznavao s pučkom medicinom i stjecao praktična iskustva. God. 1527–28. bio je gradski liječnik i profesor medicine u Baselu. U znak prijezira prema arapskoj medicini, javno je spalio Avicenin Zakonik medicine, tada najcjenjeniji udžbenik za liječnike, nakon čega je pobjegao iz Švicarske i nastavio putovati Europom.
Paracelsus
Paracelsus je osnivač ijatrokemije. Odbacio je teoriju o tjelesnim sokovima kao uzrocima bolesti; njihov je postanak tumačio kemijskim promjenama u organizmu te je u liječenje uveo kemijske elemente (živu, željezo, bakar, sumpor, srebro). Bavio se i proučavanjem ljekovitih vrela pa se smatra začetnikom balneoterapije. Proučavao je i bolesti rudara, čime je utjecao na razvoj medicine rada. Odbacivši dotadašnju školsku (galensku) medicinu, koja se temeljila na suhoparnu proučavanju starih knjiga, i oslanjajući se na vlastito iskustvo promatranjem prirode, Paracelsus je dao poticaj prirodoslovno-medicinskom istraživanju. Uz racionalizam, u njegovim se teorijama očituju idealistička shvaćanja. Primjerice, po Paracelsusu, životnim procesima upravlja nevidljiva tajanstvena sila archeus, a četiri temelja medicine čine filozofija, astrologija, kemija i teologija.
Alberto Fortis, putopiosac – 1741.
Fortis Alberto, talijanski pisac i prirodoslovac (Padova, 11. XI. 1741 – Bologna, 21. X. 1803). Augustinski redovnik i prosvjetitelj; osnovao časopise L’Europa letteraria (1768–73) i Giornale enciclopedico (1774–81) i pisao eseje o mineralogiji i prirodoslovlju.
Alberto Fortis
Putovao Europom, a od 1765. do 1791. u Dalmaciji i njezinu zaleđu boravio dvanaest puta. Istraživanja prirode, folklora i gospodarstva toga područja, za koja su ga zadužili pokrovitelji J. Stuart Bute, F. A. Hervey i Senat Mletačke Republike, proširio je proučavanjem povijesti, običaja i kulture kraja pa je donekle naučio hrvatski, koji naziva ilirskim. U Raspravi i razmatranjima o otoku Cresu i Osoru (1771) preveo je nekoliko pjesama iz Kačićeva Razgovora ugodnoga, smatrajući ih narodnima. Veliku je pozornost pobudilo dvosveščano Putovanje po Dalmaciji (1774), koje je prevedeno na francuski, engleski i njemački jezik.
Među Fortisovim etnografskim uvidima značajno je njegovo zanimanje za narodnu pjesmu Hasanaginicu, koju je objavio u izvorniku i u talijanskom prijevodu. Pjesmu je zapazio i na njemački preveo J. W. Goethe, a zatim ju je J. G. Herder uvrstio u zbirku Narodne pjesme (1778). Uz opise klime Fortis iznosi podrobnije podatke o Biokovu, koje naziva »meteorološkom pozornicom«, i mnogo piše o buri. Spominje i dva česta vjetra: šilok (jugo) i maistral (smorac).
Fjodor Mihajlovič Dostojevski, pisac – 1821.
Fjodor Mihajlovič Dostojevski (Moskva, 11. studenog 1821. – Sankt Peterburg, 9. veljače 1881.), ruski književnik ukrajinskog porijekla, romanopisac, novelist i publicist, jedan od najznačajnijih književnika u povijesti.
Pod utjecajem Gogolja piše svoje prvo djelo, dulju pripovijest «Bijedni ljudi» (1846.), epistolarnoga oblika, koja je oduševila najznačajnijega ruskoga kritika Visariona Bjelinskog i lansirala Dostojevskoga u sferu ruskih književnih krugova.
Pisac je četiri godine robijao, a nakon toga morao je četiri godine služiti kao običan vojnik u surovim uvjetima zabačenih krajeva azijske Rusije.
Fjodor Mihajlovič Dostojevski
Nakon povratka u Sankt Peterburg Dostojevski objavljuje «Zapise iz mrtvoga doma» (1860.-1862.), fikcionalizirani opis vlastita robovanja, pun realističkih prikaza supatnika-robijaša.
Ta knjiga ostvaruje velik uspjeh i donosi autoru djelomičnu carevu rehabilitaciju.
Godine 1864. Dostojevski objelodanjuje briljantne «Zapise iz podzemlja» – jedan od najintenzivnijih ispovjednih kratkih romana, preteču sličnih djela Camusa, Krleže, Celinea ili Andrejeva.
U velike romane Dostojevskoga obično se broje sljedeća djela: «Zločin i kazna» (1866.), njegovo tehnički najsavršenije djelo, o ideološki motiviranom ubojstvu sa središnjim likom Rodionom Raskoljnikovim, prototipom Nietzscheova nadčovjeka; «Idiot» (1868.), u kojem je Dostojevski dao kristoliki lik kneza Miškina, kao i realistički implicitni komentar o propasti neuvjetovanoga dobra u sekularnom svijetu; «Bjesovi»/»Demoni»/»Zli dusi» (1872.), «najdostojevskijevski» roman o grupi nihilističkih revolucionara, djelo metafizičkoga nimbusa u ruhu političkoga romana; «Mladić»/»Žutokljunac» (1875.), rusku inačicu njemačkoga odgojnoga romana, koji karakteristično vrije kaotičnim događajima i ne vodi, poput Bildungsromana ni u kakvu sređenu građansku egzistenciju; te posljednje, najopsežnije i najveće djelo, «Braća Karamazovi» (1881.), formalno o patricidu u obitelji s ocem i trojicom braće, no romanom u kojem je pisac sumirao sve svoje opsesivne teme, i za koji se može reći je pobijeđeno porukom nade u uskrsnuće i vječni život kojom «Braća Karamazovi» i završavaju. Dostojevski je umro 1881., iznenada, nakon krvarenja uzrokovanoga epileptičnim napadajem.
Soren Kierkegaard, filozof – 1855.
Kierkegaard Søren, danski filozof (Kopenhagen, 5. V. 1813 – Kopenhagen, 11. XI. 1855). Studirao teologiju i filozofiju u Kopenhagenu, doktorirao 1841., zatim otišao u Berlin na studij filozofije kod F. W. Schellinga. Prvi je egzistencijalistički mislitelj, zarana zaokupljen »besmislom postojanja« zbog religioznoga osjećaja krivnje u vjerskom odgoju.
Soren Kierkegaard
Poput Sokrata na javnim mjestima učio ljude istini i etičkomu životu. Crkveni dostojanstvenici proklinjali su ga, a malograđansko javno mišljenje optuživalo. Nasuprot Hegelovoj racionalističkoj filozofiji Kierkegaard je držao da spoznaja nije najviši domet čovjekovih nastojanja. Čovjek je osamljeni pojedinac, njegova je istina subjektivna, a konačna granica smrt. Objektivno mišljenje ravnodušno je prema subjektu. Život prolazi kroz tri razdoblja, a međusobni prijelaz nije razvojan, već skokovit. Prvi je stupanj estetski (mašta, ponavljanje igre), drugi je stupanj etički (zbilja koja je bila u ideji ponavlja se i u činu), treći je stupanj religiozni (život u odnosu prema apsolutu odriče se svoje subjektivnosti). Prijelaz prema apsolutnomu znači promjenu cjelokupnoga života. Kierkegaard suprotstavlja egzistenciju »bîti« jer je ona predodređena (predestinirana), čovjek je »bolestan na smrt«, opterećen brigom za svoju opstojnost i nezainteresiran za zbilju. Kierkegaardova filozofija temeljno je određena tjeskobom i utemeljuje se na podvojenosti čovjekove bîti (kao sumnja i nada u spas), kao prihvaćanje vlastite konačnosti, ona je svijest određena protustajalištem, alternativom »ili–ili« čovjekova opstanka. U tom paradoksu spas pojedinca jedini je zbiljski imperativ, jer subjektivnost je istina i stvarnost, egzistencija je uvijek pojedinačna. Solipsističkim otklonom (vjera je individualna) određena je Kierkegaardova kritika kršćanstva kao crkvene doktrine. Njegova filozofija protivi se svakoj racionalnoj meditaciji, jednostrana u naglašavanju neponovljivosti pojedinca, svojevrstan je obrat od idealističke sistematike njem. klasične filozofije. Kierkegaard gradi metafiziku slobode, promišljanje koje je utemeljeno na ideji da se tjeskobni subjekt spašava iz besmisla svjesnim izborom Boga. Kierkegaard je (uz Nietzschea) predstavnik antihegelijanskoga smjera, ispovjednik izgubljenoga građanskog čovjeka koji ne nalazi put do općedruštvenoga i nadindividualnoga.
Jakov Gotovac, hrvatski operni dirigent i skladatelj – 1895.
Jakov Gotovac
Jakov Gotovac, rođen u Splitu 11. listopada 1895., bio je hrvatski operni dirigent i skladatelj. Vodio je pjevačka društva Mladost, Mladost-Balkan i Jug, a nakon II. svjetskog rata Pavao Markovac i Vladimir Nazor. Bio je akademik i član Hrvatskog narodnog kazališta. Dobitnik je nagrade za životno dijelo Vladimir Nazor kao i nagrade AVNOJ-a. Prvi njegov opus Dva skerca za mješoviti zbor na narodne tekstove pokazao je pravac kojim će njegovo stvaralaštvo ići. Bio je to put nacionalnog muzičkog realizma, kojem će gotovo bez izuzetka ostati vjeran u svojim daljnjim ostvarenjima. Vrhunci njegovog prvog stvaralačkog razdoblja su narodni obred Koleda i Simfonijsko kolo, uz koje treba još spomenuti scensku glazbu za Gundulićevu Dubravku i romantičnu narodnu operu Morana. Iduća etapa u Gotovčevom opernom stvaralaštvu je njegova komična narodna opera Ero s onoga svijeta koja je obišla više od 80 europskih muzičkih pozornica i izvođena je na devet jezika.
Završio Prvi svjetski rat – 1918.
Prvi svjetski rat bio je globalni oružani sukob između dva saveza država (Antanta i Središnje sile) koji se odvijao na više kontinenata od 28. srpnja 1914. do 11. studenog 1918. Posljedice rata bile su, između ostalih, i više od 40 milijuna žrtava, uključujući približno 20 milijuna mrtvih vojnika i civila (zbog čega je to jedan od najsmrtonosnijih sukoba u modernoj ljudskoj povijesti) i značajna razaranja država i gospodarstava, te se smatra prvim ratom globalnih, svjetskih razmjera. Stoga je prvotno nazivan Veliki rat ili Rat koji će okončati sve ratove. Oko 60 milijuna europskih vojnika bilo je mobilizirano od 1914. do 1918. godine.
Rudolf Fizir, hrvatski zrakoplovac – 1960.
Rudolf Fizir (Ludbreg, 13. siječnja 1891. – Zagreb, 11. studenog 1960.), hrvatski najpoznatiji i najdjelotvorniji konstruktor zrakoplova.
Rudolf Fizir
Svoj prvi zrakoplov konstruirao je još kao student 1913., no konstrukcija toga sportskog dvokrilca ostaje u nacrtima. Uskoro je počeo Prvi svjetski rat, a Fizir, kao daroviti apsolvent, u rujnu 1914. radi u tvornici zrakoplova Fokker u Schwerinu. Godine 1915. polaže završni ispit i stječe diplomu aerotehničkog inženjera. Kada je Anthony Fokker krenuo u izgradnju podružnice svoje tvrtke u Mađarskoj, zadaću uhodavanja proizvodnje u budimpeštanskom MAG-u dobio je mladi Fizir. U Mađarskoj radi od travnja do rujna 1916. te se potom vraća u Njemačku i radi kao konstruktor u tvrtki Hansa und Brandenburg Flugzeugwerken u Brandenburgu kraj Berlina. U srpnju je konstruktor u tvrtki Hansa-Lloyd-Werk u istom gradu, a tu je dočekao i sam kraj rata.
Godine 1920. vraća se u domovinu i rodni Ludbreg. Uključen je u projekt izgradnje zagrebačke tvornice zrakoplova. Fizir traži posao u Novom Sadu, središtu zrakoplovstva nove države. Radi u Vazduhoplovnoj komandi (poslije 1. zrakoplovni puk), gdje je, od svibnja iste godine, na dužnosti šefa “Vazduhoplovnog odseka”. Fizir svoje zrakoplove gradi u dvorištu obiteljske kuće u Petrovaradinu, o svom trošku i uz pomoć novih vlasti.
Fizirov zrakoplov
Po izbijanju Drugog svjetskog rata 1941. godine, seli u Zagreb, gdje je primljen u djelatni sastav Vojnog zrakoplovstva NDH s činom potpukovnika. Dana 25. studenog 1941. postaje glavarom tehničkog ureda i šefom tehničke službe HRZ-a. Radi na tehničkom ustrajanju i opremanju zrakoplovstva, te pokretanju proizvodnje zrakoplova u Hrvatskoj. Njegovi zrakoplovi FP-2 građeni su u Rumi, a započeta serija završena je tek nakon pada NDH.
Zrakoplovi Fizir su zrakoplovi hrvatskog najpoznatijeg konstruktora Rudolfa Fizira. Dvokrilni zrakoplov s Maibach motorom od 260 KS, izvrsnih aerodinamičkih osobina, Fizir je konstruirao 1925. godine i s njim postiže bolje rezultate od letjelica s gotovo dvostruko jačim motorima. Zrakoplov 1927. godine pobjeđuje na natjecanju Male Antante. Zrakoplov se kasnije serijski proizvodio za potrebe vojnog zrakoplovstva kao školski zrakoplov. 1928. godine konstruirao je zrakoplov Fizir s Wrightovim motorom. Veliki uspjeh bio je zrakoplov Fizir FN s motorom Walter od 120 KS ili Mercedes od 120 KS koji je izrađen u seriji od više stotina primjeraka. Kao školski zrakoplov koristio se u vojnom zrakoplovstvu i u aeroklubovima za vuču jedrilica u aerozapruzi.
Tijekom 1930. isti zrakoplov preinačuje u hidroplan i 1931. dobivamo našu prvu amfibiju, zrakoplov namijenjen polijetanju i slijetanju na vodene površine i kopno. Njegovu amfibiju FA-1 godinama su upotrebljavali primorski aeroklubovi, a FA-2 konstruiran 1960. godine u Aerotehničkom zavodu Zrakoplovnog saveza Hrvatske u Zagrebu trebao je postati poslovni aerotaksi za četiri putnika.
Yasser Arafat, palestinski političar – 2004.
Palestinski lider. Yasser Arafat rođen je kao Abdel-Rahman Abdel-Raouf Arafat al-Qudwa al-Husseini premda se također može pronaći podatak da mu je pravo ime Mohammed dok je Arafat samo nadimak koji je prisvojio i navodno na arapskom jeziku znači blagi. Za vrijeme školovanja priključio se organizaciji imenom Muslimansko bratstvo, a obnašao je i dužnost predsjednika Saveza palestinskih studenata.
Jaser Arafat
Vojni rok je odslužio u Egipatskoj vojsci 1956. godine za vrijeme ratnih sukoba oko Sueza. Nakon odsluženja vojnog roka seli se u Kuvajt gdje radi kao inženjer. Godine 1956. jedan je od osnivača Al Fataha – ilegalne terorističke organizacije. U početku veće arapske nacije – poput Egipta, Sirije i Jordana – ignorirale su Al Fatah te su osnovale vlastitu organizaciju PLO (Palestinska oslobodilačka organizacija). Time su se nadale da će biti stvoreno tijelo koje će predstavljati oko 4.500.000 Palestinaca (onih Arapa koji su živjeli na onom području na kojem se prostirala Palestina prije stvaranja države Izrael 1948. godine).
Nakon što su 1967. u arapsko-izraelskom ratu Arapi izgubili pojas Gaze, Golansku visoravan i Zapadnu obalu arapske nacije se sve više okreću Arafatu. Tako 1968. godine on postaje predsjednik PLO-a. U naredna dva desetljeća PLO je izvodio najkrvavije napade na Izrael pa je tako Arafat stekao ugled bešćutnog teroriste (više na Bliskoistočni sukob). Arafat je predstavljao PLO na palestinsko-izraelskim mirovnim pregovorima u Oslu. Prema sporazumu postignutom u Oslu Palestinci su dobili pravo na samoupravu na području Zapadne obale i Gaze koja treba biti ostvarena u roku od pet godina. Također prema tom sporazumu izraelska vojska je započela s povlačenjem na tim područjima. U zamjenu za to PLO se složio prihvatiti rezoluciju Ujedinjenih Naroda kojim se priznaje država Izrael. Zbog sudjelovanja u mirovnim pregovorima Arafat je 1994. godine zajedno s Rabinom (izraelski premijer) i Shimonom Peresom, izraelskim ministrom vanjskih poslova, dobio Nobelovu nagradu za mir. Nešto kasnije izabran je za predsjednika Palestinske samouprave koja predstavlja palestinsku vladu na području Zapadne obale i Gaze. Jasser Arafat umire u Parizu 11. studenog 2004. godine.
Martinje
Posebno velika slavlja su u Svetom Martinu na Muri, Požegi, Kutjevu, Velikoj Gorici, Dugom Selu Sv. Ivanu Zelini i brojnim drugim mjestima.
Dan hrvatskih knjižnica
….
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr
